Umjetnik Samir Ramović nedavno je izdao svoj novi hit singl pod nazivom “Ljubavi nove”, koji je već postigao značajan uspjeh i izazvao veliko interesovanje među njegovim fanovima.
U razgovoru za dobarportal.net govorio je o svom najnovijem hitu, radu, novim projektima, ali i drugim životnim dešavanjima.
Gospodine Ramoviću, Vaša pjesma “Ljubavi nove” postigla je ogroman uspjeh. Kako ste se osjećali kada ste prvi put čuli finalnu verziju pjesme?
Sve je to relativna stvar, sve zavisi šta je za koga uspjeh. Za mene je uspjeh postignut samim tim što sam uspio da ostvarim saradnju sa Sergejem Ćetkovićem i Harisom Dubicom na ovom projektu. Zadovoljan sam i ponosan kako je sve skupa na kraju ispalo. Za sada mogu reći da pjesma i spot nailaze samo na pozitivne kritike.
Kako biste opisali svoj pristup muzici? Da li se trudite da Vaši songovi odražavaju Vaše lične emocije i iskustva?
Muzici pristupam punog srca i raširenih ruku, onako iskreno i spontano kao dijete. Kroz muziku izražavam svoje emocije, stav, trenutna stanja. Muziku jednostavno živim i dišem punim plućima.
Pjesma “Ljubavi nove” nosi snažnu emotivnu poruku. Kako ste se povezali sa tekstom koji je napisao Sergej Ćetković, i na koji način ste ga interpretirali kroz Vaš glas?
Pjesma govori o neminovnom kraju emotivnog odnosa muškarca i žene čija je ljubav nekada blistala, u kojoj su uživali, a sada je mučna situacija – oboje vide da je kraj očigledno blizu, da to više nije to i da samo čekaju jedno na drugo ko će prvi to izgovoriti naglas. U ovoj situaciji muškarac se prvi odlučuje na taj korak, jer ne može više da podnese ono što je ostalo od nekada velike ljubavi. Izgovara da je, nažalost, kraj veze konačno došao, da je prekasno za bilo kakve promjene i da želi i njoj i sebi sreću u nekoj novoj ljubavi. Pjesma mi se, kao takva, na prvo slušanje svidjela – doživio sam je kao da mi je autobiografska i u skladu s tim sam je i interpretirao.
Muzika i tekst za “Ljubavi nove” potiču od Sergeja Ćetkovića. Kako je izgledala Vaša saradnja sa njim na ovom projektu?
Sergej je moj sugrađanin, prije svega jedan dobar i čestit čovjek, pa tek onda decenijama ozbiljno ime na regionalnoj muzičkoj sceni. U dvije riječi smo se dogovorili kada je pjesma Ljubavi nove u pitanju. Rekao mi je da ima pjesmu za mene, čuo sam je jedanput i sav ushićen se složio s njim. Nije mi uopće sugerisao kako bi aranžman trebao da izgleda, niti sam to tražio od njega. Sergej je upečatljiv i svima prepoznatljiv pjevač i kompozitor, pa sam aranžmanom i svojom interpretacijom dao pjesmi malo drugačiji prizvuk od svega onoga što je on snimao. Oduševio se kada je čuo finalnu verziju, a posebno kada je vidio spot.
Kada je u pitanju snimanje spota za pesmu, Haris Dubica je bio zadužen za vizuelni dio. Kako je saradnja sa njim uticala na cjelokupni doživljaj pjesme?
Haris Dubica je kroz mnoge svoje postupke prema meni pokazao da je pravi prijatelj i dobar čovjek. Ovo je treći uzastopni spot koji je on radio za moje pjesme, i barem oko dijela vizualizacije pjesama ne moram da brinem, jer imam provjereno uspješan recept. Naravno, uvijek sam tu s nekim početnim idejama i scenarijem, na koji se on nadoveže i stavi svoj pečat. Ovaj video dao je pjesmi onu posljednju finesu, finu ruku, dodao joj je mediteranski šmek.
Da li je bilo specifičnih izazova u izvođenju ove pjesme na nastupima? Kako publika reaguje na pjesmu uživo?
“Ljubavi nove” je zasigurno moja najtraženija pjesma. Ljudi je vole, traže, pjevaju… Već na prvim taktovima dolazi do ovacija.
Vaš muzički put je očigledno bio pun izazova, ali i uspjeha. Koji trenutak iz Vaše karijere biste izdvojili kao najposebniji?
Zaista je moj muzički put bio jako težak, prvenstveno zbog određenih teških životnih situacija koje su me sputavale u izgradnji karijere. Baš u trenucima kada sam trebao da dodam gas, bio sam primoran da ga skroz pustim. Nekoliko puta bio sam primoran da odustanem od muzike, i to je trajalo čak po nekoliko godina, ali nikada se nisam mogao pomiriti s tim da sam je se odrekao. Uvijek bih se na kraju vraćao muzici – svojoj velikoj ljubavi.
Svima je poznato da ste bili učesnik jednog od najgledanijih rijalitija, kakvo je Vaše iskustvo i da li je to utjecalo na Vašu popularnost i širenje publike?
Rijaliti je za mene bilo izuzetno ozbiljno iskustvo, a vjerujem i za sve ostale učesnike koji su prošli kroz isti format. U rijalitiju sam sebi potvrdio koliko sam zaista psihički i mentalno jak. Okolnosti su teške već samim tim što ste u potpunosti izolovani od spoljnog svijeta, porodice i prijatelja punih deset mjeseci. To je psihološka igra, koja je izuzetno zahtjevna i fizički i mentalno. Moje učešće pomoglo mi je da dodatno nadogradim sebe kao osobu i da još bolje shvatim koje su stvari zaista bitne u životu, a koje to uopće nisu – iako ih većina ljudi smatra prioritetima za lijep život.
Možete li nam više reći o operaciji i transplantaciji bubrega koju ste imalai i kako se osjećate nakon nje? Da li publika može očekivati Vašu knjigu?
Ljetos sam se iznenada našao u jako delikatnoj životnoj i zdravstvenoj situaciji. Doktori su mi saopštili da hitno moram ugraditi fistulu kako bih bio spreman za hemodijalizu bubrega, koja je u tom trenutku bila neizbježna. Kada sam se konkretnije raspitao o dijalizi, shvatio sam da se u takvoj situaciji život mijenja iz korijena – pacijent mora provoditi svaki drugi dan po pet do šest sati u bolnici, dok se u danima između dijaliza oporavlja od nuspojava samog tretmana. Svjestan da u takvim okolnostima ne bih mogao adekvatno da se posvetim svojoj djeci i poslu, odlučio sam da stvar uzmem u svoje ruke. Počeo sam da tražim potencijalne donore i klinike na kojima bih mogao obaviti transplantaciju. Taj period bio je izuzetno mučan i stresan, ali na kraju su se sve kockice poklopile – dajdža mi je donirao bubreg, transplantacija je obavljena u Istanbulu i sve je prošlo kako treba. Oporavak je bio dug, ali uspješan.
Sada, pet mjeseci nakon transplantacije, mogu reći da sam ponosan na sebe, svoj karakter, stav i način na koji sam se nosio sa cijelom situacijom. Ponosan sam i zahvalan svojoj porodici, rodbini i svim ljudima, znanim i neznanim, koji su mi pružali podršku u ovom teškom životnom periodu. Posebno sam beskrajno zahvalan svom voljenom dajdži – bez njega ne bih uspio riješiti ovu situaciju na tako brz i adekvatan način. Zanimljivo je da sam prve pasuse svoje autobiografske knjige počeo pisati u avionu, dok smo čekali na polijetanje iz Podgorice ka Istanbulu. Knjigu pišem polako, prateći osjećaj i inspiraciju, baš kao što radim sa svime u životu. Sve radim spontano i ništa na silu.
Kakvi su Vaši planovi za budućnost? Da li možemo očekivati nove pjesme ili projekte u narednom periodu?
Što se tiče planova za budućnost i karijeru, ima ih mnogo. Trenutno čekam da prođe još jedan, tačnije šesti mjesec od transplantacije, kako bih bio potpuno siguran da je sve u redu i da konačno mogu nastaviti s nastupima i svojom muzičkom karijerom. Dogovorio sam saradnju s izvanrednim kompozitorom, čije ime još uvijek neću otkriti. Vrlo je moguće da će moja nova pjesma biti moj prvi duet, i to s jednom od najvećih regionalnih muzičkih zvijezda već decenijama unazad. Za sada će svi ovi detalji ostati pod velom tajne – sve do same realizacije projekta.
