Hana Kustura je Bachelor Zdravstvenog nutricionizma i dijetetike, a trenutno ova djevojka pohađa master studij Održivi sistemi proizvodnje hrane. Također, odnedavno radi i kao asistentica na Fakultetu zdravstvenih studija Univerziteta u Sarajevu.
U razgovoru za dobarportal.net ističe da je ovaj poziv odabrala sasvim slučajno, u trenutku kada je bila ubijeđena da će se do kraja života baviti umjetnošću.
Tokom svog dosadašnjeg rada fokusirala se na razbijanje mitova o ishrani i promociju održivih prehrambenih navika. Trudi se da široj javnosti maksimalno pojednostavi i približi nauku o hrani, a da pritom zadrži naučnu utemeljenost i odgovornost.
Koji su danas najveći izazovi u oblasti ishrane i pravilnih prehrambenih navika?
Rekla bih da su danas najveći izazovi u oblasti ishrane ultra prerađena hrana i ogromne količine kontradiktornih informacija. Nikada nismo imali više izbora, a istovremeno nikada nije bilo teže donijeti ispravnu odluku. Ultra prerađena hrana je najdostupnija, najpristupačnija i najpraktičnija. Jede se mehanički, čisto da čovjek nije gladan. Međutim, informacije koje šaljemo svom organizmu svakim takvim zalogajem ne idu u korist niti našem zdravlju, niti zdravlju planete. Društvene mreže su preplavljene kvazi stručnjacima i njihovim tvrdnjama koje zaista mogu ugroziti nečije zdravlje. Različiti trendovi, dijete i reklame za kojekakve pripravke kojima smo svakodnevno izloženi, sve više zbunjuju. Savjeti koji se dijele su često ekstremni i naučno neutemeljeni, a doprinose razvijanju poremećaja u prehrani. U potrazi smo za brzim rješenjima koja obezvrijede dugoročno održive navike. Paradoks je da sve više rastu stope gojaznosti, metaboličkih i kardiovaskularnih oboljenja. Veliki je izazov promijeniti navike. Posebno vratiti fokus na one jednostavne, utemeljene i održive principe pravilne ishrane koji provjereno rade svoj posao. Bez čudotvornih rješenja koja naprave više štete nego koristi.
Koji su najčešći mitovi o ishrani s kojima se susrećeš?
Najčešći mitovi uglavnom dolaze iz popularnih trendova koji se plasiraju kao univerzalna rešenja, bez obzira što nisu prikladni za svakoga. Nažalost, često se vjeruje da dijete trajno skidaju kilograme, da se određeni prehrambeni režimi moraju slijediti zbog „čišćenja organizma“ iako za to nema nikakvih indikacija. Nije rijetkost da se potpuno izbaci jedna grupa namirnica, a da se potpuno zanemari njena funkcija i nutritivna vrijednost. Tako često vlada mišljenje da su svi ugljeni hidrati „loši“ i da masti uvijek goje, a to nije istina. Također, kalorije se obično računaju kvantitativno, bez razmatranja kvaliteta hrane i nutritivnog sastava. Tu su i razni suplemeti koji se predstavljaju kao čudesna rešenja za zdravlje ili gubitak kilograma, iako njihova efektivnost nije naučno dokazana.Ja se zaista trudim da kroz edukaciju i praktične savjete pokažem da pravilna ishrana nije pitanje jednog proizvoda ili trenda, već balansiranog pristupa, prilagođenog individualnim potrebama i stvarnim mogućnostima svakog čovjeka.
Koliko su održivi prehrambeni sistemi važni za budućnost društva?
U vremenu u kojem sada živimo, vrlo su važni. Direktno utiču na zdravlje ljudi, ekonomski razvoj i očuvanje životne sredine. Način na koji uzgajamo, prerađujemo, distribuiramo i konzumiramo hranu ima posljedice na dostupnost nutritivno kvalitetnih namirnica, kao i na resurse planete. Priroda ima pravila koja ne bismo trebali kršiti. Svaka biljka uspijeva u određenom periodu godine i najbolja je za taj period. Nije ispravno da nam određene namirnice karakteristične za neko godišnje doba budu stalno dostupne. Zimi se na policama mogu naći hrana koja obično uspijeva ljeti. Kako ih onda imamo zimi? Stvaramo klimatske promjene, simulirajući ljeto zimi zbog naše arogancije i želje da uvijek imamo sve namirnice na policama. Takva hrana koja nije sezonska, nije najbolji izbor za naš organizam. Sezonski proizvodi imaju znatno bolji okus i više hranjivih tvari jer se beru u optimalnom trenutku zrelosti. Lokalni proizvodi ne prolaze kroz duge procese skladištenja i transporta, stoga znatno manje zagađuju okoliš. Ulaganjem u održive prehrambene sisteme je preventiva. Time ulažemo u zdraviju populaciju, zdraviju planetu i kvalitetniju hranu. Bit ćemo zdravi onoliko koliko su zdrave biljke i životinje koje jedemo. Naša jedina odgovornost je da poštujemo prirodu.
Na koji način pojedinci mogu kroz svoje prehrambene navike doprinijeti očuvanju okoliša?
Pojedinci mogu imati značajan uticaj na očuvanje okoliša, iako se često misli da male promjene ne prave značajnu razliku. Jedan od najvažnijih koraka je pažljiv izbor namirnica. Preferiranje lokalne i sezonske hrane smanjit će emisiju gasova nastalu transportom, a uz to će biti podrška lokalnoj ekonomiji. Također, manja konzumacija industrijski prerađene hrane i mesa rasterećuje prirodne resurse. Minimiziranje otpada je još jedan značajan faktor. Planirati obroke, pravilno čuvati hranu i kreativno koristiti njene ostatke. Svjesnije odluke prilikom kupovine dodatno podržavaju održive prakse. Birati proizvode sa minimalnom ambalažom, organske proizvode ili proizvode od odgovornih proizvođača koji vode računa o životnoj sredini. Male, svakodnevne promjene navika (npr. smanjenje otpada, pažljiv izbor namirnica) imaju zaista značaja za očuvanje okoliša i doprinose održivom društvu.
Da li je zdrava ishrana nužno skuplja ili je to predrasuda?
I da i ne. Zdrava ishrana u suštini znači raznovrsnost, balans i planiranje, a ne ekskluzivne ili skupe proizvode. Sezonsko voće i povrće, lokalno proizvedeni proizvodi i osnovne namirnice poput mahunarki, integralnih žitarica i jaja mogu činiti temelje nutritivno kvalitetnih obroka, a pritom nisu preskupi. Međutim, ako zaista pazimo na porijeklo tih namirnica, nije rijetkost da ćemo naići na veću cijenu u poređenju sa konvencionalnim proizvodima. Često je problem u tome što ljudi žele instant rešenja, gotove proizvode ili trendi „superhranu“, što zaista može povećati troškove. Pri tom, većina tih sjajno reklamiranih prehrambenih proizvoda su ultraprocesuirane namirnice maskirane kao zdrave. Planiranjem obroka i pametnom kupovinom moguće je smanjiti rasipanje hrane, kupovati u većim pakovanjima koja su cjenovno isplativija i „reciklirati“ ostatke. Recimo, ostatke povrća od jednog obroka iskoristiti za supu ili varivo narednog dana. Štedi se i novac i resursi. Cjelovite namirnice često su jeftinije od industrijski prerađene hrane i brze hrane, koja može djelovati praktično, ali dugoročno košta i zdravlje i novac. Hrana ne bi trebala biti luksuz. Prije svega, to je pitanje planiranja, informisanosti i svjesnog izbora.
Na šta si najviše ponosna u dosadašnjem radu?
Uvijek budem beskrajno ponosna i sretna kada saznam da je neko unaprijedio svoje zdravlje slušajući moje savjete. Ljudi dugo pamte ono što im kažem da trebaju raditi, a to me zaista raduje. Kada vidim da su uspjeli, da imaju značajno više energije, da su im nalazi bolji – srce mi bude puno. Meni je veliki uspjeh kada im nove, pravilne navike postanu svakodnevnica. Nerijetko se dešava da oni u svom okruženju budu pozitivna promjena i propagiraju zdravije navike.
Koja su tvoja očekivanja i planovi za budućnost?
Cilj mi je da educiram i sebe i druge koliko god je to moguće. Ova oblast je sjajna jer svaki dan možete naučiti nešto novo. Radim na tome da što više širim zdravu ishranu i održivost u svom okruženju. Moji koraci su mali, ali su ipak koraci ka održivijoj i zdravijoj budućnosti. Voljela bih napraviti nešto s vrtićima i osnovnim školama jer se tada postavljaju temelji svega, pa i pravilne prehrane. Djeca i mladi su moja nada; ako ih naučimo kako da povežu ishranu sa zdravljem i brigom za planetu, možemo stvoriti generaciju koja će donositi vrlo odgovorne odluke i bez problema živjeti po principima održivosti.
