KANITA KAHRIMANOVIĆ: Flauta je dio mene, a sevdah priča koju svi razumijemo

0

Kanita Kahrimanović je mlada flautistica i studentica treće godine na Muzičkoj akademiji u Sarajevu, Odsjek za duvačke instrumente i harmoniku, smjer Flauta, u klasi red. prof. mr. Sakiba Lačevića i v. ass. dr. Mirne Mlikote-Dizdarević.

Rođena je 2003. godine u Tuzli, ali od svoje druge godine živi u Sarajevu, gdje je i započela svoje muzičko obrazovanje. U razgovoru za dobarportal.net ističe da je uz muziku odrasla te da je muzika bila je uz nju u svim važnim trenucima kroz život i to je način da govori o stvarima koje riječima ne može opisati.

Odakle interes za sviranje flaute i kada ste počeli svirati?

Interes za flautu se pojavio sponatno, kada sam imala devet godina. Prvi put sam saznala za flautu na času pripremne nastave u osnovnoj muzičkoj školi. Sjećam se trenutka kada sam je prvi put čula, zvuk koji je u isto vrijeme i snažan i nježan. Tada nisam znala ništa o instrumentu, ali sam osjetila neku povezanost, možemo slobodno reći, ljubav na prvi pogled.

Šta za Vas predstavlja muzika i koji žanr najviše volite svirati?

Muzika je univerzalni jezik, ona ne poznaje granice, a razumije se srcem umjesto riječima. Flauta nije samo moj instrument, ona je dio mene. Što se tiče mog repertoara, on je veoma raznovrstan. Na jednoj strani se nalazi umjetnička muzika, kojom se profesionalno bavim i studiram. Svaki kompozitor, period i stil otvaraju novi svijet, novu priču i novi izazov, te je spoj discipline i slobode. Na drugoj strani, u mom srcu, posebno mjesto zauzima sevdah, muzika koja se svira dušom. Sevdah je dio nas, priča koju svi razumijemo.

Koje tehnike i metode smatrate ključnim za napredak na flauti?

Disciplina, posvećenost, strpljenje, rad i ljubav su temelj napretka na flauti. Kod sviranja flaute veoma je bitna pravilna ambažura, kontrola daha, ton, intonacija i tehnički aspekt sviranja. To uključuje razne vježbe za dah, razne tonske i tehničke vježbe, skale i etide koje se rade prije nego što se pristupi samom djelu. Pored svih aspekata važno je raditi na frazi i dinamici, što usavršava interpretaciju. Također, veoma je bitno kombinovati sviranje i slušanje djela, te introspektivno slušanje dok sviramo, jer same note nisu dovoljne.

Koji Vam je bio do sada najdraži nastup i kako se osjećate pred publikom?

Iza sebe imam jako puno nastupa, kroz osnovnu i srednju školu, te sada i na Muzičkoj akademiji. Nastupala sam u orkestru Sarajevske filharmonije, Fondacije Sevdah i RKUD Proletera, gdje sam svirala flautu i piccolo flautu. Pored orkestra, nastupala sam mnogo puta i kao solista, najčešće uz pratnju klavira, ali i solo i uz pratnju orkestra. Moj najdraži nastup koji se veže za umjetničku muziku je bio u oktobru 2022. godine, u Italijanskom gradu Pesaro, gdje sam kao solistica nastupila sa orkestrom Srednje muzičke škole i izvela prvi stav Koncerta za flautu i orkestar u G duru, kompozitora C. Stamitza. Što se tiče drugog aspekta mog stvaralaštva, a to je sevdah, od mnogobrojnih koncerata ne znam koji bih prije izdvojila jer svi imaju nešto posebno. Ipak, koncert koji smo uradili za 4.12. povodom godine dana od upisa sevdalinke na UNESCO-ov popis nematerijalne kulturne baštine mi je posebno ostao u srcu. Pred publikom uvijek osjećam kombinaciju odgovornosti i uzbuđenja jer tada pokazujem sav trud i rad koji sam uložila. Također, to je prilika da se povežem sa publikom i prenesem im ono što sviram. Nakon toliko godina, postoji trema, ali ja to doživljavam kao pozitivnu tremu koja me samo motiviše da odsviram najbolje što mogu. Kada nastup počne, ostajemo samo moja muzika i ja.

Kakav je osjećaj biti dio orkestra Fondacije Sevdah?

Biti dio orkestra Fondacije Sevdah je za mene posebno iskustvo. Tu se njeguje tradicija, ali u isto vrijeme se otvara prostor novim interpretacijama. Orkestar je prava muzička porodica, tim koji se međusobno podržava i motiviše, a zajedno učimo, rastemo i dijelimo ljubav prema sevdahu. Ponosna sam što sam dio Fondacije Sevdah koja radi na očuvanju naše muzičke baštine i što kroz muziku mogu prenositi našu kulturu. Posebno sam zahvalna rukovodiocu orkestra, mr. Damiru Galijaševiću na povjerenju i prilici da budem dio orkestra, da učim i razvijam sebe kroz sevdah.

Koja su Vaša očekivanja i planovi za budućnost?

U budućnosti želim nastaviti razvijati sebe kao flautisticu, usavršavati se kroz nova iskustva, masterklase i saradnju sa drugim umjetnicima, te aktivno učestvovati u koncertnim projektima. Voljela bih jednog dana biti dio profesionalnog simfonijskog orkestra, ali se vidim i kao solista. Pored toga, želim nastaviti biti dio orkestra Fondacije Sevdah i doprinositi očuvanju naše tradicije.

BESPLATAN ULAZ: Noć kina 16. decembra u Sarajevu!

Sarajevo grad filma UNESCO-a i ove godine organizuje Noć kina, tradicionalnu manifestaciju koja će peti put za redom besplatno otvoriti vrata kina u Sarajevu.

Riječ je o događaju koji iz godine u godinu izaziva ogroman interes publike – prošle godine više od 4000 posjetitelja uživalo je u Noći kina, ispunivši sarajevske kino sale do posljednjeg mjesta.

Noć kina bit će održana u utorak, 16. decembra, a besplatan ulaz u kina građanima i turistima Sarajeva omogućili su Sarajevo grad filma UNESCO-a i Grad Sarajevo.


Na Noć kina, 16. decembra, od 17 sati do ponoći besplatan ulaz na filmove bit će u sljedećim kinima: Cineplexx, CineStar, Dom kulture Ilidža – Kino Igman, Free kino Valter, kino Meeting Point, Kinoteka BiH i Kvartovsko kino Grbavica.

Svako kino pripremilo je poseban program za Noć kina 16. decembra, za sve generacije.

Besplatne ulaznice za Noć kina moguće je preuzeti samo na dan održavanja Noći kina, na lokacijama na kojima se film prikazuje. Rezervacije ulaznica nisu moguće. Zbog tradicionalno velikog interesa preporučuje se dolazak ranije.

Sarajevo grad filma UNESCO-a organizuje Noć kina simbolično u vrijeme kada su braća Lumière održala prvu kino projekciju na svijetu, 1895. godine u Parizu.

Ova je manifestacija osmišljena po uzoru na francuski praznik filma – La Fête du Cinéma, koji se u Francuskoj održava već gotovo 40 godina, željno se iščekuje i okuplja veliki broj posjetitelja.

Događaj se već tradicionalno iščekuje i održava i u Sarajevu, gradu koji je zvanično proglašen gradom filma UNESCO-a 2019. godine. Kao ponosni član globalne UNESCO Mreže kreativnih gradova, Grad Sarajevo kroz kreativnu oblast filma nastoji ponuditi bogate i raznovrsne kulturne i filmske sadržaje dostupne svim građanima i posjetiteljima Sarajeva, podržavajući održavanje događaja kao što je Noć kina.

I ove godine zajedno slavimo filmsku umjetnost i bogatstvo domaće, regionalne i svjetske kinematografije. Ostale detalje pronađite na OVOM LINKU.

Treći festival dječije muzike okuplja talente iz šest zemalja

Udruženje za očuvanje i razvoj umjetnosti „Artista“ s ponosom najavljuje Treći međunarodni festival dječije muzike Sarajevo „Kids Star“, koji će se održati 13. decembra 2025. godine u 18 sati u Domu mladih Skenderija.

Na pozornici će zasjati 20 izvođača iz BiH, Hrvatske, Srbije, Crne Gore, Slovenije i Ukrajine u kategorijama: Male i Mlade zvijezde, pokazujući svoj talenat, energiju i ljubav prema muzici. Članovi žirija i ove godine su: prof. Selma Verem, prof. Ivan Perković i prof. Zlatko Duraković.

U revijalnom dijelu programa nastupat će prošlogodišnje pobjednice u obje kategorije, balerine Udruženja „Art Corner“, najmlađi bh. bend Frtutma KIDS uz pratnju hora OŠ „Mehmedalija Mak Dizdar“, kao i Čapljinske mažoretkinje, koje su prošle godine stvorile nezaboravnu atmosferu. Ovogodišnji Festival će ugostiti specijalne goste čiji identitet ostaje tajna. Jedno je sigurno – njihov nastup će zapaliti scenu i oduševiti sve prisutne.

Inače, ove godine Festival traje od 12. do 14. decembra. Prvog dana djeca će učestvovati u radionicama sa profesorima muzike i plesa. Ove radionice služe da se izvođači pripreme za nastupe, ali i da nauče nove vještine i uživaju u druženju.

Navečer za sve učesnike organiziran je disco night, gdje će djeca plesati i zabavljati se u pravom festivalskom duhu. U subotu učesnici će imati priliku da obilaze Sarajevo, upoznaju njegovu historiju i ljepotu, prije nego što se svi ponovo okupe za finalnu noć u kojoj obećavaju dosta zabave i iznenađenja.

Međunarodni festival dječije muzike Sarajevo “Kids Star” 2025. su podržali: Ministarstvo kulture i sporta KS, Grad Sarajevo, Federalno ministarstvo kulture i sporta, Ministarstvo za nauku, visoko obrazovanje i mlade KS, AMUS, AIS, Općina Novo Sarajevo i Općina Stari Grad.

Sarajevo „Kids Star“ – festival talenata i radosti, ulaz besplatan!

Za više informacija posjetite OVAJ LINK ili Facebook, YouTube i Instagram stranice Festivala.

ELMEDINA LALIČIĆ: Muzika je moj život, a san mi je održati svoj prvi koncert

0

Elmedina Laličić je 21-godišnja pjevačica iz Goražda i učesnica ovogodišnjeg takmičenja „Zvezde Granda“.

Studentica je Muzičke akademije Univerziteta u Sarajevu te Fakulteta za upravu, a ljubav prema muzici njeguje još od djetinjstva.

„Moj interes za muziku pojavio se kada sam bila veoma mala. Goražde je grad poznat po muzičkim talentima sa Drine, tu se rodila i moja ljubav prema muzici, ali i otkriće da imam talenat za pjevanje. Sa svojih pet godina imala sam prvi nastup i tada sam osvojila prvo mjesto na takmičenju zabavne muzike u Centru za kulturu Goražde, s kojim i danas sarađujem i nosim zaista lijepe uspomene. To je bila generacija pjevača koji su danas itekako aktuelni i koji su napravili velike karijere, poput Džejle Ramović“, priča Elmedina Laličić.

Dodaje da je muzika za nju najveća ljubav.

„Ne znam ni kako bih definisala šta za mene znači muzika. To je nešto veliko, to je moj život. Ne bih znala živjeti bez muzike jer je ona smisao mog života i time želim da se bavim cijeli život. Naravno, sevdah je moja velika ljubav i to i studiram na Muzičkoj akademiji Univerziteta u Sarajevu, ali pjevam i narodnu muziku. Na nastupima izvodim i druge žanrove, zapravo sve što ljudi žele da čuju, jer sam odrasla uz različite muzičke stilove. Međutim, sevdah je posebna priča — nešto što mi iz Bosne i Hercegovine nosimo u srcu, naše tradicionalno, što trebamo čuvati i njegovati“, kaže naša sagovornica.

Potom nam je otkrila i svoja očekivanja od ovogodišnjeg takmičenja „Zvezde Granda“.

„Zadovoljna sam svojim plasmanom. Nadam se da će gledatelji pratiti ostatak takmičenja i imati priliku vidjeti moje nastupe. Naravno, imam velika očekivanja, jer svi koji se pojave na toj sceni žele ostvariti nešto veliko, ali se ne opterećujem. Moj cilj je da pjevam, uživam u onome što radim i da me ljudi zavole“, kaže mlada pjevačica.

Osvrnula se i na smrt muzičkog velikana Halida Bešlića, ali i na druge kolege s kojima je imala priliku sarađivati.

„Halida sam privatno poznavala – bio je divan čovjek i mnogo sam naučila od njega. Čast mi je što sam ga poznavala, što sam imala priliku sjediti s njim i čuti mnoštvo savjeta. On je prije svega bio čovjek iz naroda. Također, upoznala sam i brojna druga velika muzička imena poput Hanke Paldum i pokojnog Saše Popovića, što mi je velika čast. Učila sam i od njih, jer smatram da od starijih kolega trebamo da učimo, da upijamo savjete, da gledamo kako oni to rade kako bismo i mi jednog dana stajali na njihovom mjestu“, navodi ova Goraždanka.

Izdvojila je i svoje omiljene pjevače.

„Moji trenutno omiljeni pjevači u narodnoj muzici su Ana Bekuta i Snežana Đurišić. Također bih izdvojila i Vericu Šerifović, čije pjesme mnogo volim da pjevam – što ste i mogli čuti u prvom krugu takmičenja. To je izazvalo mnogo lijepih reakcija, što mi je veoma drago. Naravno, slušam i druge muzičke žanrove, pa tako imam i više favorita“, kazuje Elmedina Laličić.

Upitali smo je i na šta je najviše ponosna u dosadašnjoj karijeri.

„Ponosna sam što sam zadobila ljubav publike. Smisao ovog posla jeste usrećiti ljude, izmamiti im osmijeh na lice, povezati se s njima. Nije mi cilj sama popularnost, već da prenesem emociju koju osjećam dok izvodim neku pjesmu. Mislim da sam do sada uspjela u tome, a nadam se da će se moja publika još više proširiti u budućnosti, jer uvijek može bolje – i nadam se da ću uspjeti doprijeti do njihovih srca“, ističe naša sagovornica.

Ne krije da je veoma ambiciozna i da ima velike planove za budućnost.

„Primarni plan mi je da gradim karijeru tako da jednog dana ostvarim san i održim svoj prvi koncert“, zaključuje ova mlada pjevačica.

ODRŽANA PREMIJERA FILMA “DITE”: Filmska oda djeci, domovima i porodicama koje mijenjaju živote

DITE – imenica ikavicom – “Tako smo u selu zvali dijete – a ja sam bio jedan od njih.”

Ovim riječima, duboko ličnim i prepoznatljivim, započela je premijerna projekcija filma Dite u Cineplexxu, autorskog i producentskog ostvarenja glumca Rijada Gvozdena, nastalog u koprodukciji sa SOS Dječijim selima u BiH. Rečenica koja otvara film postavila je ton cijele večeri: istinit, nježan i ispunjen onom tišinom u kojoj djeca najčešće nose svoje najdublje želje, a to je da negdje pripadaju.

Iako film ne otkriva radnju, svojim slikama, trenucima i riječima otvara prostor za svjedočanstva koja se teško izgovaraju naglas, ali dugo ostaju u srcu. Kroz kadrove svakodnevice, igre, tišine i doma, Dite donosi priče hraniteljskih i usvojiteljskih porodica koje govore o hrabrosti da prime dijete, ali i o neizmjernoj ljubavi koja im bude uzvraćena. Djeca i mladi u filmu opisuju prve osjećaje koje su odavale sigurnost i pripadnost, prve osobe koji su im rekle: “ovdje si svoj”.

Rijad Gvozden, koji je i sam odrastao u SOS porodici, naglasio je nakon projekcije koliko ga je snimanje vraćalo u te emotivne prostore.

“Film je nastao iz potrebe da pokažemo tihu snagu ljubavi. Hraniteljstvo nije samo pružanje doma već to je pružanje osjećaja da pripadaš, da vrijediš, da imaš nekoga. Želio sam da gledatelji osjete ono što sam ja osjetio kao dijete koje je dobilo priliku. A ako ova priča potakne makar jednu porodicu da razmisli o hraniteljstvu, onda je ovo ostvarenje već promijenilo nečiji život.”

Nacionalni direktor SOS Dječijih sela u BiH, Malik Garibija istakao je važnost filma u širem kontekstu rada organizacije.

“Naša misija je da se djeci bez roditeljske brige osigura porodica, stabilnost i okruženje u kojem mogu rasti. Dite pokazuje sve ono što hraniteljske porodice svakodnevno čine, često tiho i bez pažnje javnosti i mijenjaju budućnost djece. Film nas podsjeća da ljubav stvara dom, a mi se godinama borimo da svako dijete u Bosni i Hercegovini ima upravo tu šansu.”

Tokom premijere, publika je reagirala na one trenutke kojih uvijek ima najviše u stvarnom životu, a najmanje na ekranu: pogled djeteta koje se prvi put osjeća sigurno, zagrljaj koji je dugo čekan, smijeh koji se vraća. Ti trenuci, nenametljivo uhvaćeni kamerom, prikazuju ono što je suština hraniteljstva, a to je dom koji se ne daje iz obaveze, nego iz ljubavi.

SOS Dječija sela u BiH ostaju posvećena tome da svako dijete odrasta okruženo ljubavlju, sigurnošću i pripadanjem. Dite nas podsjeća na sve ono što djeca rijetko izgovore, ali duboko osjećaju — da je dom mjesto gdje te čekaju, gdje te čuju, gdje te vole.

A kako se na kraju filma izgovara, poruka koja ostaje i kad se svjetla sale ugase glasi:

„Svako dite zaslužuje priliku da odrasta voljeni u porodici.“

SARAJEVO PROMOVIŠE TURIZAM NA SAJMU U IZMIRU: Odlična posjećenost i veliki interes posjetilaca

Turistička zajednica Kantona Sarajevo, zajedno s predstavnicima turističkog sektora, učestvuje na prestižnom sajmu turizma u Izmiru, s ciljem jačanja prisustva na turskom tržištu i promocije Sarajeva kao atraktivne cjelogodišnje destinacije.

Prvog dana sajma, organizovana je gastronomska promocija na štandu Kantona Sarajevo, gdje su posjetioci imali priliku degustirati tradicionalne bosanske specijalitete. Odlična atmosfera i veliki broj posjetilaca još jednom su potvrdili snažan interes za našu destinaciju.

S obzirom na to da su turisti iz Turske među najbrojnijim gostima Kantona Sarajevo – konstantno u top 3 po broju dolazaka i noćenja tokom cijele godine – prisustvo na ovom sajmu ima poseban značaj za daljnje jačanje turističkih veza između dvije zemlje.

„Promocija na turskom tržištu za nas je izuzetno važna. Bliskost naših kultura, direktne avio linije i veliki interes turskih turista za Sarajevo čine ovu priliku ključnom za dodatno pozicioniranje Sarajeva na međunarodnoj sceni“, poručili su iz Turističke zajednice KS.

U narednim danima planirane su i dodatne promocije, B2B sastanci te predstavljanje novih projekata kojima se Sarajevo pozicionira kao nezaobilazna destinacija u regiji.

USPJEH: Plesni klub Sonrisa osvojio četiri zlata na “Dalmatian Dance Trophy”

Plesni klub Sonrisa iz Crne Gore ostvario je izvanredan uspjeh na prestižnom međunarodnom takmičenju “Dalmatian Dance Trophy” koje je održano ovog vikenda u Hrvatskoj.

Na ovom velikom plesnom događaju, koji je okupio više od 1.600 takmičara iz 6–7 evropskih zemalja, Sonrisa je zablistala punim sjajem i kući odnijela čak četiri prva mjesta u različitim plesnim kategorijama.

U izuzetno jakoj konkurenciji, Sonrisine formacije pokazale su vrhunski kvalitet, tehničku preciznost, umjetničku zrelost i energiju koja je osvojila i publiku i stručni žiri. Klub su predstavljale sljedeće grupe, koje su u svoje kategorije ponijele titule šampiona:

Magic Feet – 1. mjesto, Latin Synchro Kids

Blue Dolls – 1. mjesto, Latin Show Kids

The Stars – 1. mjesto, Latin Style Juniors

Flames – 1. mjesto, Latin Show Kids.

Ostvareni rezultati potvrđuju kontinuirani napredak kluba Sonrisa, koji godinama gradi prepoznatljiv stil i profesionalan pristup plesnoj edukaciji djece i mladih. Njihovi nastupi na međunarodnim takmičenjima postali su simbol posvećenosti, discipline i ljubavi prema plesu.

Posebnu čast za klub predstavlja i činjenica da je osnivač i direktor Sonrise, Slobodan Vukčević, ove godine bio dio stručnog žirija na takmičenju, što je još jedna potvrda reputacije i profesionalnog integriteta kluba u regionalnoj plesnoj zajednici.

“Ponosni smo na našu djecu, njihovu energiju, trud i nevjerovatnu ljubav prema plesu. Ovo je još jedan dokaz da Sonrisa raste iz godine u godinu i da naš rad prepoznaju i na međunarodnoj sceni,” poručuju iz kluba.

Uspjeh na “Dalmatian Dance Trophy” samo je nastavak uspješne sezone za Sonrisu, a pred ovim talentovanim plesačima i njihovim trenerima je još mnogo izazova, nastupa i takmičenja na kojima će, kako ističu, nastaviti da donose radost, emociju i vrhunsku umjetnost pokreta.

ŽIVOT: Odrasla si prebrzo? Evo kako to danas utiče na tvoje odnose

0

Znaš onaj osjećaj kada sjediš sa nekim do koga ti je iskreno stalo, a ipak razgovor vodiš sa grčem u stomaku? Kao da moraš pažljivo birati svaku riječ, kontrolisati svaki pokret, svaki ton i dok govoriš, negdje u pozadini misli šapuću: “Opet isto radim. Uvijek ovako, ovo sam radila i prije, u svakom odnosu.” I onda ti se u glavi stvori pitanje koje dugo izbjegavaš: Jesam li morala tako rano da odrastem?

Ako se prepoznaš u ovome, znam koliko je važno razumjeti što se tu zapravo dešava. Kada dijete prerano preuzme brige i odgovornosti koje pripadaju odraslima, emocije, zadatke, čak i tuđu tugu onda kasnije, kao odrasla osoba, nosi tu istu težinu i to postaje normalno. Utiče na tvoju bliskost sa drugima, na to koliko vjeruješ ljudima, koliko se usuđuješ da se osloniš na nekoga… i da mu pokažeš ono najosjetljivije, svoju ranjivost.

Zato ti želim objasniti kako prerano odrastanje oblikuje tvoje partnerske i porodične odnose, kako da prepoznaš obrasce koje nosiš, i što možeš da učiniš da tvoji odnosi, tvoje potrebe i tvoj život konačno stanu u isti okvir.

Kako prerano odrastanje utiče na tvoju potrebu za kontrolom u odnosima

Kada govorimo o “preranom odrastanju”, mislimo na to kada dijete postane emocionalno ili praktično odgovorno za stvari koje njegov uzrast ne može da iznese. To može značiti da se brinulo o roditeljima, o braći i sestrama, da je stalno pratilo raspoloženja odraslih ili osjećalo potrebu da bude “zrelo” prije nego što je uopšte imalo priliku da bude dijete. Kada to izostane, dijete razvija navike koje kasnije kao odrasla osoba smatra “normalnim”, iako joj one zapravo oduzimaju mir, lakoću i osjećaj sigurnosti u odnosima.

Ako si odrasla prebrzo, vjerovatno nosiš uvjerenje da stvari funkcionišu samo ako ih ti držiš pod kontrolom. Često čujem od ljudi: “Kao da mi tlo izmiče kada neko drugi preuzme inicijativu.” To je glas starog obrasca, osjećaj sigurnosti koji dolazi samo kada si ti ta koja sve drži u svojim rukama.

I to se vidi svakodnevno. Ako stalno analiziraš partnerovo raspoloženje, ako pokušavaš da predvidiš tuđe reakcije, ako u glavi unaprijed pripremaš razgovor kao da rešavaš životno važan problem, to je tvoje unutrašnje dijete koje se priprema da nosi posljedice koje nije ni moglo da razumije.

U praksi to izgleda ovako: neko ti nešto jednostavno kaže, a ti osjetiš nervozu i potrebu da sve detaljno objasniš. Ili, kada te neko pita što ti treba, ti zastaneš, jer jedan dio tebe još uvijek vjeruje da bi tvoj zahtjev nekoga mogao opteretiti.

Jedna klijentkinja mi je rekla: “Mislila sam da ću poludjeti kada sam partneru prepustila planiranje običnog dana.” I u toj rečenici vidiš trag ranog odrastanja, to nije potreba za savršenstvom, to je borba da ostaneš sigurna, to nije tvrdoglavost ni iracionalan strah, to je naučeni način da preživiš.

Kako prerano odrastanje utiče na tvoju sposobnost da se osloniš na druge

Ljudi koji su odrasli prebrzo često mi kažu: “Lakše mi je sama, manje je rizika.” Kada si kao dijete naučila da moraš sama, da moraš da nosiš, da moraš da shvatiš i predvidiš sve oko sebe, onda kasnije teško pustiš da neko drugi bude uz tebe. Ali odnosi ne rastu samo kada iniciraš, rastu kada se teret dijeli. Ako uvijek sve preuzimaš na sebe, ako ne tražiš pomoć, ako se povučeš baš onda kada ti je najviše potrebno da te neko vidi, drugi ni nemaju priliku da ti se stvarno približe.

To često izgleda ovako: neko ti ponudi podršku, a ti automatski kažeš “U redu je”, iako znaš da nije ili partner pita može li nešto da uradi za tebe, a ti promijeniš temu, jer ti je nepoznat osjećaj da neko drugi nosi dio.

I onda se desi prelomni trenutak: “Kao da pričate o meni”, kažu mi i to je početak promjene. Prvo u tebi, onda i oko tebe.
Navika da sve nosiš sama ne znači da si jaka, to je odbrambeni mehanizam iz vremena kada ti niko nije pokazao kako izgleda kada neko nosi teret sa tobom.

Kako prerano odrastanje utiče na tvoju ranjivost i bliskost

Kada odrasteš rano, naučiš da tvoje emocije nisu za druge. Naučiš da tvoja tuga opterećuje, da je tvoja zbunjenost problem, da tvoje potrebe izazivaju neprijatne reakcije koje ne možeš da podneseš. I tako, čak i kada nekoga voliš iskreno, unutar tebe postoji glas koji govori: “Sakrij to, stegni se ,budi jaka.”

Ali bliskost ne dolazi iz savršenstva, ona dolazi iz iskrenosti. Ako si godinama vježbala da kriješ ranjivost, logično je da tvoj odrasli dio vjeruje da je to jedini ispravan način. A onda dođeš do rečenice: “Nisam znala da me neko može voljeti i kada sam zbunjena” i to preispituje sve.

Ljudi koji su prerano odrasli često osjete nelagodu kada pokušaju da budu emotivno otvoreni. Pritisak u tijelu, ubrzane misli, potreba da skreneš temu. To nije bježanje od bliskosti, to je strah koji si naučila u djetinjstvu, strah da emocija može da te povrijedi ako je pokažeš.

I zato je važno da znaš: tvoja nelagoda nije slabost, to je tvoja nekadašnja zaštita, i kada je pogledaš takvu kakva jeste, otvara se prostor za drugačiji odnos. Odnos u kojem možeš da postojiš cijela.

Prerano odrastanje nije samo nešto što se desilo davno, to je iskustvo koje se skriva u tvojim reakcijama, u tonu tvog glasa, u načinu na koji gradiš odnose. Budi uvjerena da to nije greška u tebi, to je uvid, to je ona rečenica koju često čujem: “Kao da si pisala o meni” i to je olakšanje, jer znaš da nisi sama.

Kada shvatiš odakle dolaze tvoji obrasci, dobijaš šansu da ih mijenjaš bez krivice. Počinješ da vidiš gdje si naučila da preuzimaš previše, gdje si izgubila vjeru da drugi mogu biti tu, gdje si povezala ranjivost sa opasnošću.

I baš tu počinje rast. Tamo gdje prvi put kažeš sebi: Ja sam važna, otvorena komunikacija je osnov, jasnoća je moj put.

Autor: Mayya Ushioko

IMAN I ISKRA PAŠIĆ: Sarajevske sestre koje inspirišu

0

Da Bosna i Hercegovina ima sjajne mlade ljude, dokaz su i sestre Iman i Iskra Pašić — dvije izuzetne i svestrane Sarajke koje spajaju nauku, umjetnost, humanost i predan rad.

Iman je uporedo završila dvije osnovne i dvije srednje škole — Treću gimnaziju i Srednju muzičku školu u Sarajevu — a potom diplomirala i magistrirala na Elektrotehničkom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Pored nauke, njena velika ljubav je umjetnost, kojom se aktivno bavi, a za sebe kaže da je spoj svega što voli: nauke i umjetnosti.

“Još u srednjoškolskom periodu vodila me želja da razvijam i naučnu i umjetničku stranu sebe, pa sam zato odlučila upisati dvije srednje škole paralelno. Upravo kroz taj spoj nauke i umjetnosti pronalazim način da razvijam i analitičku i kreativnu stranu sebe. Studij elektrotehnike sam odabrala jer je veoma zahtjevan i predstavlja izazov koji me motiviše da testiram vlastite mogućnosti. Tokom studija sam imala priliku studirati na prestižnim univerzitetima u Portugalu i Turskoj, što mi je omogućilo da svoje tehničko znanje proširim kroz istraživanje i međunarodna iskustva”, kaže Iman.

Njena sestra Iskra je diplomirani inžinjer arhitekture. Završila je dvije osnovne i srednju školu u Sarajevu. Pored akademskih aktivnosti, aktivna je u filmskoj industriji, a veliki dio djetinjstva posvetila je i volonterizmu, što je dodatno oblikovalo njen karakter i područja interesa. Spoj kreativnosti, discipline i empatije najbolje opisuje ono što jeste i čemu teži.

“Tokom srednjoškolskog obrazovanja obavljala sam funkciju predsjednice i PR-a Mreže vijeća učenika Kantona Sarajevo, a svoj angažman nastavila sam u ulozi trenerice i koordinatorice, gdje sam organizovala projekte i vodila edukacije za mlade širom BiH. Oduvijek mi je bio interesantan spoj umjetničkog i inžinjerskog pristupa, a arhitektura je bila idealan izbor. Inspiraciju sam dijelom naslijedila od svog oca, što me je još u djetinjstvu usmjerilo ka svijetu arhitekture. Izabrana sam 2024. godine za studij na prestižnom univerzitetu Istanbul Technical University (ITÜ) u Istanbulu, gdje sam učestvovala u realizaciji projekata iz oblasti arhitektonskog i urbanističkog planiranja na lokacijama Bodrum, Milas i Levent”, priča Iskra.

Iman i Iskra Pašić

Ističe i da je iskustvo liderstva i društvenog angažmana razvijala kroz 15 godina volonterskog rada.

„Trenutno sam član Predsjedništva mladih Crvenog križa Ilidža i član sanitarnog tima. Dugogodišnja sam takmičarka prve pomoći, a danas sam aktivni predavač te obavljam i funkciju sudije na takmičenjima iz prve pomoći. Kroz volonterizam sam shvatila koliko takvi angažmani mogu ojačati i izgraditi čovjeka zbog ispunjenosti koju volonterizam nosi, a istovremeno doprinosi širenju svijesti o humanosti u društvu“, navodi Iskra.

Dok se Iskra godinama posvećivala volonterizmu, Iman je paralelno razvijala ljubav prema muzici i izgradila bogato iskustvo kroz brojne nastupe na međunarodnim festivalima i koncertima širom Evrope.

„Sevdah za mene ima posebno značenje jer on nije samo muzički žanr, već poseban način da se ispriča priča, da se prenese osjećaj i duh vremena. To je dio našeg identiteta i važno je da se ta tradicija njeguje i čuva. Melos sevdaha prirodno odgovara mom glasu, a pored opere, upravo kroz sevdah mogu izraziti najdublje emocije i autentičnost našeg kulturnog naslijeđa“, govori Iman.

Prisjetila se i nastupa koji joj je ostavio poseban trag.

„Svaki nastup nosi svoje posebne uspomene, ali posebno mi je drag koncert u Sarajevskoj vijećnici, gdje sam izvela pjesmu ‘Ederlezi’ i opersku vokalnu kompoziciju ‘Ave Maria’. Također bih izdvojila nastup s operskom vokalnom kompozicijom ‘Cum invocarem’ na Muzičkoj akademiji u Sarajevu, kao i nastup na festivalu u Istanbulu, gdje sam sa svega 15 godina predstavljala Bosnu i Hercegovinu izvodeći sevdalinku ‘Mila majko, šalji me na vodu’“, kazuje Iman.

Iskra, koja njeguje jednak entuzijazam prema umjetnosti, posebno je posvećena filmskoj industriji i svemu što joj omogućava ulazak u nove i drugačije uloge.

„Tokom studiranja u Istanbulu sam sudjelovala u raznim glumačkim projektima, uključujući i snimanje sa poznatim turskim glumcem Keremom Bursinom. Veoma posebna uspomena za mene je snimanje muzičkog spota našeg najpoznatijeg pjevača Halida Bešlića, i ta saradnja mi je izuzetno značajna jer je to bila moja prva glavna uloga. Pored brojnih snimljenih reklama i muzičkih spotova izdvojila bih projekat Visit Sarajeva ‘Where Cultures Embrace’, a reklama je nagrađivana na više međunarodnih festivala. Na kastinzima me dodatno izdvaja dugogodišnje muzičko obrazovanje — sviram klavir i gitaru — kao i tečno poznavanje engleskog, njemačkog i turskog jezika“, navodi Iskra.

Dodaje da je najviše ponosna na svestranost koju je izgradila kroz različita polja.

„Pored akademskih postignuća, koja su mi najvažniji dio mog profesionalnog razvoja, posebno cijenim priznanje ‘Volonter godine’ koje mi je dodijeljeno 2023. godine od Predsjedništva Crvenog križa Federacije BiH. U filmskoj industriji posebno bih izdvojila svoje prvo glumačko iskustvo na snimanju filma ‘Venuto al Mondo’ s Penelope Cruz, koje je probudilo moju duboku ljubav prema glumi“, ističe Iskra.

Planirajući nastavak obrazovanja, kaže da joj je cilj upisati i doktorske studije.

„Paralelno želim razvijati profesionalnu karijeru u oblasti glume, sudjelujući u projektima i snimanjima u Istanbulu i Sarajevu. Sigurno ću aktivno nastaviti humanitarni rad s djecom, mladima i starijim osobama, jer je to misija koja ostaje u srcu i dio je mog identiteta“, jasna je Iskra.

Iman, pak, ističe da je najviše ponosna na svoje paralelno završeno obrazovanje u umjetnosti i nauci, što vidi kao rezultat dugog i dosljednog ulaganja u vlastiti razvoj.

“U nauci posebno cijenim moj međunarodno objavljeni rad u Brazilu, a u umjetnosti priliku da kroz muziku predstavljam Bosnu i Hercegovinu na međunarodnim festivalima, gdje bih posebno istakla festivale u Češkoj, Turskoj i Švicarskoj, što za mene predstavlja veliku čast i potvrdu ljubavi prema svojoj državi”, napominje Iman.

Govoreći o budućnosti, naglašava da želi nastaviti jednako snažan razvoj u oba pravca, i naučnom i umjetničkom.

“U nauci vidim mogućnost da svoj put nastavim kroz doktorske studije i istraživački rad. U umjetnosti planiram kroz muziku dalje razvijati svoj umjetnički identitet te doprinositi promociji kulturne tradicije Bosne i Hercegovine. Voljela bih raditi na tome da se sevdah aktivnije predstavlja, kao što je to slučaj sa španskim flamenco stilom ili portugalskim fado žanrom, jer vjerujem da naša tradicija nosi emotivnu snagu koja zaslužuje snažnije vrednovanje i prepoznatljivost u svijetu”, zaključuje Iman.

CRNI PETAK: Bitka vaše racionalnosti protiv tuđeg moćnog marketinga

0

Azra Ahmić je vanredna profesorica i prva dekanesa Internacionalnog univerziteta Travnik, te gostujuća profesorica na Internacionalnom univerzitetu Sarajevo.

Njeno istraživačko i nastavničko djelovanje obuhvata oblasti ekonomije, menadžmenta i finansijskog prava. U razgovoru za dobarportal.net govorila je sa stručne, ekonomske strane o Crnom petku, prazničnim sniženjima i stvarnim posljedicama.

Zašto nas Crni petak toliko uzbuđuje – je li to stvarno samo “jeftinija kupovina” ili se u pozadini dešava nešto mnogo dublje?

Crni petak nije samo dan sniženja, to je dan masovne „emocionalne euforije“. Svaki put kad vidite -30%, -50% ili „samo danas“, vaš mozak dobija mali talas instant zadovoljstva. Ne reagujemo samo na cijenu – reagujemo na osjećaj da smo „uhvatili priliku“, da smo bili pametniji od sistema. I tu se krije zamka: često ne kupujemo zato što nam treba, nego zato što želimo da osjetimo taj kratki talas uzbuđenja. Nažalost, račun u banci se ne vodi emocijama, nego brojkama – i tu nastaje problem.

Advent kalendari, “deal of the day”, popusti koji se mijenjaju svaki dan – da li je to samo simpatična igra ili pravi mali trening zavisnosti?

Advent kalendari i dnevne ponude funkcionišu kao digitalni ritual iščekivanja: svaki dan malo uzbuđenja, svaki dan mali dopaminski “klik”. To izgleda bezazleno, ali psihološki podsjeća na mehanizme kod igara na sreću – nikad ne znaš hoće li baš danas biti “tvoja” ponuda. Brendovi to odlično znaju i tako nas uče da svaki dan provjeravamo aplikacije, newslettere i web shopove. Ako primijetite da vam je prvi jutarnji refleks „da vidim šta je danas na sniženju“, to je već znak da vas marketing vodi, a ne vi njega.

Često vidimo haos u tržnim centrima: gužve, redovi, nervoza. Šta se dešava s našim ponašanjem u masi na Crni petak?

U masi se lako izgubi granica između „treba mi“ i „svi kupuju, uzeti ću i ja“. Mentalitet krda pojačava osjećaj da nešto propuštamo ako ne učestvujemo. Kada vidimo puna kolica, redove i ljude koji se “bore” za zadnji artikal, naš mozak dobija poruku: „ovo mora biti vrijedno, čim se svi guraju“. Tada prestajemo razmišljati racionalno i prebacujemo se u mod instinkta – da ne ostanemo kratkih rukava. Zato je nekad najzreliji potez na Crni petak – ostati hladne glave i ne pratiti gomilu.

Crni petak često završi praznim novčanikom i punim osjećajem krivice. Može li ta vrsta kupovine uticati na mentalno zdravlje?

Može – i te kako. Nakon “shopping high” često dolazi “račun low”. Prvo: euforija, osjećaj moći, uzbuđenje, ideja da je “sve bilo super povoljno”. Poslije: umor, preispitivanje, račun u minusu, „da li mi je ovo zaista trebalo?“. Taj sudar zadovoljstva i kajanja stvara unutrašnju napetost, ponekad i osjećaj neuspjeha ili nedostatka kontrole nad sopstvenim životom. Ako se to ponavlja iz godine u godinu, Crni petak prestaje biti zabavni popust i postaje obrazac autodestruktivnog trošenja. Mentalno zdravlje počinje zdravim granicama – i prema ljudima, i prema trošenju. Tu je važno napraviti rez: ne prekoravati sebe, nego učiti iz toga; napraviti jasniji plan za iduću godinu; shvatiti da je autentična briga o sebi više od jedne dodatne kese iz tržnog centra.

Kako objašnjavate fenomen “dodavanja još jedne sitnice” u korpu? “Pa kad je već popust…” – je li to gubitak kontrole ili podsvjesna manipulacija marketinga?

To je orkestarska manipulacija. Brendovi mjesecima planiraju kako će aktivirati naše emocije na Crni petak. Jedna stavka, pa “predlažemo dodatno”, pa “kupci su kupili i ovo”, pa “ostao je zadnji na stanju”… Naš mozak voli igre – svaki put kad dodamo nešto u korpu, mozak se osjeća kao pobjednik. Taj posljednji artikal je nagrada, trofej za “dobar ulov”. Marketing to zna. Zato Crni petak nije samo prodaja – to je scenarij u kojem su kupci ti koji misle da vladaju, dok zapravo – plešu po tuđoj muzici.

U kojoj mjeri Crni petak stvarno donosi uštede – ili je to samo veliki marketinški trik?

Istina je vrlo jednostavna: Crni petak donosi uštedu samo onima koji znaju šta kupuju.
Za sve ostale, to može postati najskuplji dan godine. Mnogi trgovci koriste strategiju “prvo podignemo cijenu – pa je spustimo”. Neki jednostavno napišu “akcija”, bez da zapravo spuste cijene. Naravno, postoje i stvarni popusti. Mobitel koji tokom godine košta 1.200 KM zaista može pasti na 899 KM – ako ste pratili cijene i znate šta gledate. Ali “popust” od 20% na jaknu koju ste probali tri puta i svaki put zaključili da vam ne stoji – to nije ušteda, to je emocija maskirana kao logika. Na kraju, Crni petak nije bitka za najnižu cijenu – to je bitka između vaše racionalnosti i tuđeg marketinga. Pitanje je samo: ko će pobijediti ovaj put?

Kako iz ekonomske perspektive posmatrate fenomen Crnog petka?

Crni petak je savršeni ekonomski paradoks. To je dan kada se globalni potrošački sistem pretvara u adrenalinski sport. Sa jedne strane, trgovci obaraju cijene da oslobode zalihe, podignu promet i pretvore jedan dan u najprofitabilniji trenutak čitavog kvartala. Sa druge strane, potrošači ulaze u “finansijski trans” – osjećaj da mogu dobiti više za manje. Međutim, iza tog haosa stoji sofisticirana psihologija tržišta: emocije prodaju, a ekonomija samo računa. Crni petak nije samo “dan sniženja”, to je dan kada vidimo kako se mikro–odluke pojedinaca (impulsivna kupovina, panično slanje novca) pretvaraju u makro–trendove (skok BDP-a sektora trgovine, rast prihoda trgovinskih lanaca). On je ogledalo – i naše kupovne moći i naših slabosti.

Koliko je važna finansijska pismenost i kako da građani donesu ispravne finansijske odluke?

Finansijska pismenost je možda najveća supermoć u savremenom društvu.
U svijetu gdje se emocije prodaju kroz “ograničene ponude”, a impuls je jači od planiranja – jedino znanje štiti novčanik.

Kako donositi mudre odluke?

  • Napravite listu – šta vam stvarno treba, šta bi bilo lijepo imati, a bez čega možete živjeti – i držite se nje kao kodeksa.
  • Postavite budžet – maksimalni iznos koji smijete potrošiti i ne prelazite ga, čak i ako „iskače savršena ponuda“. Sve preko toga nije rasprodaja, nego greška.
  • Pitajte se iznova: “Da li bih ovo kupio/la i da nije sniženo?”
  • Ne kupujte da popunite dosadu, tugu ili umor. To nikada ne završi jeftino.
  • I najvažnije: kupovina nije dokaz uspjeha. Pametno trošenje jeste. Najveći luksuz danas nije imati još jednu stvar, nego imati mir – u glavi, u srcu i na računu u banci.

Crni petak može biti sjajan saveznik ako ga vodite vi. Ili opasna zamka ako ga vode – emocije.

Kakav je uticaj Crnog petka na ekonomiju: da li je to samo kratkoročna potrošnja ili ima dugoročne efekte?

Crni petak je inekcija ekonomskog kofeina. Kratkoročno – podiže potrošnju, puni police trgovaca, pomiče sektor maloprodaje i gradi statističke vrhunce. Ali dugoročno – pitanje je koliko smo zaista dobili. Ako vam Crni petak razbije kućni budžet i nađete se u situaciji da štedite drugi dio godine da “zakrpate rupu” – dugoročni efekat nije sjajan. Ekonomija koja se previše oslanja na jednu sedmicu “kupovnog ludila” ima problem strukture. Idealna potrošnja je ravnomjerna, racionalna i održiva, a ne koncentrisana na jedan dan. Uz to – Crni petak može dugoročno narušiti povjerenje kupaca ako shvate da su popusti često iluzija. Jedino ako građani nauče da kupuju pametno, a trgovci da budu transparentni – Crni petak postaje više od “žrtvenog dana kreditnih kartica”.