Anđelina Nosić ima 18 godina i pohađa Pučko sveučilište, smjer medijski tehničar. Ova djevojka bavi se i modelingom. Također, u slobodno vrijeme trenira brzo klizanje, volontira, a velika strast su joj fotografija, crtanje i dizajn.
U razgovoru za dobarportal.net ističe kako vjeruje da stil nije samo odjeća ili pojava, nego dosljednost između onoga ko jesi, u šta vjeruješ i kako se krećeš kroz svijet.
“Moja sestra je bila moja najveća inspiracija i uzor. Uvijek sam ju s divljenjem gledala na revijama i pratila. Odmalena sam osjećala ljubav prema modi. Mislim da se kroz modeling upoznajemo s različitim vrstama mode i otvaramo vlastitu i tuđu perspektivu. Moda je osobna i jedinstvena. Tvoj zaštitni znak i način izražavanja”, govori Anđelina Nosić.
Smatra da je ključ za uspjeh u modelingu leži u autentičnosti i prisutnosti.
“Nositi sebe ne kao reakciju na svijet, već kao izraz vlastite istine. Nije riječ samo o držanju tijela, iako ono ima ulogu, već o unutarnjem stavu. To je mirna samouvjerenost nekoga tko zna tko je, i ne treba da se svijet s njim slaže. Moda nije ono što nosiš, već kako nosiš sebe”, kaže naša sagovornica.
Dodaje da je najviše ponosna na svoj način razmišljanja.
“On mi je pomogao da izgradim samopouzdanje, što nije lako u današnje vrijeme. Tišina bića, a ne buka reakcije, daje unutarnju snagu. Kroz taj mentalni mir sam pronašla vjeru u sebe i motivaciju da budem bolja verzija sebe svakim danom”, navodi ova harizmatična djevojka.
Mišljenja je da nažalost društvo ima predrasuda prema mladim, obrazovanim i lijepim djevojkama.
“Društvo često ima unaprijed stvorene slike i očekivanja. Ali vjerujem da njihov sud nije moj problem to je njihovo ograničenje. Ako znaš tko si i gradiš svoje ciljeve, mišljenje okoline ne bi trebalo imati toliku moć”, jasna je Anđelina Nosić.
Priznaje da komentari od muškaraca znaju biti neugodni, iako nije problem pohvala, već način na koji se ona iznese.
“Vjerujem da se prema djevojkama treba odnositi s poštovanjem i razumijevanjem. Lijepo je čuti kompliment za izgled, ali još ljepše kad netko prepozna tvoju dubinu, razmišljanje i ponašanje. Privlače me momci koji imaju razvijeno razmišljanje, s kojima mogu dijeliti sličnu percepciju svijeta. Vanjski izgled privuče na prvu, ali karakter i mentalna povezanost su ono što ostaje”, izjavljuje naša sagovornica.
Poručuje da bi se i u budućnosti voljela kretati u smjeru modelinga, medija i kreativnog izražavanja.
“Iako ne volim previše pričati o svojim ciljevima, jer vjerujem da neki putevi trebaju ostati između mene i mog rada, oni su uvijek usmjereni prema razvoju u tom području i onome što me ispunjava”, zaključuje ova zanosna djevojka.
Šta se desi kad ne znaš da li si voljen ili povrijeđen?
„Nisam sigurna kako da pričam o tome. On je bio dobar čovjek. Nikada nas nije ostavio. Radio je, donosio pare kući, znao je da me zagrli. Ali… tukao me je.“ Ovo je rečenica koju sam čula više puta nego što bih voljela. I svaki put ostane ista praznina u glasu kada neko to izgovori. Kao da ni sam ne zna smije li da kaže ono što stvarno boli.
Ako ti je ova rečenica poznata, ako ti je tata bio i nježan i nasilan, i voliš ga i zamjeraš mu, ovaj tekst je za tebe. Pokazaću ti zašto ta zbrka u glavi nije slučajna. Zašto mnogi od nas ne mogu da kažu „bio je nasilan“. I kako se ta nesigurnost i danas odražava na tvoje odnose.
Kako nasilje izgleda kada je ušuškano u ljubav?
Roditelji koji tuku svoju djecu često misle da je to „za njihovo dobro“. I često poslije kažu: „Voli te tata. Morao sam.“ I djeca to pokupe. Dijete ne zna da razlikuje ljubav od kontrole. Ono osjeća i jedno i drugo. I ne zna da li da bježi ili da ostane.
U praksi, nasilje ne mora da izgleda kao scena iz filma. Ponekad je to kaiš u nedjelju prije ručka. Ili vika zbog prosutog mlijeka. Ili šamar koji se kasnije pretvori u izvinjenje i čokoladicu. I onda ti ne znaš da li si voljen ili kažnjen.
Jedna klijentkinja mi je rekla: „Sjećam se da sam mu kupila poklon za rođendan i napisala ‘Najboljem tati na svijetu’. Tada me je već pet puta udario. A ja sam i dalje željela da me voli.“
To je stvarnost mnogih. Djeca koja pokušavaju da zasluže ljubav čak i kada ih boli.
Zašto ne možeš da kažeš da je bilo nasilje?
Ako si odrastao s takvim ocem, vjerovatno si čuo stvari poput: „Nisam te tukao iz mržnje.“ „I mene su tako vaspitavali.“ „To je bio red, ne zlostavljanje.“
Ali tvoje tijelo zna razliku. Znaš to jer se i danas trgneš kada neko vikne. Kada se “smrzneš” jer neko podigne ruku, iako znaš da te neće udariti.
Problem je što većina ljudi ne želi da vjeruje da ih je povrijedio neko koga vole. To pravi kratak spoj u glavi: kako da budem odan, ako kažem da mi je bilo loše? I onda godinama praviš priču u kojoj je sve bilo „normalno“.
Ali nije bilo normalno. I nije bilo u redu.
Šta djeca nauče iz batina?
Radim sa ljudima koji su danas odrasli, funkcionalni, školovani, neki i roditelji. I svi imaju jednu zajedničku stvar: teško im je da postave granicu. Boje se konflikta. Boje se autoriteta. Ili se ponašaju kao da uvijek moraju da dokažu da su „dovoljno dobri“.
Jedan klijent, tridesetpetogodišnji muškarac, sjedio je ispred mene, potpuno blokiran. „Ne mogu da vičem na sina. Ni kad me provocira. Ne mogu ni da ga kaznim. Imam osjećaj da ću mu uništiti djetinjstvo. Ja još uvijek nosim tragove tih batina. I onda samo ćutim.“
Drugi primjer: žena od 42 godine, visoko obrazovana, direktor u firmi. „Ja se u vezi ne bunim. Čak i kada mi smeta. Samo gledam da ne provociram. Isto kao kada sam gledala da ne izazovem tatu. Danas više nema njega. Ali moj sistem još uvijek igra istu igru.“
Naučeno ponašanje iz djetinjstva se ne briše samo zato što smo odrasli. Ono se upliće u brakove, prijateljstva, posao, roditeljstvo.
Možeš da voliš i da ne opravdavaš
Jedna od najvećih zabluda je da moraš da biraš: ili voliš roditelja, ili ga osuđuješ. To nije tačno. Ljubav i bijes mogu da postoje u istoj osobi. Možeš da kažeš: „Vidio sam ga kao uzora. I bio je nasilan.“ Oboje je istina.
Jednom sam pitala klijentkinju: „Možeš li da mu kažeš, makar u sebi – Tata, voljela sam te, ali to što si radio nije bilo u redu?“ Nastala je tišina. Pa suze. Pa blagi osmijeh.
To je prvi korak. Da sebi daš dozvolu da osjetiš sve što si tada morao da potisneš.
Ako si sada roditelj evo šta možeš da učiniš
Ako si odrastao uz batine, a sada imaš svoju djecu, moguće je da ti se vrate stare navike. Možda ti u nekom trenutku „iskoči“ isti onaj glas. Možda vikneš, pa se šokiraš i pitaš se: da li sam isti kao moj otac?
Ono što je razlika jeste svijest. Ako se pitaš da li radiš nešto loše, već si daleko otišao. Tvoj otac se vjerovatno nikada nije pitao. Ti sada imaš mogućnost da zaustaviš lanac.
Počni tako što nećeš opravdavati ono što je tebi naneseno. Ne moraš da osvetiš svoje djetinjstvo, dovoljno je da ga razumiješ.
Odrasti pored oca koji je bio „dobar, ali je tukao“ ostavi trag. U glavi. U tijelu. U odnosima. Godinama kasnije i dalje tražiš sigurnost i dalje tražiš ljubav koju ne moraš da zaslužiš.
Ovaj tekst ti je možda dao riječi koje si tražio. Možda ti je pomogao da ne osjećaš krivicu što imaš zamjerke prema ocu. I možda ti je pokazao da nisi sam.
Ako ti se ikada u glavi pojavi rečenica: „Bio je dobar… ali…“ znaj da to „ali“ ima težinu. I da imaš pravo da ga osjetiš.
I ako si se prepoznao u ovom tekstu, možda je vrijeme da se pogledaš u ogledalo i kažeš: „Vrijeme je da ispričam svoju priču. Bez prepravki. Bez opravdanja.“
Irena Golubović iz Valjeva studentica je Pravnog fakulteta. Pored studija, ova 23-godišnja djevojka bavi se i modelingom, koji je njena velika strast.
U razgovoru za dobarportal.net ističe da voli izazove, rad na sebi i svaku priliku da kroz posao izrazi svoju kreativnost i karakter.
“Iskreno, sve je počelo sasvim spontano. Ljudi su mi često govorili da bih mogla da se bavim modelingom, a vremenom sam i sama poželela da probam. Prvi put kad sam stala pred kameru ili na pistu, osetila sam da je to nešto u čemu uživam. Volim da radim sa različitim ljudima, da kroz fotografije i pokret ispričam neku priču – i baš zbog toga mi je modeling postao mnogo više od hobija”, govori Irena Golubović.
Upitali smo je i koja je tajna njene vitke linije.
“Nemam neku posebnu tajnu – trudim se da živim balansirano. Zdrava ishrana, dovoljno sna, fizička aktivnost i ono što smatram da je najvažnije a to su unutrašnji mir i samopouzdanje”, kazuje naša sagovornica.
Kada je riječ o odijevanju, dodaje da najviše voli klasične i elegantne kombinacije.
“Recimo, dobro krojen sako, jednostavna košulja i pantalone visokog struka, ili mala crna haljina. Ne volim preterivanja, više sam za ono manje je više. Stil mi je važno da bude ženstven, čist i sa merom – da odiše samopouzdanjem, ali bez napadnosti”, navodi ova zanosna djevojka.
Potom nam je otkrila na šta je najviše ponosna u dosadašnjoj karijeri.
“Najviše sam ponosna na to što sam postala druga pratilja na izboru za Miss Adriatic. To mi je bio prvi veći uspeh, pogotovo jer sam tek nedavno ušla u svet modelinga. Bilo je to jedno novo iskustvo, puno uzbuđenja i izazova, i dalo mi je dodatnu motivaciju da nastavim dalje i radim na sebi”, priča Irena Golubović.
Smatra da naše društvo ima predrasude prema mladim, uspješnim i lijepim djevojkama, ali da se i to polako mijenja.
“Ljudi često imaju pogrešnu sliku – kao da lepota i uspeh ne mogu da idu zajedno sa trudom i ozbiljnim radom. Mlade devojke koje vode računa o sebi i žele nešto više od života ponekad naiđu na osudu, ali verujem da se rad, posvećenost i karakter na kraju ipak vide i prepoznaju”, naglašava naša sagovornica.
Na kraju je iznijela svoja očekivanja i planove za budućnost.
“U narednoj godini planiram da završim Pravni fakultet, što mi je trenutno jedan od glavnih ciljeva. Pored toga, uskoro bih trebalo da putujem u Kinu, gde ću imati priliku da nastavim da se bavim modelingom na ozbiljnijem nivou. To vidim kao prvi veći korak u karijeri i iskreno se radujem novim iskustvima i izazovima koji me tamo čeka”, zaključuje ova harizmatična djevojka.
U Sarajevu je danas preminuo Emin Švrakić, osnivač i komandant legendarnih Zelenih beretki, piše portal “Crna hronika“. Na ovu vijest reakciju nam je poslao i njegov prijeratni drug i ratni saborac i ratni komandant, Fehim Mujezinović – Brada.
Njegovu poruku u kojoj se oprašta od svog prijatelja Švrakića, prenosimo u cjelosti bez redakcijskih korekcija.
“Na bolji svijet preselio je moj drug, prijatelj i saborac Emin Švrakić. Ovako bih htio da se poselamim zadnji put i da odam čast i poštovanje velikom čovjeku kao što je bio on.
U par riječi ću se osvrnuti na prošlost i šta smo sve prošli zajedno. Od našeg prijatnog druženja na Baščaršiji uz kahvu, zatim i osnivanja SDA uz našeg velikana rahmetli predsjednika Alije Izetbegovića.
Do početka osnivanja Zelenih beretki i početne odbrane našeg grada od agresije, kad je bilo najteže. Posljednji selam mom ilegalcu, kako smo se znali zvati, Eminu Švrakiću. Selam prijatelju moj.
Svi smo Allahovi i Allahu se vraćamo” napisao je u oproštajnoj poruci pripadnik Armije RBiH i ratni komandant Fehim Mujezinović – Brada.
Kažeš sebi: ovaj put neću da se povučem. Ovaj put ću reći što osjećam. I onda opet tišina ili povlačenje ili impulsivna reakcija pa ti poslije bude krivo. Ako ti se to ikada desilo nisi sam/a. Ovaj tekst je tu da ti pokaže zašto se to dešava. Zašto bliskost koju želiš postaje teret kada je dobiješ i što je najvažnije kako da prestaneš da se gubiš u istom obrascu.
Zvuči poznato? Kada se neko udalji baš kada ti želiš blizinu
Jedna klijentkinja mi je jednom rekla: „Što mi je više stalo, to više djelujem hladno. Kao da me nešto zakoči.“ I nije jedina. Kada ti je stalo uključe se slojevi koje i ne primjećuješ. Prošli odnosi. Poruke iz djetinjstva. Sjećanje na razočaranje. Svjesno želiš da budeš blizu. Ali tijelo i um reaguju kao da si u opasnosti.
Bliskost je zahtjevna jer nas podsjeća na ranjivost. A ranjivost znači da neko može da vidi ono što ni mi ne želimo da gledamo. Znači da više ne možemo da kontrolišemo kako nas druga osoba vidi. I tada na površinu isplivaju stvari koje smo godinama potiskivali, nesigurnost, strah, osjećaj nedovoljnosti.
Zato, kada veza postane stvarna mnogi se povlače, glume nezainteresovanost ili počnu da napadaju. Jer ako pokažemo koliko nam je stalo, osjećamo se ranjivo. A ranjivost boli. Zato biramo masku ravnodušnosti.
Ovo se ponavlja u tvojim vezama? Nije slučajno
Ako u više odnosa osjećaš isto nije do drugog. Nije ni do tebe u negativnom smislu. To je obrazac. A obrazac nije greška obrazac je putokaz. Kada ga prepoznaš, ne moraš da ga ponavljaš.
Neko uvijek bude “zadužen za sve”. Neko uvijek osjeća da nije dovoljno važan. Neko stalno pokušava da dokaže da je dovoljno vrijedan. I svaki put, u drugačijem odnosu, završiš sa istim osjećajem u stomaku da si opet neviđen/a, neshvaćen/a, ili da moraš da zaslužiš ljubav.
Jedna osoba mi je rekla: „Tek kad sam shvatila da nisam zaboravljena, nego da mi se aktivirala rana sve je počelo da ima smisla.“ I to jeste poenta, kada razumiješ što ti se dešava, reaguješ drugačije. Ne zbog snage. Nego zbog jasnoće.
Kada si povrijeđen/a, mozak ne sluša. Napada
U trenutku konflikta, mozak ide u mod „preživljavanja“. Sve tumačimo lično. Svaka rečenica djeluje kao kritika. Svaka tišina kao odbijanje. Umjesto da kažemo što nas boli napadnemo ili se povučemo.
Tada prestajemo da komuniciramo. Prestajemo da budemo dvoje ljudi koji se pokušavaju razumjeti i postajemo dvoje ljudi koji samo pokušavaju da se zaštite i tu nastaje jaz. Jaz između onoga što osjećamo i onoga što pokazujemo.
Kada znaš što osjećaš možeš to da prevedeš u riječi. Kada to izgovoriš drugo lice više ne vidi neprijatelja. Vidi osobu.
Zato je važno da naučimo da prepoznamo trenutak kada nas emocija preplavi. Da usporimo. Da ne reagujemo odmah. Jer u tim sekundama imamo šansu da ne ponovimo stari obrazac. Da biramo novi način.
Bliskost ne znači da nestaneš znači da ostaneš svoj
Bliskost nije simbioza. Nije gubitak sebe. Zdrava bliskost počinje onda kada znaš gdje ti počinješ, gdje završavaš, što ti treba i kako to da kažeš. Bez optužbe. Bez defanzive. Bez igranja moći.
Zdrava bliskost traži granice. I traži odgovornost. Da znaš kada su tvoje emocije tvoja stvar. I da znaš kada treba da zastaneš i kažeš: „Tu sam, iako mi je teško.“
To ne znači da nikada ne griješiš. Znači da znaš kako da staneš. Da se izviniš. Da pogledaš drugu osobu. I da je stvarno vidiš.
Zdravi odnosi ne nastaju sami od sebe. Oni se grade. I to nije posao za dvoje savršenih ljudi nego za dvoje spremnih da rastu. Zajedno. Sa svim nesavršenostima.
Ako si se u ovom tekstu prepoznao/la znaš i sam: ovo nije stvar u nekoj velikoj grešci. Ovo je stvar u obrascu koji se može razložiti. Ako znaš gdje da gledaš i imaš sa kim da ga pogledaš.
Zato… Ako se osjećaš kao da ti treba prostor za sebe, za svoje emocije, za svoja pitanja rezerviši svoj termin. Ne da bismo tražili krivce. Nego da bismo našli odgovore koji te vraćaju sebi.
Bliskost nije privilegija. To je potreba. A potreba koju prepoznaš zaslužuje mjesto. Jer odnosi ne moraju biti teren za preživljavanje. Mogu da budu prostor u kojem se razvijaš. Prostor gdje možeš da dišeš. Gdje ne moraš da glumiš. Gdje si stvarno ti.
Bosanskohercegovački kantautor Dubravko Duco Knežević, rođen 2. juna 1965. u Bosanskom Novom (današnji Novi Grad), proslavio je 60. rođendan bogatom muzičkom karijerom koja seže od sarajevskih 80-ih do današnjih nastupa širom regiona.
Od “Nešto između” do “Ethno World Orchestra”
Knežević je svoj muzički put započeo sredinom 1980-ih kao pjevač benda “Nešto između”, s kojim je 1987. snimio istoimeni album za sarajevski Diskoton. Devedesetih godina seli se u Švedsku, gdje i danas živi, te osniva “Ethno World Orchestra”, ansambl posvećen muzici kao mostu između različitih kultura.
Povratak u region i novi albumi
Posljednjih godina Knežević je sve češći gost na scenama bivše Jugoslavije. Godine 2020. objavio je album “Na peronu”, a 2022. “Trag u pijesku”, s pjesmama poput “Moj crni labude”, “Una” i “Novljanka”.
Prošle godine osvojio je prvu nagradu žirija na Međunarodnom festivalu pjesme i vina “Marko Polo” u Korčuli, a tokom 2024. nastupao je na brojnim festivalima, uključujući Kantautorski festival “Kantarion” u Trebinju i Zagrebu.
Novi album i saradnja sa Croatia Recordsom
U septembru 2024. Knežević je dobio autorsku nagradu za kompoziciju “Spomenar” na festivalu u Novom Sadu. Nedavno je potpisao ugovor sa Croatia Recordsom te krajem godine objavio treći samostalni album “Ako ikad poželiš”. Produkcijom i aranžmanima bavio se Brano Likić, a album je sniman u Minhenu (studio BLAP). Likovni dizajn kreirao je Dragan S. Stefanović.
Promociju albuma pratilo je i predstavljanje spotova, uključujući “Piši mi” – obradu hita grupe “Drugi način”, kojoj je Knežević dao svoj prepoznatljivi autorski pečat.
Kantautor koji povezuje generacije
Kneževićeva karijera obuhvata četiri decenije – od sarajevskog rock vala preko švedskih etno eksperimenata do današnjeg autorskog stila. S novim albumom i nastupima, potvrđuje status jednog od najzanimljivijih kantautora u regionu.
Sandra Bajić iz Banja Luke je kreativna duša zaljubljena u muziku, automobile i sve što ima stila i karakter.
U razgovoru za dobarportal.net ističe da se voli izražavati kroz umjetnost te je na sceni poznata kao MC Alex.
“Moda je moj lični pečat. Ne nosim je da bih se uklopila, već da bih ispričala priču – svoju priču. Volim trendove, pratim ih, ali ih uvijek prilagodim sebi. Najvažnije mi je da se u onome što nosim osjećam autentično i moćno, jer stil nije ono što obučeš, već način kako nosiš”, govori Sandra Bajić.
Dodaje da najviše voli kombinacije koje spajaju ženstvenost i snagu.
“Recimo u oversize-u se najbolje osjećam. Moj stil je miks urbane elegancije i street vibea – volim izgledati dotjerano, ali nikad previše “ispeglano”. Mora da ima stav”, navodi naša sagovornica.
Priznaje da nije neko ko je rigorozan po pitanju vitke linije.
“Mislim da je najbitnije da slušam svoje tijelo, trudim se da treniram kad mogu i biram ono što mi prija”, jasna je ova zanosna djevojka.
Zatim je podijelila nekoliko beauty savjeta i drugim djevojkama.
“Njeguj svoju kožu kao što njeguješ svoj karakter – sa pažnjom i strpljenjem. Manje je više kad znaš ko si. A moj najdraži savjet: samopouzdanje je najbolji highlighter. Kad si sigurna u sebe, sijaš i bez šminke”, kazuje Sandra Bajić.
Smatra da nažalost naše društvo često ima predrasude prema mladim, lijepim i uspješnim djevojkama.
“Često se ljepota pogrešno povezuje s površnošću, a uspjeh sa srećom ili nečijom pomoći. Ali ne objašnjavam se više nikome. Vrijeme je da se predrasude zamijene podrškom i da žene jedna drugu guraju naprijed, a ne spuštaju”, priča naša sagovornica.
Na kraju poručuje da su njeni planovi veliki, ali realni.
“Želim nastaviti graditi brend koji je spoj mog autentičnog izraza, strasti prema muzici, autima i lifestyle kulturi. Želim inspirisati druge djevojke da vjeruju u sebe i pokrenu se – bez izvinjenja. Budućnost vidim kao prostor gdje slobodno stvaram i ostavljam trag. I, naravno, da u tom procesu ostanem svoja”, zaključuje ova harizmatična djevojka.
U Nedelju 27.07. se održava treća po redu i može se reći tradicionalno u zadnjoj nedelji jula cestovna brdska trka Krupac – Policija. Trka je na rasporedu u 12 sati sa startom u Krupcu i vozi se 11.5 km veoma zahtjevnog brda do Doma Policije na Igmanu.
Ova trka vodi se kao zvanična trka biciklističke BiH premier lige gdje profesionalni biciklisti voze za bodove za konačni plasman na kraju sezone.
Također organizatori napominju da je trka otvorenog karaktera i da su svi amateri i biciklistički entuzijasti dobrodošli da voze sa profesionalnim biciklistima kao i u prethodne dvije trke.
Atletsko rekreativni klub Jukastrength (ARK Jukastrength) kao organizator trke ističe da su posebno ponosni na veliki broj amatera koji su vozili prethodne dvije trke i takođr očekuju veliki broj amatera i ove godine.
“Uz bicikliste pozivamo i građane da dođu, pogledaju trku i navijaju kako za najbolje naše bicikliste tako i za amatere koji se odvaže da odvoze trku. Ujedno molimo građane koji neće doći da gledaju ali zele da idu u pravcu Bjelašnice, za malo strpljenja vezano za prekid saobraćaja koji će biti na snazi od 11:45 do 13:15 i da u slučaju da moraju ići prema Bjelašnici koriste alternativne pravce preko Hadžića.”, navodi Jonuz Zoranjić, organizator utrke.
Kao priznanje za izuzetan doprinos filmskoj industriji i izuzetnu glumačku karijeru, Stellanu Skarsgårdu bit će dodijeljeno Počasno Srce Sarajeva 31. Sarajevo Film Festivala.
„Sarajevo Film Festival ostaje postojan i predan svom cilju da istakne teme od velike važnosti, prožete snažnom strašću prema životu. Volim odlaziti tamo“, izjavio je Skarsgård.
Skarsgård, dugogodišnji prijatelj Sarajevo Film Festivala te kustos i jedan od pokrovitelja Fondacije Katrin Cartlidge, čije su se stipendije dodjeljivale na Sarajevo Film Festivalu, na 15. izdanju Festivala (2009.) stipendiju je dodijelio Juaniti Wilson.
Sa više od 150 TV i filmskih projekata u svojoj biografiji, Skarsgård je jedan od najslavnijih švedskih glumaca na međunarodnom planu. Napravio je karijeru udahnuvši život i dubinu u likove na sceni, u filmu i na televiziji.
„Velika je čast dodijeliti Počasno Srce Sarajeva Stellanu Skarsgårdu, glumcu iznimne dubine, snage i integriteta. Stellan je dugogodišnji prijatelj Sarajeva i iznimno nam je drago ponovno ga ugostiti. Njegova karijera obiluje nezaboravnim ulogama u filmovima koji izazivaju, pogađaju i ostaju s publikom. Ovo priznanje iskrena je zahvala za njegov izvanredan doprinos filmskoj umjetnosti i trajnu podršku koju pruža našem Festivalu”, izjavio je Jovan Marjanović, direktor Sarajevo Film Festivala.
Skarsgård je počeo glumiti u dobi od petnaest godina u švedskoj TV seriji „Bombi Bitt i ja“. Nakon ovog početnog uspjeha, nastavio je intenzivno raditi s prestižnim Kraljevskim dramskim pozorištem u Stockholmu, a istovremeno se pojavljivao u nizu švedskih filmova.
Njegov međunarodni proboj stigao je 1982. godine s „The Simple-Minded Murderer“ reditelja Hansa Alfredsona, za koji je Skarsgård osvojio Srebrnog medvjeda za najboljeg glumca na Berlinaleu. Nastavio je da radi sa drugim cijenjenim skandinavskim rediteljima kao što su Bo Widerberg i Kjell Grede.
Njegova prva značajna holivudska uloga bila je 1990. godine, kada je glumio kapetana ruske podmornice u filmu „Lov na crveni oktobar“. To je označilo početak plodnog međunarodnog perioda, uključujući „Zero Kelvin“ (1995.), njegov prvi od mnogih filmova sa norveškim rediteljem Hansom Petterom Molandom, i „Lomeći valove“ (1996.), koji je pokrenuo njegovu dugogodišnju saradnju sa danskim autorom Larsom von Trierom. Potonji film osvojio je Veliku nagradu žirija u Cannesu i donio Skarsgårdu široko priznanje. Kasnije se pojavio u von Trierovim filmovima „Dogville“, „Melanholija“ i „Nimfomanka“.
Skarsgård je od tada radio sa nizom utjecajnih filmskih stvaralaca, uključujući Gusa Van Santa („Dobri Will Hunting“), Stevena Spielberga („Amistad“), Johna Frankenheimera („Ronin“), Paula Schradera („Egzorcist: Vladavina“), Davida Finchera („Muškarci koji mrze žene“) i Miloša Formana („Goyini duhovi“).
Ušao je u svijet blockbustera kao Bootstrap Bill Turner u prva dva filma iz serijala „Pirati s Kariba“ i očarao globalnu publiku u filmu „Mamma Mia!“ i njegovom nastavku. Pridružio se Marvelovom filmskom univerzumu kao fizičar Erik Selvig u filmu „Thor“ i reprizirao ulogu u četiri dodatna naslova MCU-a.
Na televiziji, Skarsgård je 2015. godine glumio u dirljivoj BBC-ijevoj seriji „River“ Abi Morgan. Zatim je dobio nominaciju za Emmy i Zlatni globus za svoj nezaboravni nastup u HBO-ovom „Černobilu“. U 2020-im, nastavlja balansirati prestižni i popularni rad sa glasovnom ulogom u „Simpsonima“, jednom od glavnih uloga u filmovima Denisa Villeneuvea „Dina“ te hvaljenim izvedbama u seriji „Andor“ (Ratovi zvijezda) i filmu „Sentimentalna vrijednost“ (Sentimental Value), dobitniku Grand Prixa na filmskom festivalu u Cannesu 2025.
Sarajevo Film Festival bit će održan od 15. do 22. augusta 2025. godine.
Prethodni dobitnici Počasnog Srca Sarajeva: Meg Ryan (2024), Alexander Payne (2024), John Turturro (2024), Philippe Bober (2024), Christof Papousek (2024), Mark Cousins (2023), Lynne Ramsay (2023), Charlie Kaufman (2023), Jesse Eisenberg (2022), Ruben Östlund (2022), Sergei Loznitsa (2022), Paul Joseph Schrader (2022), Wim Wenders (2021), Michel Franco (2020), Mads Mikkelsen (2020), Tim Roth (2019), Isabelle Huppert (2019), Alejandro González Iñárritu (2019), Paweł Pawlikowski (2019), Nijaz Hastor (2018), Nuri Bilge Ceylan (2018), Oliver Stone (2017), John Cleese (2017), Wolfgang Amadeus Brülhart (2016), Stephen Frears (2016), Robert De Niro (Lifetime Achievement Award, 2016), Benicio Del Toro (2015), Atom Egoyan (2015), Agnès B. (2015), Danis Tanović (2014), Gael García Bernal (2014), Béla Tarr (2013), Roberto Olla (2013), Branko Lustig (2012), Emil Tedeschi (2011), Jafar Panahi (2011), Angelina Jolie (2011), Dieter Kosslick (2010), Manfred Schmidt (2009), Cat Villiers (2008), Steve Buscemi (2007), Mike Leigh (2006), Gavrilo Grahovac (2006), Marco Müller (2005).
Glavni grad Bosne i Hercegovine slavi svoju raznolikost kroz gastronomiju, arhitekturu i muziku. Donosimo vam pet načina kako da doživite ovaj grad i njegovu okolicu.
Sarajevo je oduvijek bilo raskršće civilizacija, od Rimljana i Ilira do Osmanlija i Habsburgovaca. Taj kosmopolitski duh i danas je živ zahvaljujući velikoj etničkoj i vjerskoj raznolikosti grada. Međutim, posjetioce ne privlači samo ova jedinstvena kulturna mješavina. Poput svojih susjeda Hrvatske, Srbije i Crne Gore, i Bosna i Hercegovina je postala popularna destinacija za pristupačna, ali sadržajna putovanja. Od kulturnih festivala do živopisnih pijaca, donosimo vam pet doživljaja u Sarajevu – pobjedniku glasanja čitalaca National Geographic-a za „Best of the World 2025“ odnosno najbolju svjetsku destinaciju za posjetiti u 2025. godini – koji ga čine savršenim evropskim odredištem.
Divite se stoljetnoj arhitekturi
Iako su pojedini dijelovi Sarajeva prihvatili savremeni dizajn, osmanska, habsburška i jugoslovenska arhitektura i dalje krase gradske ulice. Građevine iz različitih epoha često se nalaze jedna uz drugu, kao simboli dugotrajnih uticaja Istoka i Zapada. Najbolji primjer toga je Gazi Husrev-begova džamija u ulici Sarači, koja vodi ka Baščaršiji. Završena 1530. godine, džamija spaja osmansko-islamsku i austrougarsku arhitekturu, s kupolom i vitkim kamenim munarama koje se uzdižu iznad horizonta. S druge strane, Stara pravoslavna crkva iz 18. stoljeća najstarije je hrišćansko bogomoljsko mjesto u gradu, s pozlaćenim zidovima i muzejem u susjedstvu u kojem se čuva više od 700 vjerskih artefakata. Većina Sarajlija su muslimani, ali grad odavno njeguje suživot različitih vjera. To se ogleda i u brojnim bogomoljama, poput neogotičke Katedrale Srca Isusova iz 1880-ih i sarajevske sinagoge iz 1902. godine, građene u maurskom stilu. Tu je i Vijećnica, građevina koja se ističe maurskim elementima poput potkovastih lukova, islamskih pločica i karakterističnh prugastih zidova. Pažljiviji posjetitelji primijetit će i austrougarske detalje, poput vitraža i mramornih stepenica.
Istražite planinarske staze
Sarajevo se nalazi u srcu Dinarskih Alpa, koji razdvajaju Balkansko poluostrvo od Jadranskog mora. Grad je idealna polazna tačka za šetnje po planinama. Jedna od lakših staza vodi kroz historijski dio Jekovac do Žute tabije, osmanske utvrde iz 1739. godine, s koje se pruža prekrasan pogled na sarajevsku panoramu pri zalasku sunca. Za one željne većih izazova, tu je uspon na vrh Trebevića (1.628 metara), koji se može savladati pješke ili žičarom. Pješačenje traje oko sedam i po sati i vodi kroz borove šume pored stare, grafitima ukrašene bob staze iz Zimskih olimpijskih igara 1984. godine. Više od 40 godina kasnije, olimpijski duh i dalje živi; skijaši i borderi zimi posjećuju Jahorinu i Bjelašnicu. Oni koji žele istražiti okolicu Sarajeva mogu posjetiti vodopad Skakavac, udaljen manje od sat vremena od centra, izvor Vrelo Bosne u podnožju Igmana ili pećinski kompleks Bijambare.
Izgubite se u živopisnim bazarima
Baščaršija je najveće i najstarije trgovačko središte Sarajeva, koje već gotovo šest stoljeća privlači trgovce i znatiželjnike. Ovaj labirint kaldrmisanih uličica pun je tezgi, zanatskih radionica i terasa kafića. Tu se mogu pronaći rukotvorine i suveniri, od ručno kovanih setova za kafu do filigranskog nakita. Kafu su Osmanlije donijele u ove krajeve prije otprilike 500 godina, a neke od najboljih bosanskih kafa možete popiti upravo u tradicionalnim kafanama na Baščaršiji. Posmatrajte kako se kafa kuha u bakrenoj džezvi, sličnoj onoj iz turske tradicije. Gorki napitak savršeno se slaže s rahat lokumom, kolačem od ružine vodice ili narančinog cvijeta. Uživajući u kafi, posjetitelji mogu doživjeti pojam ćejfa – temeljne vrijednosti bosanske kulture, slične švedskom konceptu fika, koji podrazumijeva usporavanje tempa kako bi se uživalo u jednostavnim životnim trenucima.
Probajte tradicionalna bosanska jela
Bosanska kuhinja, s roštiljem, jogurtom i svježim začinima, podsjeća na tursku i bliskoistočnu. Međutim, od ulične hrane do fine kuhinje, sve je prožeto slavenskim i istočnoevropskim utjecajima. Za pravi doživljaj Sarajeva, posjetite ćevabdžinicu ili buregdžinicu, gdje se služi burek – pita od mesa i druge pite od sira ili povrća.
Preporučuje se i posjeta restoranu Inat kuća, historijskom zdanju preko puta Vijećnice. Na meniju su dolme – paprike ili listovi vinove loze punjeni rižom i začinima, te begova čorba – okrepljujuća pileća supa s bamijom i korjenastim povrćem. Ne smijete propustiti nacionalno jelo – ćevape, servirane sa somunom i lukom.
Za doživljaj otmjene večere u vrhunskom ambijentu, posjetite Kibe Mahalu, elegantan restoran u naselju Vrbanjuša s panoramskim pogledom na grad. Meni je posveta bosanskoj tradiciji – od telećih ćevapa u bijelom sosu od pavlake, do jagnjeće džigerice, fileta pastrmke i za kraj – hurmašice (hurmadžika), kolača od tijesta u slatkom limunovom sirupu.
Nadahnite se lokalnim umjetnicima
Sarajevo ima bogatu umjetničku i kulturnu scenu s više od 25 muzeja, uključujući Zemaljski muzej osnovan 1888. godine i brojnim muzičkim prostorima gdje se miješaju pop, rock i sevdah, koji odzvanjaju gradskim ulicama.
Pored stalnih kulturnih institucija, Sarajevo je domaćin i sezonskih festivala koji slave bosansko naslijeđe i kreativnost. Tokom ljeta tu je poznati Sarajevo Film Festival, fokusiran na umjetnike iz jugoistočne Evrope, koji se održava u Narodnom pozorištu, s dodatnim projekcijama na otvorenom u „Metalcu“. U zimskim mjesecima grad nudi MESS – međunarodni festival eksperimentalnog teatra, Jazz Fest Sarajevo – s tradicijom dužom od 30 godina, te Sarajevsku zimu, festival koji traje od 1984. i nudi program iz oblasti književnosti, vizuelne umjetnosti, plesa i još mnogo toga.
Isplanirajte svoje putovanje
Direktni letovi iz Londona za Sarajevo lete više puta sedmično. Putnici iz drugih britanskih gradova – poput Manchestera ili Newcastlea – mogu putovati s presjedanjem u Beču, Milanu ili Zagrebu. Po dolasku, taksiji i autobusi dostupni su ispred terminala.
Kao alternativu, možete iznajmiti automobil za samostalno istraživanje. U samom gradu većina atrakcija nalazi se na pješačkoj udaljenosti. Za više informacija posjetite VISIT SARAJEVO web stranici.
