Ona je Safija Softić Namas, doktorica medicine u Zavodu za hitnu medicinsku pomoć Kantona Sarajevo. Njen primjer poštivanja komšija i tretmana prema istima trebali bi slijediti mnogi. Preuzeli smo javnu objavu s njenog Facebook profila i prenosimo je bez korekcija. Safija, hvala ti.
Porodica u komšiluku ima Covid, svih četvero u kući bolesni, kašlju, upala pluća. Ne mogu im skoro nikako pomoći, a žao mi, znam kako je. Ipak, napravila sam voćnu salatu i zakačila na vrata, uz dovu da što prije ozdrave bez posljedica. Voće sam izrezala sitnije, da im bude lakše jesti. Dodala sam malo meda i pekmeza od kruške da bude sočnije. Stavila raznog voća da bude šareno, da im otvori apetit.
Znam koliko snage treba da uopće u tom stanju uzmu kašiku, a kamoli da nešto pojedu. . Zašto ovo pišem? Ja radim s ljudima. Radim s pacijentima. Medicinski radnici su mi kolege, mnogi i od njih bolesni ili zaraženi. Bolnice su krcate. Svi smo na izmaku snaga, a psihičko zdravlje je na rubu, i kod nas i kod pacijenata. Mislim da je empatija trenutno misaona imenica. Nikome nije ni do koga, svako bije svoju bitku. Zato pišem ovaj post. Nadam se da ću pobuditi neku empatija, jer uvijek ima neko u gorem stanju.
Odričem se eventualnih sevapa koje sam mogla zaraditi da sam ovo djelo uradila u tajnosti. Radim to zato da bih motivisala da pogledamo oko sebe, da pomognemo, da kažemo lijepu riječ, da uputimo dovu. Ovo je dobro vrijeme za osevapiti se, pa iskoristimo ga.
Safija, hvala Vam. Vjerujemo da postoji još takvih oosba, tamo negdje, u komšiluku.
