KOLUMNA DŽANA HELAĆA: Antifašizam, moralna obaveza ili diskriminacija društva

Otkuda da počnem a da ne zastanem i dobro pomislim? Vjerovatno ste svi upoznati sa slučajem koji se dogodio nedavno. Riječ je o mladom antifašisti iz Mostara, Harisu Pendiću.

 

Haris je samo jedna od mrlji političkog kolapsa haotične situacije u Bosni i Hercegovini koja nam ne dozvoljava da pišemo, kamoli da izražavamo svoje donekle normalne stavove.

Zašto imam potrebu da pišem o tome?

Iz razloga jer živimo u zemlji punoj mržnje i nekakvih ličnih strahova koje stičemo na osnovu imena i prezimena, boje kože, nacionalne, etničke ili bilo kakve druge pripadnosti.

Haris je nažalost, žrtva takve politike. Neko ko javno osuđuje zločinačku politiku para – država i neko ko se prvi pobunio protiv javnog organiziranja Bleiburške mise, završio je sutradan u pritvoru, zbog navodnih “prijetnji” upućenih na ime kardinala Vinka Puljića, iako ih uistinu nije bilo.

Šta nam to sve govori?

Govori nam to, da se mi iz svojih pseudo pećinskih jasli nismo makli, evo već 25 godina, otkada je rat okončan. Ljudi nisu spremni da čuju kritiku, još najmanje da je prihvate.

Tako je i sa Harisovim slučajem. Niko ni slutit nije mogao da će jedan Youtube klip poprimiti tako ozbiljne salve kritika i uvrijeda, zbog nekog kardinala koji pati od kliničke slike sopstvene banalnosti, čitaj štokholmskog sindroma!

Da stvar bude gora, neki mediji iz Hercegovine su jedva dočekali da čuju tako nešto i da iz petnih žila, svim sredstvima, udare po Harisu i naruše obraz njemu i njegovoj porodici.

Složit ćete se, to nije prvi put da plaćenićki mediji iz sjene to rade. Sjetimo se slučaja Lejle Čolak i silovitih napada na nju i njen integritet, koji se nisu štedili riječima ni sekunde.

Da stvar bude gora, dobar dio javnosti opet šuti. Šuti, da ne bi se upecao u medijsko političku harangu, jer u državi kakva je BiH, sloboda misli i kulture svakodnenog dijaloga je apstraktna imenica.

Stoga, ne čudi to što su mnogi Harisov prirodno normalan ljudski gest, shvatili poprilično lično, jer vjerske zajednice su te koje kroje sudbinu našega društva. Obučavaju ih dobro, pa poslije koriste u jeftine dnevno – političke svrhe.

Znači, opet se vraćamo na isto! Opet je materija ostala ista. Zavadi pa vladaj! Nije ni čudo što živimo u apsurdistan zemlji. Zemlji koja je prodala sve što je valjalo, a ostavila sebi ono najgore. Iz tih razloga bojim se da nam se ne pruža svijetla budućnost.

Zapravo na zamaku je svjetlosti, negdje u dubokom odsjaju svih najgorih muka i nedaća koje je ova napaćena i ojađena zemlja prošla i kroz šta će prolaziti sve dok Vinko Puljić bude uređivao politku Hrvata, a Islamska zajednica BiH politiku Bošnjaka, a nas sve zajedno odvesti u duboku jamu, do čijeg puta vodi samo obližnja grobnica i pokoji bršljan koji je na izdisaju života jer mu je ljudska rasa krvnički presudila!

Autor: Džan Helać

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove dobarportal.net. 

Komentari

komentar