Bosna i Hercegovina je država koja ima jedan od najkomplikovanijih političkih sistema na svijetu. Razlog za to je mulitietničnost i multikulturalnost, ali ponajviše događaji iz devedesetih koji su mnogo unazadili državu. Konflikt na teritoriji Bosne i Hercegovine je završio prije 25 godina, ali ipak mnogi ne vide da je država mnogo napredovala u periodu mira. Prema istraživanjima Međunarodnog monetarnog fonda, Bosna i Hercegovina je šesta najsiromašnija država u Europi i sedma država po nezaposlenosti.
Razloga za ovakvu situaciju je mnogo, ali jedan od najizraženijih je manjak multietnične saradnje. Veliki broj stanovništva i dalje ima predrasude prema pripadnicima drugih etničkih skupina, kao rezultat toga, država ostaje u „paralizovanom“ stanju u smislu finansijskog napredovanja. Imamo mnogo primjera gdje su države napredovale brzo nakon konflikta i u kojima je standard za kratko vrijeme narastao, ali i država koje imaju sličnu multikultralnost i multietničnost gdje se međusaradnja pokazala kao formula za bolji standard.
Jedan od takvih primjera je država u subsaharskoj Africi, bez izlaza na more, radi se o Ruandi. Veliki broj ljudi nikada ne bi čuo za ovu državu, međutim, negativni događaji iz 1994. godine su postavili ovu državu na svjetsku mapu. Ruanda je bila lokacija jednog od najbrutalnijih genocida koji su se desili u modernoj historiji, a konflikt se desio između dvije dominantne plemenske zajednice, Tutsi i Hutu. U periodu od nešto više od stotinu dana pripadnici plemena Hutu su ubili blizu milion ljudi. Ovo je jedan od najbrutalnijih pokušaja etničkog čišćenja u historiji čovječanstva.
Nakon ovih događaja, mnogi su pomislili da će se Ruanda teško oporaviti od posljedica, stvar koja je dodatno otežala situaciju je siromašno afričko okruženje. Također, nakon konflikta je došlo do određenih kriza koje su dodatno otežavale odnos u državi, kao što je etnička netrpeljivost. Ipak, mnoge organizacije danas Ruandu nazivaju afričkim Tigrom ili Singapurom Afrike zbog brzorastuće ekonomije. Ruanda je za relativno kratak vremenski period postigla parametre koje mogu parirati mnogim Europskim državama. Naime, prema istraživanjima organizacije koja rangira države na osnovu korupcije, CPI (Corruption Perceptions Index), Ruanda se nalazi na 49. mjestu dok je Bosna i Hercegovina rangirana na 111. mjestu. Ruanda je također 15. najbrže rastuća ekonomija na svijetu.
Ova država bilježi uspjehe na poljima kao što je duži životni vijek, indeks ljudskog razvoja, smanjena stopa ubistava, a glavni grad Kigali je jedan od najčistijih gradova na svijetu. Glavni razlog za poboljšanje uslova u ovoj državi je pomirenje i međuetnička saradanje između plemena Ruande. Pripadnici plemena Tutis i Hutu rade rame uz rame da bi zajedno stvorili jednu bolju budućnost, a prema svim parametrima, oni je i stvaraju. Predsjednik Ruande, Paul Kagame, pripadnik je plemena Tutsi, u državi gdje 85% stanovništva čine pripadnici plemena Hutu, što nam govori da etnička i plemenska pripadnost ne predstavljaju prepreku u razvoju ekonomije.
Drugi primjer koji nam govori o važnosti saradnje između različitih etničkih i jezičnih pripadnosti za ekonomski razvoj je država koja sa sadašnjim ustavom postoji od 1848. godine. Govorimo o Švicarskoj, državi koja ima četiri oficijelna jezika (njemački, francuski, italijanski i retoromanski), jedan više od Bosne i Hercegovine, i četiri različite kulture. Švicarska ima 5. najbolji BDP (bruto domaćem proizvodu) na svijetu, 3. su na svijetu po indeksu ljudskog razvoja, stopa ubistava iznosi 0.6 na 100.000 stanovnika, a životni vijek im je 84 godine, što ih postavlja na 4. mjesto. Svi ovi parametri su jako impresivni, ali Švicarska i dalje bilježi brz rast i razvoj. Švicarska je također država koja ima dobru imigracijsku politiku, gdje 25% ljudi čini strano stanovništvo.
Bosna i Hercegovina može za kratak vremenski period, kao što vidimo u navedenim primjerima, postići impresivne rezultate, međutim etničke narodnosti koje žive u Bosni i Hercegovini i dalje nemaju međusobno povjerenje. Razlog za netrpeljivost među narodima je konstantni medijiski i politički narativ koji promoviše nacionalističku politiku.
Mnoge političke opcije u Bosni i Hercegovini u svom statutu i političkom programu promovišu destruktivnu politiku koja udaljava narodnosti, dok bosanskohercegovačka ekonomija pati. Naravno, pored nedostatka međusobne saradnje, problem u Bosni i Hercegovini predstavlja i visok nivo korupcije od lokalne do državne vlasti, ali u medijskom prostoru se jako malo spominje ovaj problem, dok je u najvećem fokusu nacionalizam.
Autor: Haris Tutić
Bilješka o autoru: Haris Tutić rođen je 1997. godine u Goraždu i od srednje škole bavi se novinarstvom i aktivizmom kroz Omladinsku novinsku asocijaciju u Bosni i Hercegovini. Diplomirao je 2019. godine na Odsjeku za komunikologiju na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, a trenutno radi master tezu na istom fakultetu. Kroz svoju novinarsku karijeru radio je u nekoliko medija te je aktivan član nekoliko nevladinih lokalnih, regionalnih i svjetskih organizacija.
