Lejla Ahmedspahić je grafička dizajnerica iz Sarajeva, a već od 2017. godine radi kao profesionalna ilustratorica. Imala je priliku da raditi na raznim projektima, od uredničkih i komercijalnih ilustracija do omota albuma i dizajna za video igre. Kroz ta iskustva razvila je snažno interesovanje za vizualno pripovijedanje u različitim formatima i za različite publike.
U svom radu posebno voli istraživati teme povezane s prirodom, jer ona za nju predstavlja bogat i složen motiv koji je beskrajno fascinira. Privlače je njeni neobični, lijepi i pomalo bizarni aspekti, a kroz ilustraciju nastoji istražiti ljudski odnos s prirodnim svijetom.
Vaš rad snažno je inspirisan priridom pa kada je počela ta fascinacija?
Mislim da je ta fascinacija oduvijek bila tu. Još kao dijete voljela sam provoditi vrijeme u prirodi, promatrati detalje, oblike, teksture, boje i to mi je nekako spontano prešlo u moj likovni izraz. Danas me i dalje najviše inspirišu ti mali, često neprimijećeni momenti iz prirode koji kriju neku priču.
Kako izgleda kreativni proces, od ideje do finalne ilustracije?
Zavisi dosta od samog projekta, ali proces obično počinje istraživanjem i skupljanjem referenci. Često prikupljam fotografije biljaka, pejzaža ili proučavam ljudsku anatomiju u potrazi za formama i strukturama koje mogu međusobno povezati na zanimljiv i vizualno intrigantan način. Kad oblikujem osnovnu ideju, prelazim na skice i kompoziciju, najčešće digitalno u Procreate-u. U procesu završne obrade eksperimentišem s bojom, teksturom i svjetlom sve dok ilustracija ne dobije atmosferu i emotivni ton koji želim postići.
Koliko je važna simbolika u ilustracijama koje stvarate?
U ilustraciji me najviše privlači narativni aspekt, odnosno mogućnost da se kroz sliku ispriča priča ili prenese određeno značenje. Simbolika zato ima važnu ulogu u mom radu i nastojim je napraviti u svakom radu, bilo kroz motive, kompoziciju ili atmosferu. Često mi je cilj stvoriti osjećaj misterije i potaknuti posmatrača da se zadrži, promisli i možda na trenutak promijeni perspektivu.
Na šta ste najviše ponosni u dosadašnjem radu?
Najviše sam ponosna na to što se kroz moj rad može vidjeti razvoj i napredak, kako u stilu i tehnikama, tako i u načinu razmišljanja. Posebno mi je drago što sam tokom godina stvorila dovoljno ilustracija da u njima mogu prepoznati vlastitu promjenu i mentalna stanja kroz koje sam prolazila. Svaka ilustracija za mene ima lični značaj i često je doživljavam kao neku vrstu vizualnog dnevnika.
Kako ostajete autentični u vremenu brzih trendova i vizualne prezasićenosti?
Često provodim vrijeme sama i vjerujem da autentičnost lakše dolazi kada imaš priliku biti sam sa svojim mislima. Ti trenuci prostora i distance pomažu mi da jasnije sagledam sopstveni rad i smjer u kojem želim da idem. Ipak, ne mogu sa sigurnošću reći da sam u potpunosti autentična, mislim da je to proces koji se stalno gradi, kako kroz iskustvo, tako i kroz introspekciju.
Koja su Vaša očekivanja i planovi za budućnost?
Trudim se da budućnost ne planiram previše strogo i da ostavim prostor za prirodan razvoj karijere i novih iskustava. Vjerujem u proces i nastojim ići korak po korak, prateći prilike koje se pojave. Ukratko, volim reći da idem „sa tokom“, jer upravo u toj otvorenosti često nastaju najzanimljiviji projekti.
