Da je Bosna i Hercegovina prepuna mladih i ambicioznih osoba, primjer je i Haruna Bandić, studentica na Odsjeku za komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, koja je odabrala pisanu riječ kao svoj primarni i neizbježni poziv.
Ova 22-godišnja djevojka u razgovoru za dobaraportal.net kaže da je rođena u sarajevskom naselju koje je smješteno između groblja i porodilišta, životnih krajnosti te da se simbolično, kada god pogleda kroz prozor, podsjeti da svaki dan treba živjeti kao glavna junakinja neminovno hronološkog romana-života.
“Ritual čitanja utkan je u moj životni kod još od najranije dobi, dok je imaginacija bujala, baškareći se u čudesnim pričama koje mi je mama pričala pred spavanje. Sjećam se njene igre riječima, svjetova koje mi je stvarala, želeći mi pokazati da je sve moguće, samo ako slobodno zaronimo u samu srž, dubinu života”, priča Haruna Bandić.
Dodaje da je još kao djevojčica poželjela da svojom rukom/duhom stvara slične konstrukcije satkane od riječi, pa je rano počela pisati.
“Čitanje je samo prirodan slijed onoga što je u meni rođeno, potrebe da knjigom pobjeđujem prolaznost, da prelazeći svakodnevno preko korica, kao preko reljefa, iscrtavam jednu od najambicioznijih i najfantastičnije zamišljenih geografskih karti, da bih na kraju na tom crtežu otkrila, vlastiti portret”, napominje naša sagovornica.
Nedavno je ova mlada Sarajka pokrenula vlastiti YouTube kanal na kojem objavljuje
edukativne videosnimke iz književnosti.
“Postmoderni umjetnički period je i u domen književnosti unio svježi potencijal: ustalilo se intertekstualno povezivanje narativa, miješanje žanrova, mijenjanje načina interpretiranja kanona, kao i mnogi drugi postupci koji reispisuju naš dosadašnji pogled na proučavanje književnosti. U tom duhu, moja ideja je da se na svom YouTube kanalu bavim praktičnim prezentiranjem kako izgledaju takve, netipične i interesantne analize književnih djela i naših života, naglašavajući, pritom, njihovu suštinsku neraskidivost”, navodi ova kreativna djevojka.
U svom prvom YouTube videu otkrila je i šta je to najviše inspiriše i odakle crpi motivaciju.
“Motivaciju crpim iz svakodnevnih, našom rutinom automatizovanih pojedinosti koje nastojim dekonstruisati i povezivati na inovativan i neočekivan način, kreirajući nova značenja koja unaprjeđuju percepciju nas samih ali i našu vizuru šireg društvenog konteksta”, tvrdi Haruna Bandić.
Kako knjige čita na dnevnoj bazi, veoma joj je teško izdvojiti čija djela preferira.
“Recimo, Mešu Selimovića sam odabrala proučavati za svoj diplomski rad, jer, bilo da razotkrivam ograničenosti svijesti ili alijenaciju čovjeka zarobljenog u okove dogmatskih normi i zatvorenog u tajanstvena prostranstva vlastitog uma, u Selimovićevim romanima pronalazim simbole koji neprestano otkrivaju prostore unutrašnje slobode na koju niko i ništa ne može utjecati”, naglašava ova zaljubljenica u književnost.
Uvjerena je da nijedna online verzija književnog djela ne može zamijeniti čulnu senzaciju koju izaziva šuštanje stranica i opijajući miris papira.
“Istovremeno sam velika zagovornica audioknjiga, smatrajući da nam one nude mogućnost da čitamo mnogo više knjiga za mnogo manje vremena, ne žrtvujući životne obaveze. Propagiranje značaja čitanja i transformacijske moći koju ono ima na unutrašnje osnaživanje ličnosti, jedan je od tih suptilnih mamaca za buđenja interesa za knjigu. Ja to upravo pokušavam uraditi na svom YouTube kanalu, a najsretnija sam kada mi se jave mladi ljudi koji su, inspirisani i ponukanim onim što sam prezentirala, naručili i kupili knjigu”, govori ova entuzijastična djevojka.
Mnogi njeni angažmani potvrđuju da upravo književnost obgrljuje raznovrsna interesovanja koja njeguje i da kohezija koju stvaraju čini da svaki pojedinačni uspjeh, za nju, svoje istinsko značenje ostvaruje tek kao cjelina.
“Ponosna sam na angažman u televizijskom medijskom prostoru, menadžment u turizmu, moderiranje manifestacija iz oblasti kulture i umjetnosti, PR aktivnosti na Sarajevskom sajmu knjiga, učešća na međunarodnim literarnim konkursima. Nagrada za rad o građanskoj hrabrosti, posvećen Srđanu Aleksiću i Goranu Čengiću, simbolima čovječnosti, možda su najviše ushitili u meni onaj osjećaj da naš moralni rast primarno mora biti suština svih naših nastojanja i postignuća”, ističe naša sagovornica.
Otkrila nam je i šta ju je posljednji put istinski obradovalo.
“Prije nekoliko dana sam primila poziv od institucije koja je značajno formirala kreativnu sferu moje ličnosti, Prve gimnazije u Sarajevu, da, iako sam maturirala prije tri godine, preuzmem zahvalnicu za doprinos obilježavanju 140 godina njenog postojanja, kao i publikaciju u kojoj su zabilježeni naši najveći uspjesi. Lijepo je kada vrijeme ne briše niti bliskosti”, konstatuje Haruna Bandić.
Prema njenim riječima, karantin zbog pandemije omogućio joj je da se još više posveti čitanju, koje, intuitivno, sije sjeme novih, različitih, i često sasvim neočekivanih ideja koje trebamo pronaći unutar sebe.
“Upravo sam odabrala period eskalacije pandemije da bih ponudila jedan od načina da makar blago eufemiziramo planetarno sablasno stanje, bijeg u univerzume književnosti u kojima se ruke dezinfikuju prelaskom kažiprsta po šuštećim stranicama, gdje se lockdown manifestuje kao sasvim lijepa zatočenost u čaroliji sižea, gdje ne postoji distanca nego stapanje, tijelo uz tijelo, sa sudbinama književnih likova”, potcrtava ova mlada Sarajka.
Ne krije da sebi voli postavljati visoke ciljeve, što je motiviše da pomjera granice svog bića i aktivira unutarnju strast kako bi ih dosegnula.
“Marljivo učim da bih ove godine postala dobitnica Zlatne značke na fakultetu, ali svoje planove sve više usmjeravam i ka širenju svijesti o značaju književnosti kroz svoj YouTube kanal i kroz dnevnik koji vodim na Instagramu. Fakultetski silabus me obavezuje da svakodnevno pišem, ali ću nastojati u skorije vrijeme objavljivati više tekstova u književnim časopisima”, riječi su ove talentovane djevojke.
Mladima poručuje da se ne daju pokolebati jer riječi i ideje mogu promijeniti svijet.
“Kao što je profesor književnosti John Keating u filmu u ‘Društvo mrtvih pjesnika’, razbijajući kreativnim metodama strogu svakodnevicu učenika akademije Welton, tražio od njih da se popnu na sto i pogledaju život iz druge perspektive, a Raluph Waldo Emerson, u svom eseju ‘Priroda’, preporučio da okrenemo oči naopačke i pogledamo svijet kroz noge, ja pozivam mlade umove da se oslobode okova stereotipa i pokušaju na svoj način, svjesno, sigurno i kritički sagledavati stvarnost oko sebe. Jedino tako možemo osjetiti istinsku strast spoznavanja i zakoračiti u nepregledne prostore imaginacije, postati slobodne, stvaralačke ličnosti, spremne transformirati nabolje svijet u kojem živimo”, zaključuje Haruna Bandić.
