Adna Mujić je 25-godišnja djevojka iz Mostara, a njena profesionalna putanja objedinjuje nekoliko različitih, ali međusobno povezanih aspekata. Po struci je pravnica i svakodnevno prakticira pravnička znanja. Međutim, njene ambicije i afiniteti nadilaze isključivo pravnu praksu.

Paralelno sa redovnim zaposlenjem, posvećena je aktivističkom djelovanju i spisateljstvu, zauzimajući se za pozitivne društvene promjene. Takav interdiscipliniran pristup omogućava joj da istovremeno djeluje na pravnom, društvenom i kulturnom planu.

Odakle interes za pravom?

Moja ljubav prema pravu i pravnoj profesiji rezultat je fasciniranošću izučavanja obilježja različitih epoha društvenog razvoja u kontekstu kolektivne svijesti, pravno-političkih struktura, socijalnih revolucija te znantveno-tehnološkog razvoja. Naime, uloga prava je da u svakom sustavnom periodu reflektira vrijednosti, nedostatke i nastojanja ka napretku i zaštiti prosperiteta, ljudskih prava, jednakosti i stabilnosti društva. Gledano iz tog ugla, pravo je kreativan, dinamičan i izuzetno intelektualno stimulativan fenomen koji meni, između ostalog, pruža osjećaj svrhe i zadovoljstva. Biti dio pravne tradicije i imati priliku iskoristit pravnička znanja s ciljem rješavanja sve kompleksnijih socijalnih, ekonomskih i političkih izazova sa kojima se kao društvo susrećemo, za mene je velika odgovornost, ali i privilegija.

Kakva su Vaša iskustva obrazovanja u inostranstvu?

Kao neko ko je imao priliku obrazovanja u internacionalnom okruženju izdvojila bih neka od mojih iskustava počevši sa United World Collegom kao školom u kojoj se obrazuju studenti iz više od 150 različitih zemalja. Činjenica da ste okruženi sa ljudima koji dolaze iz potpuno različitih kultura, utjelovljujući drugačije običaje, vrijednosti i razmišljanja formira od vas osobu koja nauči graditi mostove između različitih pozadina i pogleda na stvari, posmatravši razlike kao ljepotu, a ne kao prepreku.

Slijedivši akademski put, jedno vrijeme sam nastavila obrazovanje u Engleskoj, univerzitetu Oxford i Austriji, na univerzitetu Wien. Ono što bih iz tog iskustva izdvojila jeste važnost upoznavanja evropskih akademskih standarda, pristupa učenju, načinu predavanja i vrednovanja znanja potpuno drugačijeg od domaćeg obrazovnog sistema. Summa summarum, ohrabrila bih sve mlade ljude željne napretka i razvoja da se usude napustiti zonu komfora. Naobrazba u internacionalnom okruženju je u tu svrhu idealan modus operandi (“način djelovanja”).

Kako ocjenjujete položaj mladih u Bosni i Hercegovini?

Smatram da je položaj mladih u BiH relativno težak imajući u vidu izazove s kojima se većina susreće. Ključna pitanja kao visoka stopa nezaposlenosti, limitirana mogućnost društveno-političkog angažmana, nedostatak prilika i pristupa kvalitetnom obrazovanju i profesionalnom usavršavanju, naročito za mlade u manjim sredinama, rezultiralo je činjenicom masovnog brain drain-a, što posljedično razvija apatiju i demotiviranost nadolazećih generacija u uvjerenje da u Bosni i Hercegovini mogu imati općenito kvalitetan i stabilan životni standard.

Jesu li mladi u našem društvu svjesni svoje moći?

Apsolutno ne, međutim ko nas može i kriviti imajući u vidu transgeneracijsku traumu postkonfliktvnog društva Bosne i Hercegovine. Mladi su kako putem medija, tako i u obrazovnim institucijama te u vlastitim porodicama, kontinuirano “bombardovani” porukama obilježenim govorom mržnje, predrasuda i stereotipa. Takvo stanje kod mladih stvara osjećaj nemoći i zamrznutosti u vremenu. Iz tog razloga je krucijalno u javnost plasirati pozitivne primjere mladih koji su uspjeli pokrenuti bitne promjene u našem društvu, motivirajući i druge za razvijanje vlastitih potencijala i  samopouzdanja.

Koliko je važno neformalno obrazovanje?

Usudila bih se staviti znak jednakosti između važnosti formalnog i neformalnog obrazovanja. Naime, formalno obrazovanje je u savremenom društvu nešto što se gotovo podrazumijeva. Akademski izvori informacija dostupni su nam kako u sklopu obrazovnih institucija tako i putem samostalnog istraživanja na internetu. S druge strane, neformalno obrazovanje je ono što nas izdvaja iz mase, jer ono pruža mogućnost sticanja kompetencija i praktičnih vještina koje često nedostaju u formalnom obrazovnom sistemu. Lično sam učestvovala u mnogobrojnim akademijama i radionicama koja su imala za temu razvoj mekih vještina (soft skills), te definitivno mogu tvrditi da je učešće u takvim projektima imalo za rezultat razvoj kritičkog razmišljanja, emocionalne inteligencije, liderskih kompetencija i vještina timskog rada.

Ima li naše društvo predrasuda prema mladim, uspješnim i lijepim djevojkama?

Ljudi će vam oprostiti sve, osim uspjeha. Nažalost, ljudi koji su zavidni i interno veoma nezadovoljni ispoljavaju to nezadovoljstvo pokušajima omalovažavanja uspjeha pojedinca, naročito žene, a koji je uspjeh isključivo rezultat inteligencije, talenta, visegodišnjeg truda i rada na sebi. Iz tog razloga je važno razviti vlastite religijske, moralne ili etičke kompase koji će nam biti životna vodilja i prihvatiti činjenicu da nas ne može, a niti treba svatko voljeti. Takvim razmišljanjem privući ćemo kvalitetne ljude u svoj život, koji su svjesni da djevojka može biti ujedno inteligentna, lijepa, moralna i uspješna, a što se treba izuzetno cijeniti.

Na šta ste najviši ponosni u dosadašnjem radu?

Najviše sam ponosna što sam uspjela realizirati sve ciljeve koje sam do sada zacrtala kako na profesionalnom tako i u privatnom životu. Naravno, put ka cilju nije ravna linija, nasuprot, to je put isprepleten preprekama, međutim plodovi višegodišnjeg truda su zaista nevjerojatni. Moj trud je rezultirao izuzetno kvalitetnom akademskom pozadinom, nakon obrazovanja u inostranstvu, postala sam i dobitnica Zlatne Značke UNSA, zlatnika Grada Sarajeva, te pored maternjeg, profesionalno pričam engleski i njemački jezik, a trenutno učim italijanski. Pored svih navedenih obaveza, kontinuirano  se bavim aktivizmom i volontiranjem putem učešća na raznim projektima u režiji nevladinih organizacija.

Koji su Vaši planovi za budućnost?

Trenutni plan je obavljanje pripravničkog staža kao naredne stepenice u mojoj karijeri. Nastojim iskoristiti stečena akademska znanja u praksi sa ciljem otkrivanja pravne sfere s kojom bih se najintezivnije bavila u budućnosti. Pored angažmana u Bosni i Hercegovini, planiram dio prakse provesti u nekoj od institucija Evropske Unije kao dio tima koji radi na usklađivanju zakonodavstva i politike BiH sa zahtjevima EU.