Ukoliko u Bosni i Hercegovini postanete član neke političke partije, kandidujete se ili ste istaknuti član neke stranke, prvi komentar javnosti je da ste baš tu radi lične koristi, nekih planova koje želite ostvariti.
Stranke u Bosni i Hercegovini prati mišljenje javnosti da su koruptivne, jednoumne i prilagodljive strukture, prema potrebama interesa, ekonomskih, političkih ili nekih trećih.
Ipak, ima mladih koji se odlučuju postati aktivni članovi, glasno govoriti o strožijim zakonima, pravednijem društvu s minimalnom količinom nepotizma i korupcije.
Emin, Naida i Nafa su mladi ljudi, članovi različitih političkih stranaka, bez zaposlenja, ali sa približnim stavovima kada je riječ o učešću mladih u kreiranju boljeg društva za sve.
Naida Ljuma iz Tuzle predsjednica je žena kantonalnog odbora Naroda i Pravde i generalna sekretarka ove stranke u Tuzlanskom kantonu. Svoje opredjeljenje za ovu stranku je donijela kako kaže jer je prepoznala: “Otvorenost i hrabrost samog predsjednika stranke, koji je, ujedno, potpuno drugačiji na našoj političkoj sceni. To se uvjerenje potvrdilo prilikom naših susreta, a čitav koncept i djelovanje stranke, podudara se sa mojim razmišljanjem i vizijama kako bi trebalo djelovati na našoj političkoj sceni. Narod i Pravda je stranka, kojoj mogu da vjerujem. U periodu od dana ulaska u stranku do danas, upoznala sam dosta eminentnih i posebnih osoba, što je produbilo i ojačalo moju vjeru u naše ciljeve.”
Emin Malkić iz Živinica je istaknuti član Demokratske fronte u Tuzlanskom kantonu. Za svoju ideologiju u jednoj rečenici kaže da je: “Demokratski socijalist.” Razlog zbog koga često kritikuje naše društvo je: “To da smo sami od sebe digli ruke. Da smo sebi stvorili gospodare u ljudskim likovima. Gotovo da je postalo opšteprihvaćeno da se kao građani ne pitamo ništa niti šta možemo promijeniti. Tu je korijen svih problema sa kojima živimo.”
Nafa Omerović iz Sapne je članica Stranke demokratske akcije i predsjednica Asocijacije žena ove stranke na nivou općine. Za politiku u Bosni i Hercegovini kaže da bi prvo: “Voljela ukinuti tročlano predsjedništvo jer je to očit primjer vođenja u dalju propast. Međusobna netrpeljivost tri konstutativna naroda eskalira sve više takvim vodstvom jer svako se vodi politikom manje ili više zastupljenosti i prava. Dala bih prednost najzastupljenijima, ali ne bih imala ništa protiv da na jedan demokrataki i liberalan način ljudi sami sebi izaberu vlast koju želi većina.”
Emin bi u političkim procesima naše zemlje krenuo od zvaničnika, smanjio njihove prihode.
“Smanjio bih primanja izabranih zvaničnika toliko da budu niža nego u realnom sektoru. Onda bi u politiku “išli” samo oni koji žele raditi za boljitak društva, a ne kako je sada slučaj, u većini oni koji žele dobro zaraditi.”
Za Naidu, politika u Bosni i Hercegovini ne postoji. “BH politika, u pravom smislu te riječi, u suštini ne postoji, pa ako upotrijebimo i riječ kvazi politika, ne bih je prihvatila. Kroz svoju stranku Narod i Pravda, pokušati ću da utičem da se postave prvo temelji političkog društva, pa tek onda da se radi na nadgradnji socijalnog društva koje će počivati na zaštiti, slobodi, pravdi, pravu na rad i sve ono što donosi istinska demokratija. Politika je umijeće mogućeg, tako da je potrebno okupiti sve zdrave snage ovog društva i boriti se za naše bolje sutra.”
Karakteristično za našu državu jeste da na funkcijama koje imenuju stranke često budu postavljeni ljudi treće životne dobi, odnosno oni kojima je vrijeme za penzionisanje.
Nafa smatra: “Da mladi imaju sasvim dovoljno prilika da se bave političkim pitanjima. Iz mog ličnog iskustva rekla bih da većina sama ne želi. Nastrojeni su kritički prema politici, ali nedovoljno spremni sami da se odvaže i predlože rješenja u politici. Mislim da su dosta pasivni i samim tim imamo situaciju gdje vladaju jedni te isiti ljudi po 20 godina.”
Naida ima nešto drugačije razmišljanje, kada je riječ o učešću mladih u kreiranju političkih procesa. “Vjerujem da bi u ravnomjernoj mjeri mladosti i zrelosti dobili jedan drugačiji, bolji i snažniji impuls, koji bi doveo do političkih promjena i izgradilo jedno bolje društvo, te otvorilo put ekonomiji i razvoju. Time bi se zaustavili i sami odlasci mladih ljudi ka Zapadu, jer bi došlo do masovnog zapošljavanja i boljih uslova života u našoj BiH. “
Emin je približnog stava kao i Naida: “Nije dovoljno samo da to budu mladi ljudi. Kvalitet je mnogo važnija komponenta od starosti. Ali nije normalno ni da ljudi od 65 godina idu po nove funkcije i mandate. Da bilo šta drugo rade – razumije se da bi bili u penziji ili pred njom.”
Vizija mladih ljudi koji su u različitim političkim strankama, vezani istim nedaćama, nezaposlenjem, vođeni idejom za boljom budućnošću kako sebe samih, svojih prijatelja, tako i djece u našoj zemlji je prilično slična.
“Moja vizija je jednog dana obezbjediti građanima ove države vlast u interesu njih. Voljela bih raditi na svjesti građana i ponudila bih im politiku vladavine u interesu njih sve dok oni rade u interesu naše domovine u okviru njenih granica,” smatra Nafa Omerović iz Stranke demokratske akcije.
“Želim biti onaj koga se spominje kad se brani teza da u politici nisu svi isti. Prije svega urediti stanje u svom gradu.
Ponekad je važno da imate onog jednog koji konstantno “kopa” i izvlači na svjetlo dana ono što vlast želi sakriti. Građani su, u to želim da vjerujem, spremni da nakon svakog takvog slučaja presude akterima.
Preko noći se ovdje ne mogu dogoditi ogromne promjene – ali vjerujem da kao mlad, iskren i energičan čovjek mogu biti korektivni faktor, a upravo to nam je zaista potrebno,”stava je Emin Malkić iz Demokratske fronte.
“Čin djelovanja, pa i moje vizije o boljem i pravednijem društvu u kojem će svako imati pravo na: slobodu, rad, izbor, biti zaštićen u svim segmentima. Voljela bih da se približimo nordijskim sistemima demokratije, da uzmemo od njih šta je najbolje i primijenimo u našem društvu. Moramo poštovati i primijeniti sve stubove demokratije: vladavine prava, nezavisnog sudstva, poštivanja prava manjina, slobode govora, slobode medija i slobode,” kaže Naida Ljuma iz stranke Naroda i Pravde.
Da li mladi ljudi još ne ogrezli u kriminalu, korupciji, bez opterećenja prošlosti mogu napraviti nešto više od onoga što imamo priliku vidjeti u predhodnih 25 godina?
Hoćemo li konačno davati prilike obrazovanim, mladim ljudima, umjesto diplomantima sa sumnjivim diplomama?
