Bosanskohercegovačka modna dizajnerica Sumeja Arifović, osnivačica brenda Meyacota, 3. oktobra ove godine ostvarila je značajan profesionalni uspjeh predstavivši kolekciju “The Obsessed Artist” na Paris Fashion Weeku.
Sa samo 24 godine, Arifović je iza sebe ostavila jedan od najzahtjevnijih projekata u dosadašnjoj karijeri. Kolekcija na kojoj je radila godinu dana obuhvatila je 15 kreacija, 13 ženskih i dvije muške, a inspirisana je složenim odnosom umjetnika prema vlastitom stvaralaštvu, opsesiji, ambiciji i odricanjima.
Posebnu težinu uspjehu daje činjenica da je mlada dizajnerica cijeli projekat, od izrade kolekcije do međunarodnog predstavljanja, finansirala samostalno. Uprkos brojnim izazovima, ostala je dosljedna prepoznatljivoj estetici koju karakterišu teatralnost, nekonvencionalne siluete, raskošni materijali i izražen umjetnički pristup modi.
Vrhunac večeri uslijedio je na samom završetku revije, kada je dizajnerica izašla pred publiku i primila priznanje “Outstanding Collection”, koje su joj dodijelili organizatori događaja. Priznanje s prvog pariškog predstavljanja za Arifović ima poseban značaj jer potvrđuje višemjesečni rad i kreativnu viziju.
Uspjeh u Parizu otvorio joj je i nove profesionalne mogućnosti, uključujući pozive za međunarodna predstavljanja i buduće saradnje. Ipak, mlada dizajnerica ne namjerava dugo odmarati. Već 26. decembra publika u Crnoj Gori imat će priliku vidjeti kolekciju “The Obsessed Artist”, nakon čega će Arifović premijerno predstaviti i novu mini kolekciju simboličnog naziva “Where Violets Once Bloomed”.
Za naš medij Arifović je otkrila detalje o nastanku nove kolekcije, koja, baš kao i prethodna, inspiraciju pronalazi u ličnim iskustvima i unutrašnjem svijetu mlade dizajnerice. Dok je “The Obsessed Artist” istraživala njen odnos prema umjetnosti i odricanjima koja prate ambiciju, nova kolekcija otvara drugačije, podjednako intimno poglavlje.
“Inspiracija za moju novu mini kolekciju nastala je prilično spontano, iz razmišljanja o nostalgiji koju često doživljavam kao svog tihog ubicu. O onoj neobičnoj ljudskoj potrebi da se barem na trenutak vratimo u prošlost, ponovo proživimo određene trenutke i osjetimo emocije za koje smo mislili da smo ih davno ostavili iza sebe.
Kako nikada nisam bila naročito vješta u verbalnom izražavanju vlastitih emocija, o njima najčešće pričam kroz muziku. Sjednem za klavir, pronađem pjesmu koja najbolje opisuje ono što osjećam i sviram je satima. Upravo tokom jednog takvog trenutka, dok sam svirala “Purple Rain” nastala je ideja za ovu kolekciju ali i za sam koncept revije koji će biti izrazito teatralan.
“Where Violets Once Bloomed“ za mene je svojevrsno ljubavno pismo svemu što je nekada postojalo, što smo voljeli, izgubili i naučili pustiti.”
