Emili Mišić studentica je udaraljki na Muzičkoj akademiji u Sarajevu u klasi profesora Davora Marausa, a pored toga predaje pjevanje i klavir u muzičkoj školi Mali Mozart te pjevanje i udaraljke u Mimika music school.
Ova 21-godišnja djevojka također je i članica benda V.E.J.N, a u razgovoru za dobarportal.net ističe kako ljubav prema muzici gaji još od osnovne škole.
“Svake godine sam pjevala u školskom zboru, a zatim sam i upisala klavir u osnovnoj muzičkoj školi Mladen Pozajić u klasi profesora Darka Miketeka. U tom periodu mog muzičkog obrazovanja veliku ulogu imala je i moja draga profesorica solfeggia Mirela Jusić-Dreković koja me često angažovala za razne projekte i uvijek dodatno u meni i ostaloj djeci budila maštu i kreativnost. Ona je ujedno i glavni krivac za moje upisivanje srednje muzičke škole u kojoj sam išla na dva odsjeka, solo udaraljke u klasi profesorice Sabine Šehović i teoretski odsjek. Svakim danom tih deseta godina osnovne i srednje muzičke škole moja ljubav prema muzici sve više se razvijala, uglavnom zato što sam imala sjajne nastavnike i profesore koji su tu istu ljubav potencirali”, govori Emili Mišić.
Dodaje kako je sviranje započela na klaviru, da bi onda u srednjoj školi proširila taj spektar instrumenata i dodala udaraljke, bubnjeve i gitaru .
“Zaista je jako teško odabrati samo jedan instrument jer je svaki poseban na svoj način, ali bih možda mogla izdvojiti marimbu koja vrlo specifičan zvuk, a opet je pogodna za razne stilove muzike, od J.S. Bacha, pa do nekih modernijih, savremenih tipova muzike i kompozitora”, kaže naša sagovornica.
Još u srednjoj školi odlučila je privatno raditi sa djecom sa poteškoćama u razvoju, no tada je još bila premlada da bi se u to upuštala. Ipak, u posljednje dvije godine počela je ozbljnije raditi sa tom djecom i shvatila je da je taj posao kojem se želi posvetiti.
“Smatram da bi bavljenje muzikom trebalo biti dostupno svima, a nažalost živimo na takvom području gdje su djeca, a i odrasli, sa poteškoćama u razvoju na neki način odvojena od ostatka sredine i često im se ne pruža jednaka mogućnost uključenja u takve aktivnosti. Mnogo je strpljenja i truda potrebno da se radi sa djecom, a pogotovo onom koja imaju neke poteškoće, ali bez obzira na to, mislim da je itekako vrijedno svake minute uložene u taj rad jer su djeca naša budućnost koju trebamo njegovati i usmjeravati na pravi put”, smatra Emili Mišić.
Naglašava i da se muzikoterapiji ne pridaje dovoljno pažnje.
“Mislim da je to uglavnom zato što društvo kod nas još uvijek ne shvaća važnost i dobrobiti muzikoterapije, ali nadam se da će se to uskoro promijeniti i da će se njena važnost primjetiti”, riječi su naše sagovornice koja voli istraživati razne žanrove tako da se na njenoj playlisti može naći mnogo primjera klasične muzike, metala, jazza, elektronske, pa i tradicionalne muzike.
Pandemija koronavirusa nije previše poremetila njen rad.
“Časovi koje sam držala prelazili su u online formu kada je to bilo potrebno, u zavisnosti od toga kakve su epidemiološke mjere bile propisane u tom trenutku, ali osim toga, sve sve je ostalo relativno isto samo su planovi i ideje morali biti malo prolongirani. Zato se nadam da ću iste moći realizovati od početka iduće godine”, zaključuje Emili Mišić koja se i nakon završetka studija želi posvetiti radu s djecom i snimanju muzike.
