Amna Tatlić je studentica pri Elektrotehničkom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, i trenutno na programu mikrodiplome „Umjetna inteligencija i društvo“ na Univerzitetu u Grazu.
U razgovoru za dobarportal.net ističe da još od srednje škole voli učiti kroz iskustvo i projekte, te da je kroz volontiranje i razne inicijative razvila cijeli raspon vještina.
“Kroz praksu sam rano imala priliku ući u profesionalni svijet, što me inspirisalo da se zainteresujem za tehnologiju, pozadinske procese i način na koji sistemi funkcionišu. To me kasnije dovelo do elektrotehnike, a posebno do odsjeka za elektroenergetiku, gdje želim istraživati kako optimizovati sisteme i proizvodnju čiste energije, uz očuvanje prirode i odgovorno korištenje resursa”, priča Amna Tatlić.
Priznaje da je elektrotehnika oduvijek bila negdje u njenoj podsvijesti zbog interesa za tehnologiju i procese iza nje.
“Sjećam se da sam sa 13 godina, prolazeći pored Srednje škole za elektroenergetiku, rekla: „Ja ću ići tamo“, i bila sam toliko odlučna i strastvena oko toga. Ipak, odlučila sam se za srednju školu koja je najbolje kombinovala znanje iz učionice i praksu. Godine su prolazile i ETF mi nije padao na pamet, sve dok nisam prisustvovala jednoj online sesiji „Privatni ili državni fakultet?“, koju je organizovala neformalna organizacija da pomogne budućim studentima. Iako se uopšte nije govorilo o elektrotehnici, inspirisalo me kako su studentice moderirale sesiju i pričale o svom fakultetu i iskustvu, i od tog trenutka sve je nekako vodilo ka elektrotehnici”, govori naša sagovornica.
Nastavlja da su razne prilike, poput radionica, neformalnog obrazovanja i novih poznanstava, dodatno učvrstile nje put.
“Praksa u ekonomiji i bankarstvu pokazala mi je da me to polje, iako sam bila izvrsna u njemu, ne ispunjava i da u tome ne osjećam strast. Ipak, neki zadaci na praksi imali su dodira s tehnologijom i stvarima koje su me kasnije povezale s elektrotehnikom, što je probudilo moju znatiželju da istražujem dalje. Nadam se da ću kroz studij elektroenergetike i svoju buduću struku moći razvijati svoje znanje i istraživati načine za optimizaciju sistema i potencijalnu proizvodnju čiste energije, uz očuvanje prirode i odgovorno korištenje resursa”, navodi Amna Tatlić.
Dodaje da je neformalno obrazovanje izuzetno važno jer pruža raspon mogućnosti koje formalno obrazovanje, zbog svoje strukture i rigidnosti sistema, često ne može.
“Najdraža mi je stvar što kroz ovakve aktivnosti upoznajem ljude slične sebi, sličnih ciljeva i ambicija, ali i one drugačije, pa nikad nije dosadno, uvijek nešto korisno naučite od drugih. Najviše sam zahvalna na ljudima, jer ih smatram najvećim bogatstvom. Moj interes za neformalno obrazovanje nastao je još u srednjoj školi, kroz aktivnosti koje su nudili profesori i razne inicijative. Jednom kada se uključite u jedan projekat i zavolite taj svijet, uvijek tražite još i onda shvatite da nema kraja učenju i iskustvima koje možete steći”, izjavljuje naša sagovornica.
Prema njenim riječima, umjetna inteligencija (AI) ima brojne prednosti ali i ozbiljne nedostatke.
“AI ima prednosti, olakšava nam život, omogućava pristup informacijama, može biti koristan u svakodnevici i obrazovanju. Ali nedostaci su ozbiljni. AI je dizajniran da nas uvijek podržava, nikad se ne suprotstavlja, nikad ne izaziva. A baš tu, u nelagodnosti i kritici, dolazi pravi rast. AI companioni simuliraju bliskost, ali ne mogu ponuditi autentičnu intimnost. Autentični odnosi zahtijevaju ranjivost, nesigurnost, i to da se nekad ne slažemo, sve ono što AI ne može. I konačno, AI generiše sadržaj bez namjere. Kreativnost nije samo savršen proizvod, to je proces. Mi griješimo, padamo, popravljamo, i baš kroz te nesavršenosti stvaramo nešto autentično. To algoritam ne može zamijeniti”, obrazlaže Amna Tatlić.
Naglašava da su etički izazovi AI višestruki i kompleksni.
“Prije svega tu je praznina odgovornosti, kada AI donosi odluke, ne možemo pripisati moralnu odgovornost sistemu, već ljudima koji ga kreiraju i koriste. Tehnologija se razvija brže nego naša sposobnost da je kontrolišemo. Zatim, postoji opasnost od globalne epidemije usamljenosti, ako simulirana bliskost zamijeni autentičnu povezanost, gubimo ono što nas čini ljudima. Tehnologija nije neutralna. Moramo biti svjesni da čak i dobronamjerne inovacije mogu biti zloupotrijebljene ili evoluirati ka opresiji. Zato je bitno razvijati odgovornost kroz različite discipline i društvo kao cjelinu”, jasna je naša sagovornica.
Upitali smo je i na šta je najviše ponosna u dosadašnjem radu.
“Ponosna sam na to što sam se prije nekoliko godina odvažila da svjesno radim na sebi, kako lično tako i profesionalno. To me je natjeralo da izađem iz svoje zone komfora čak i onda kada to nije bilo lako, ni ugodno. Svako iskustvo, bilo izazovno ili uspješno, doprinijelo je mom razvoju i oblikovalo me u osobu kakva sam danas. Posebno sam ponosna na hrabrost da preispitam svoj profesionalni smjer i odlučim se za put koji me istinski zanima i u kojem želim dugoročno doprinositi i stvarati vrijednost”, kaže Amna Tatlić.
Na kraju poručuje da voli istraživati i iskušavati nove stvari, jer vjeruje da je lični i profesionalni rast moguć samo kroz iskustvo i kontinuirano učenje.
“Ambiciozna sam, optimistična i uporna, i nadam se da će moje buduće zanimanje omogućiti da spajam tehnologiju, inovacije i društvenu odgovornost, te kroz to doprinosim zajednici i svijetu oko sebe. Šta god da mi život donese ili odnese, ustrajaću na ovom putu, rad na sebi, razvoj u struci, i aktivnost u zajednici. Tražim načine kako da pridonesem i unaprijedim okolinu u kojoj živim. Ako me je ičemu prva godina fakulteta naučila, to je da neke stvari ne idu po planu, ma koliko planirali ili koliko god očito išle ka jednom ishodu. Zbog toga ne planiram više u detalje i držim očekivanja na neutralnoj skali da se iznenadim i dobrom i lošem, i da iz svega izvučem nešto vrijedno. To gledam kao priliku u kojoj se karakter razvija”, zaključuje naša sagovornica.
