Jelena Milović je magistrica klavira koja živi i radi u Sarajevu, te profesorica klavira u srednjoj muzičkoj školi.
Muzikom se počela baviti još u ranom djetinjstvu, a muzičku školu upisala je sa devet godina. Tada počinje koračati u svijet klasične muzike a usputno se nameće i odabir životnog poziva. Nakon toga, usavršava se kroz srednju muzičku školu i muzičku akademiju, a nedugo potom počinje raditi i kao profesorica.
Šta za Vas predstavlja muzika i odakle interes za klavir?
- Za mene, muzika je sada već potreba i nešto bez čega ne mogu zamisliti svoje vrijeme i svoju svakodnevnicu. Muzika je dio mene i nešto što nosim u sebi od djetinjstva. To je način na koji izražavam svoja osjećanja, misli i raspoloženje, a mislim da je upravo to i razlika između muzičara i drugih ljudi – oni ne samo da doživljavaju muziku nego je i stvaraju. Kao profesoru i profesionalnom muzičaru, postoji, naravno, sveprisutna doza odgovornosti, fokusa i kritičnosti kada je riječ o ovoj umjetnosti. Interes za klavir javio se pri upisu u muzičku školu, gdje smo imali mogućnost odabira instrumenta kojeg želimo svirati. Zapravo, ja sam prvobitno odabrala gitaru, ali, na prijedlog komisije i zbog trenutnog broja slobodnih mjesta, upisala sam klavir. Dakle, sasvim neplanski ali se ispostavilo kao savršen splet okolnosti.
Šta je ključno za uspjeh, talenat ili uporno vježbanje?
- Rekla bih da je talenat dobra polazna tačka, ali ne i presudan element. Talenat otvara vrata, ali ih upornost i rad održavaju otvorenima. U muzici, kao i u svakoj drugoj oblasti, uspjeh je rezultat dugotrajnog procesa – sati provedeni za instrumentom, stalno preispitivanje, spremnost da se griješi i ponovo počne. Uporno vježbanje gradi karakter, jača fokus i razvija samodisciplinu. Talenat bez rada brzo izgubi snagu, dok predan rad može stvoriti rezultate koji nadmašuju prirodne predispozicije. Upravo zbog toga učim i sebe i učenike da je uspjeh kombinacija ljubavi prema onome što radimo i spremnosti da se toj ljubavi posvetimo u kontinuitetu.
Koliko je važno prilagoditi metod rada svakom učeniku pojedinačno?
- Nastava instrumenta spada pod individualnu nastavu, što primarno zahtijeva individualni pristup učeniku. Svaki učenik je jedinstvena ličnost – ima različit tempo usvajanja znanja, različite interese, motivaciju, pa čak i različite načine kako se emocionalno povezuje s muzikom. Neko bolje reaguje na tehničke vježbe, neko na kreativne zadatke, neko na praktičnu demonstraciju. Prilagođavanjem metode rada stvaramo okruženje u kojem se učenik osjeća sigurno, motivisano i podržano. Kad se učenik razumije i kada osjeti da mu pristup odgovara, napredak je mnogo brži i kvalitetniji. Smatram da je dobar pedagog onaj koji ne samo da podučava, nego i osjeća učenika i zna kako iz njega izvući maksimum.
Na šta ste najviše ponosni u dosadašnjem radu?
- Najviše sam ponosna na konstantan napredak – svoj lični i napredak učenika s kojima sam radila. Svaki njihov uspjeh, ma koliko mali bio, doživljavam kao zajedničko postignuće. Posebno me ispunjava kada učenik koji je na početku bio nesiguran, s vremenom počne vjerovati u sebe i muziku doživljavati kao dio svog identiteta. Ponosna sam i na to što sam istrajala u trenucima kada je bilo teško, jer muzika je dug put koji traži strpljenje i posvećenost. Svaki nastup, projekat ili uspješno savladana kompozicija predstavlja mali podsjetnik da se trud uvijek isplati.
Ima li naše društvo predrasude prema mladim, uspješnim i talentovanim osobama?
- Naše društvo se i dalje bori sa određenim stereotipnim mišljenjima. Kada si mlad u poslu kojim se baviš, to po automatizmu uključuje neiskustvo, manjak povjerenja, oskudijevanje u znanju, kao i mnoge druge predrasude od strane drugih ljudi ili kolega. Ljudi ne prihvataju tuđi uspjeh lako. Smatram da je svako od nas doživio slične situacije, ali bitno je nastaviti kvalitetan rad na sebi i povezati se sa sličnima, kao i međusobno podržavati. Vjerujem da se, obzirom na veliki broj uspješnih mladih žena u BiH, situacija počinje mijenjati na bolje.
Koja su Vaša očekivanja i planovi za budućnost?
- U budućnosti želim nastaviti profesionalno rasti, usavršavati svoje muzičko znanje i proširiti svoj pedagoški rad. Planiram se posvetiti novim projektima, možda i međunarodnim edukacijama, te razvijati svoj pristup podučavanju tako da bude još moderniji i pristupačniji. Takođe želim raditi na tome da svojim primjerom inspirišem učenike da istraju u onome što vole. Moj cilj je da kroz muziku gradim pozitivne promjene – bilo na sceni, u učionici ili u svakodnevnom okruženju. U suštini, želim ostati vjerna svom pozivu i stalno napredovati, jer muzika je put koji nikada ne prestaje nuditi nove izazove i ljepote.
