Zašto biramo haos umjesto mira?

Stalno u prodaji MIT koji nas je većina kupila, možda si i ti? Hajde da provjerimo…
MIT: Ljubav mora da boli da bi bila stvarna. Da ako ne boli, onda nije dovoljno duboka. Da mora da nas slomi, “prevrne” stomak, natjera da pišemo poruke koje najvjerovatnije nećemo poslati, da brojimo “seen” bez odgovora kao da život zavisi od toga.

Taj mit nas uči da je ljubav drama. Da je igra. Da je rat živaca.

ISTINA — To nije ljubav!

Upoznaj sebe, prije nego pokušaš voljeti nekog drugog

Možemo mi voljeti druge i u tome nije problem. Problem nastaje onda kada ne znamo kako da budemo sa nekim, a da pri tom, ne izgubimo SEBE!

Kada nemaš izgrađen odnos sa sobom, veza ti postaje mjesto gdje pokušavaš da dobiješ ono što sebi ne znaš dati: potvrdu, vrijednost, pažnju, tj. validaciju. I onda svaka poruka koju ne dobiješ boli kao odbacivanje. Svaki dan bez te “teta validacije” znači da više nisi „dovoljno“…nešto dovoljno..ili dobar/ra, ili pametan/na, ili lijep/a, itd..

ISTINA je da je ta “teta” validacija zapravo u nama, a ne u tuđim rukama…

MIR je nova strast!

Zamisli ovo: Vezu bez stresa. Bez igrica. Bez onog “šta ako” grča.
Da si s nekim i znaš — možeš da kažeš sve, a da neće pobjeći. Da neće koristiti tvoju ranjivost protiv tebe. Da te neće učiniti manjim ili manjom da bi se oni osjećali većim/om.

Takva ljubav ne viče. Ne prijeti. Ne ignoriše. Ne ucjenjuje.
Takva ljubav ne traži da budeš manji da bi se neko drugi osjećao sigurnije.
Takva ljubav ne dolazi u obliku „prvo me uništi, pa onda voli“.

ISTINA je da:
Ti nisi ovdje da se moliš za nečiju pažnju.
Ti nisi ovdje da zaslužuješ ono što bi trebalo da ti se daje s lakoćom.
Ti nisi ovdje da budeš opcija nekome kome si ti sve.

Emocionalna inteligencija je seksi. Zaista!

Znati komunicirati nije slabost. Reći: „Povrijedilo me to“ nije slom. Biti otvoren i prisutan je možda najhrabrija stvar koju možeš uraditi u svijetu koji slavi emotivnu hladnoću.

Znati postaviti granice je znak snage, ne tvrdoglavosti.
Reći: „Neću ovo da trpim jer sebe volim više od toga“ je revolucija!
NE!— to ne znači da si „previše“ ili „težak“. To znači da imaš standarde!

VJERUJ U SEBE!

Ne miješaj adrenalin s ljubavlju

Previše nas miješa anksioznost s uzbuđenjem.
Osjećaš leptiriće? Možda. Ali možda je to tjeskoba jer nisi siguran/a gdje stojiš. Možda nije hemija — nego navika na emocionalne “tobogane”.

Zato ti mir izgleda dosadno.
Zato ti neko stabilan izgleda „previše dostupan“.
Zato ti ljubaznost djeluje kao slabost, a ignorisanje kao „on/a igra igru“.

ISTINA je:

DA ljubav nije igra. Ljubav je partnerstvo. Zajednički prostor u kojem oboje možete rasti, a da se pri tom ne lomi ništa osim starih obrazaca, uvjerenja, ubjeđenja, modela i slično.

I još nešto za “kraj”…

IDI kada treba, NE kada više ništa ne ostane!

Ponekad, najvažniji oblik ljubavi je znati kad da odeš.
Ne jer ne voliš, nego jer znaš da ljubav bez poštovanja, sigurnosti i emocionalne dostupnosti — nije ljubav, to je navika. To je nada koja jede tvoj mir!

I pazi sad ovo : Mir nikada ne bi smio da bude cijena ljubavi!

Zato biraj ono što te ne drži budnim/om zbog poruka koje ne stižu.
Biraj ono što ne moraš da juriš.
Biraj nekog ko ne traži da budeš manji/a, tiši/a, mekši/a, drugačiji/a.
Biraj ljubav koja liči na dom, ne na bojište.

I najvažnije od svega — budi najprije SEBI SVE ono što tražiš od drugih.

---

Emocionalna zrelost u vezi se GRADI a ne RAĐA SE

Emocionalna zrelost ne dolazi s godinama, nego s radom na sebi, na svom ponašanju, na svojim ranama. Na načinu kako komuniciraš i kako slušaš. Ako želiš vezu koja traje, moraš prestati da ulaziš u nju s emocionalnim refleksima djeteta.

Evo nekoliko znakova i koraka kako se razvija emocionalna zrelost u vezi:

1. Učiš da reaguješ manje, a osjećaš više

Ne pucaš iz impulsa. Ne uzvraćaš tišinom. Zastaneš. Pitaš se: Zašto me ovo pogađa? Odgovaraš iz dubine, ne iz ega!

2. Komunikacija više nije borba za pobjedu

Ne usmjeravaš fokus na pobjedi, već razumijevanju! Umjesto da vičeš — pitaš. Umjesto da se povučeš — objasniš!

3. Počinješ da razlikuješ lične nesigurnosti od partnerovih postupaka

Prepoznaješ svoje “okidače”. Ne “prosipaš” ih po partneru. Ne tražiš da te neko „popravi“, ali očekuješ podršku dok to radiš sam/a.

4. Granice više nisu prijetnja — nego pokazatelj samopoštovanja

Poznaješ svoje granicce i poštuješ tuđe! Poštuješ partnerove granice, i tražiš da tvoje budu poštovane. Bez osjećaja krivice.

5. Ranjivost prestaje da bude slabost

Zreli ljudi ne glume hladnoću. Kažu kad ih boli, kad im nešto  hvali, kad se plaše ili postoji strah. To otvara prostor za stvarnu bliskost, ne za moćnu poziciju!

6. U vezi si jer HOĆEŠ, NE jer MORAŠ

Ne tražiš da neko popuni prazninu. VOLIŠ ali nisi zavisan/a. Ljubav je IZBOR, NE slamka SPASa!

---

Pa da zaključimo:

Emocionalna zrelost ne znači da nema problema, već:

Znači da znaš kako ih rješavati bez da uništavaš SEBE kao i osobu pored sebe.
Znači da znaš da si odgovoran/a za ono što nosiš — i da partner nije dužan da te iscijeli, nego da te podrži dok se ti mijenjaš.

Ako oboje rastete — zajedno ste jači. Ako jedno raste, a drugo stoji — onda veza nije ljubav, to je teret.

I zato — prije nego što tražiš nekog “zrelog”, pitaj se:
Jesam li spreman/a da budem zrela osoba u ljubavi?

Tu se krije početak prave ljubavi. PRAVA, NE i SAVRŠENA! Savršenstvo NE POSTOJI među nama običnim “smrtnicima”, ali o tome nekom drugom prilikom.

Autor: Mayya Ushioko