Medicinu studirali nismo, ali smo posljednjih mjeseci svi čuli za Linearni akcelerator, uređaj koji nakon operacije raka treba poslužiti za posljednji udarac u borbi za život. U Tuzlanskom kantonu borba za rak političko pitanje je godinama.
Prvo su popravljali uređaj za koji ni danas ne postoje tačne informacije da li je dobro popravljen ili je njegov rad oduzimao živote ljudi. Utvrđuje Tužilaštvo Tuzlanskog kantona.
Onda je došla neka druga vlast ili da precizniji budemo pregrupisali se u Skupštini TK-a, donešena Odluka da se UKC-u Tuzla doznače sredstva za novi uređaj. Javne nabavke propale.
I opet oboljeli nisu vidjeli korist od odobravanja sredstava iz budžeta koji svakodevno pune i kada kupe stezne zavoje pred samu operaciju.
Ovih dana novinari o oboljelima, o bitkama zbog kojih djeca ostaju bez majki, očeva, roditelji bez kćeri i sinova. Upozoravaju, pojašnjavaju, ali iz Rudarske 65 i Hamdije Čemerlića 2, nemaju vremena za čitanje. Pišu dopise drugi o smjeni Upravnog odbora zdravstvene ustanove, prvi Schmidta pozivaju da pomogne kadrovskoj politici.
Pretpostavljam da niko od njih nije čuo konzilijarnu odluku o radikalnoj histerektomiji, nije se „natezao“ s anesteziolozima, sjedio gladan i neispavan u polumračnom hodniku UKC-a, čekao mjesec dana patohistološki nalaz. Zato im je rak politika, zato im je uređaj za radioterapiju u drugom planu.
Vlast u našoj palanačkoj kulturi donosi odluke za jeftini facebook marketing, vlast nema kritični stav, a samodopadljivost ne dopušta samokritičnost. Jer ko će kritikovati u sistemu koji reže glave onima koji ne misle isto?
U Tuzlanskom kantonu rekoše da je nekada sunce izlazilo u Banovićima, danas najčešće u Kladnju i Živinicama. Samo ovoga puta još zubatije jer dok zaposlenici pojedinih javnih ustanova i preduzeća upozoravaju na loše poslovanje, oni koji donose odluke svečano primaju „zahvalnice“ za šutnju i odobravanje negativnih pojava i tako pljujuju u lice građanstvu poručujući im da su korupcija i zloupotreba dozvoljeni sve dok se sluša.
Ispotiha pričaće se o onima koji su gurnuti u stranu jer ovoga puta nisu po volji, napredovaće oni kojima je svaka vlast dobra jer umjeće pronalaska zakonskih rupa odavno je „poštovano“ zanimanje od vođa. Tek poneki univerzitetski profesor odvažiće se da kaže kako je stanje u obrazovanju gore nego prije deset godina, a poneki još aktivni direktor reći će da je struka protjerana na marginu u korist podanika i poslušnika jer kad služiš vlasti pravo na dostojastvo ne bi trebao da imaš.
Uručivaćeš im zahvalnice, dok te ludakom nazivaju.
I sav taj sataraš u kome ne postoji adekvatna komunikacija, stručni stavovi, intelektualna elita, u kome nema hrabrosti za dostojanstvene odluke, nema razuma za razgovor i saslušanje rezultira metastazama raka iz Hamdije Čemerlića do Rudarske, dalje prema zdravstvu, školstvu i pomalo novinarstvu.
Kako nema radioterapija pacijent označen kao sistem je preminuo.
