Lexington bend od 2004. godine do danas izdao je pet studijskih albuma, a na njihovim policama našle su se najpriznatije nagrade iz svijeta komercijalne muzike uključujući Oskar popularnosti, Zlatni Melos i mnoge druge, a važno je napomenuti i da su dobitnici Zlatne ploče koju im je dodiijelio City Records za najprodavaniji album godine. Nakon dvije rasprodane Beogradske Arene turneju nastavljaju i u Sarajevu u Zetri i to 14.02.2025. godine .
“Dođi ove noći” je poziv da baš u vašem gradu dođete i zajedno sa momcima iz grupe proslavite veliki jubilej, na spektaklu svjetskih razmjera, uz njihove najveće hitove kao što su Dobro da nije veće zlo, Donesi, Potraži me, Pijane usne, Dugujem ti sebe, Kako je tako je, Bosanku i mnoge druge.
Frontmen Lexington benda rođen je 1983. godine u Sarajevu, popularni pop pjevač koji iako godinama živi u drugoj državi, u gradu Beogradu, uvijek s ponosom uz široki osmijeh priča o svojoj Bosni i Hercegovini.
Bojane, znaju svi da si rođeni Sarajlija, to ovaj put preskačemo kao temu. Jedno od najčešćih pitanja za goste koji dođu pjevati u Sarajevu je “Ko ti je najdraža publika, u kojem gradu ili državi?”, pa nam i ti slobodno reci svoj odgovor na to pitanje.
Pa da ti kažem, nešto nastupo sam, ja više ne znam koliko je to gradova, mjesta i klubova, i dvorana širom svijeta. I nekako čini mi se da zaista imamo onako, možda ne najveću, ali definitivno, možda jednu od najboljih publika.
Ja toliko često na koncertima osjetim, kao da sam ja dio zapravo te publike. Kao da mi koji smo na bini uopšte nismo izdvojeni, nego kao da smo mi svi zajedno tu i svi zajedno, pravimo jednu definitivno najljepšu atmosferu te noći.
Za takav doživljaj i sinergiju s publikom, ne smeta ti tokom nastupa konstantno slušanje režije i ostale produkcije u uhu tokom koncerta?
Ja to generalno ne praktikujem, jer volim da idem po osjećaju onako instiktivno, jer da kažem, ni jedna noć nije ista. Može biti slična, ali je to čista obostrana energija u vazduhu.
Ali definitivno, Sarajevo je grad koji… To nije što sam ja sad ovdje rođen, pa da sam nešto posebno subjektivan. Nije moje subjektivno mišljenje, jer to će reći mnogi i mnogo stariji od nas, da sarajevska publika zaista ima neku posebnu energiju i posebnu emociju nekako. Šta znamo, ovdje se pjeva, bogami se pjeva, ovdje svi znaju pjevat naši.
Slijedi ni malo provokitivno, strogo ozbiljno pitanje i slobodno odogovri na svoj način. Čovjek si koji je rođen u Sarajevu, a otišao u drugu sredinu, a nikad se nisi odrekao svog rodnog grada, niti ijekavice i našeg govora… Mnogi, čak i nakon mjesec dana promijene način govora… Ti si ostao vijeran ijekavici.
Pa da ti kažem, znaš, to mi je bog dao, nisam se ja slučajno rodio ovde, i negdje, to sam znao od malih nogu da znaš, treba čuvati ono što je tvoje. Tako sam je vaspitavan u tom ruhu i u kući mi se tako pričalo i tako mi je stari moj govorio. Kaže, žao mi je sine, vidim ja da je to sve lijepo, da je to sve ide, kaže je žao mi je što nisi osjetio onaj duh, kao što sam ja osjetio onaj duh, starog onog našeg šmeka iz Sarajeva.
Kaže mi on, žao mi što djetinstvo nisi zakačio malo većim dijelom u Sarajevu. Ali mi je prenio to da treba čuvati svoje, treba naravno sa ponosom to da se ističe, to ja uvijek kažem iz duše jer jednostavno ponosan sam na svoj rodni grad.
Zašto?! Zato jer smatram da on ima jednu posebnu notu. Ima nešto posebno ovdje, pa evo pogledajte tu i muzičku, kao i filmsku scenu, bilo koju scenu bivše Juge. To kao da je Sarajevo epicentar svega toga bilo, jel’ tako …
Pošto se web stranica za koju radimo intervju, zove DOBARPORTAL… Da te pitam, šta je to što ti vidiš da je dobro u poslu, dobro u ljudima… Koliko nam zapravo toga fali, te dobrote u ljudima?
Pa to nikad nije ne odmet, jer kažu ta dobrota to ljubav, ljubav kaže kad dajete ljubav, ona se samo umnožava, se ostalo što dajete umanjuje se. Mislim da nam malo fali kvaliteta u svemu, malo sistem vrijednosti da se vrati na neki možda iz nekih prošlih vremena, to bih lično volio, i kvantitet. Svega ima previše čini mi se.
Previše i muzike, previše i robe, ganderobe, previše i automobila, previše svega u generalu. Nekako imamo što ti rekao, nasilnog nekog dokazivanja. Da, i mislim da to ubiti našem ljudskom organizmu ne prija da je dalje od prirode i od svega onog prirodnog, da je udaljeno od smisla života. To je negdje naša deviza.
Malo i o 14. febraru, o koncertu u Sarajevu. Za koncert koji u Sarajevu, da li je pripremljeno nešto specijalno, pri tom da dolaziš pjevati u rodnom gradu na ovaj specijalan datum, za zaljubljene?
Emocija, strah, nešto od toga da ti kažem, nema.. Kakav crni strah, ja jedva čekam da se desi taj dan, to su mi najdraže uspomene sa koncerata, gdje publika pjeva i to se i zabilježi, ima i po YouTube’u i po mrežama.
U Sarajevu sam pjevao bezbroj puta, proteklih 15 godina i svaki put je bilo fenomenalno. Saćemo samo to da prenesemo na, da kažem, na mnogo veći auditorijom, širi. Ja očekujem u Zetri te noći preko 15-16.000 ljudi, u šta ne sumnjam da će biti i vjerujem da ćemo pored toga što ćemo i zaista ostaviti srce na terenu i dati sve od sebe.
Mi smo zaista spremni, ja samo čekam od publike da dođe dobro raspoložena i da se opuste. A to ovdje u Sarajevu nekako ide spontano.
Neka specijalna poruka, ne samo generalno o pjesmama i publici nego nešto što odavno hoćeš da kažeš, a nisi imao priliku za to …
Pa donesi stari smijeh iz dobrih godina – to je, da se držimo te devize. I ona da, dobro da nije nekoveće zlo.
Ulaznice za turneju “Dođi ove noći” u Sarajevu su dostupne na OVOM LINKU.
