Jedna lijepa sportska priča dolazi nam iz Gradačca u kojem Sadin i Ajna Mulahalilović, brat i sestra, ostvaruju velike uspjehe u karateu. Oboje su članovi Kluba borilačkih sportova “Zmaj” Gradačac.
Sadin ima 18 godina i u Gradačcu pohađa Gimnaziju “Mustafa Novalić”.
“Karate počinjem trenirati sa 6 godina, a interesovanje se razvilo nakon gledanja filmova o borilačkim vještinama, želeći da naučim one borbene tehnike od kojih mi je gledajući ih na platnu zastajao dah. Nakon prvih uspjeha stvorila se ljubav i opsesija za tim sportom”, kaže Sadin.
Njegova sestra Ajna ima 21 godinu i studentica je treće godine Fakulteta elektrotehnike Univerziteta u Tuzli.
“Smatram da je sport najbolji način da se dijete pravilno razvija u zdravom okruženju. Isto su mislili i naši roditelji kada su nas 2008. godine upisali na karate, te su upravo oni bili ti, uz trenere i klubske kolege, koji su u meni probudili ljubav prema karateu”, govori Ajna.
Dodaje kako je najviše ponosna na svoju ličnost koju je razvila trenirajući karate.
“Vježbajući karate učvrštila sam vlastite vrline kao što su empatija, poniznost, poslušnost, požrtvovanost. Pored toga, ponosna sam što nosim titulu Majstora karatea – Crni pojas 2. Dan, kao i na činjenicu da sam licencirani karate trener i sudija”, navodi Ajna.
Njen brat Sadin ne krije zadovoljstvo što je trenutno rangiran među osam najboljih karatista svijeta u svojoj kategoriji.
“Najprije, ponosan sam što sam se razvio kako fizički, tako i mentalno, što sam razvio osjećaj samopouzdanja, poštovanja prema drugima, prema sebi, ali svakako da sam najponosniji na titulu dvostrukog prvaka Balkana iz 2019. godine”, ističe Sadin.
Otkriva da je njegova najdraža medalja ona zlatna sa Balkanskog prvenstva u Sloveniji te smatra da je uz taktiku u karateu veoma bitna i psihička priprema.
“Pred samu borbu pokušam da smirim misli, koncentišem se i obratim se Bogu dovom, a onda uđem na tatami u uvjerenju da mogu pobijediti protivnika”, naglašava Sadin.
Ajna vjeruje da je glavni tajni sastojak uspjeha u bilo čemu, pa i karateu, ambicija, želja, ali i dobra organizacija.
“Iako dolazimo iz male sredine, možemo se porediti sa najboljim svjetskim sportistima. U tom kontekstu, mislim da se karateu ne daje dovoljno značaja od strane države, iako je ovaj sport jedan od najtrofejnijih sportova u Bosni i Hercegovini. Podrška karateu svodi se na podršku roditelja i klubova, ali se nadamo da će institucije prepoznati značaj ulaganja u ovaj sport”, napominje Ajna.
Poručuje da u narednom periodu želi završiti Fakultet elektrotehnike i steći zvanje inžinjera elektrotehnike.
“Za sada svoje obaveze usklađujem kako bih postigla taj cilj. Sigurno da ću biti podrška bratu u nastavku njegove karijere kao takmičara, a sebe u budućnost vidim kao nekoga ko će se truditi da razvije ljubav prema karateu, općenito sportu i zdravom načinu života, kod mlađih generacija”, potcrtava Ajna.
I Sadin ima velike ambicije i želje u budućnosti.
“Ove godine završavam srednju školu i planiram upisati Fakultet za tjelesni odgoj i sport. Vjerujem da samo radom i upornošću mogu u Bosnu i Hercegovinu donijeti mnoga najsjajnija svjetska odličja”, zaključuje Sadin.
