Rukometašica Damljana Bošnjak od ove polusezone nastupa za ŽRK “Jedinstvo” iz Brčkog. Ova 22-godišnja djevojka iz Bijeljine igra na poziciji pivota, a uporedo se bavi i nogometnim suđenjem gdje pravdu dijeli na utakmicama Prve ženske lige Federacije Bosne i Hercegovine.
“Bila sam jako vrcava kao mala, pa sam samim tim nikada mi nije bio dovoljan samo jedan sport da treniram. U tom periodu sam se aktivno bavila karateom i samim tim rodila mi se želja da idem i da branim boje kluba na takmičenjima u borbama. Međutim, tadašnji trener mi je rekao da borbe nisu za djevojčice i da mi on ne dozvoljava da se borim. Nisam imala mnogo izbora,pa tako da sam odlučila da pređem na rukomet iz razloga što je rukomet spoj svega u jednom”, kaže Damljana Bošnjak.
Njeni roditelji na početku nisu znali da trenira drugi sport.
“Sami strah od roditelja je odradio svoje i to kako će reagovati na to kada bi im opet saopćila da želim drugi sport da treniram. Sve je bilo dobro dok trener karatea nije pozvao moga oca i pitao ga zašto ne dolazim na treninge. Tada se u kući zadesio naš rođak i da on nije zamolio moga tatu i da ga nije omekšao, nikada ne bi krenula da se bavim rukometom”, govori naša sagovornica koja se rado sjeća svojih prvih utakmica.
Njene ambicije su da popravi sebe na polju igračkog kadra.
“Moj cilj u klubu jeste taj da dam što veći doprinos ekipi i klubu prvenstveno i naravno da ostvarimo što veći broj bodova na tabeli. Samim tim da sam odigrala samo dvije zvanične utakmice za ŽRK Jedinstvo iz Brčkog, ne mogu reći da sam zadovoljna sa svojim učinkom”, ističe mlada rukometašica kojoj su uzori Andrea Lekić i Dragana Cvijić.
Vjeruje da bi bila zadovoljnija svojim učinkom, ali koronavirus koji nas je zadesio je utjecao na to i stopiranje lige u cijeloj državi je ostavilo traga.
“Što se tiče koronavirusa i trenutnog stanja u državi, mnogo je uticalo na ljude i na sport. Vrijeme u izolaciji sam provela odmarajući se u većini vremena, jer sam imala jedan jak tempo posljednje dvije godine i imala sam zdravstvenih problema pa tako da mi je dobro došao odmor. Formu pokušavam da održim koliko toliko, iščekujem poziv od kluba i povratak na rukometni teren i treninge što prije. Očekujemo bolje dane i povratak starim navikama što je prije to moguće”, riječi su ove ambiciozne djevojke kojoj su roditelji i sestra najveća podrška u životu.
Govorila nam je i o očekivanjima od naredne sezone.
“Očekujemo što veći broj bodova na tabeli i plasman na europsku scenu. Za pojačanja još uvijek ne znam, nismo razgovarali na tu temu. Ali svakako da bi bilo dobro imati dodatnih igrača na koje možemo itekako računati”, ističe Damljana Bošnjak koja uvijek navija za dobar rukomet i dobre rukometne poteze.
Komentirala je činjenicu da već duži niz godina nemamo žensku A rukometnu reprezentaciju.
“To je mnogo bolno pitanje. Velika je sramota da Bosna i Hercegovina nema svoju žensku A reprezentaciju. BiH ima mnogo dobrih i kvalitetnih igračica. Prava je šteta što država dopušta da nema svog ženskog reprezentativnog kadra koji može sigurno napraviti neki uspjeh. Mislim da je suvišno išta pričati na tu temu više. Pravi i odgovorni se trebaju pronaći i odgovoriti na to pitanje. Ja kao pojedinac i igrač ništa ne mogu da uradim po pitanju toga. Ali opet, treba biti optimista i nadam se da će u bližoj budućnosti biti reprezentacije a i jačeg i stabilnijeg rukometa u BiH”, riječi su ove mlade rukometašice.
Dodaje da rukomet voli upravo iz razloga što je to malo grublji sport.
“Rukomet mene ispunjava i to što je rukomet spoj dosta sportova. Naravno da se susrećem često sa raznim komentarima, ali pokušam objasniti dobre strane sporta. Svako radi ono što ga ispunjava i ono što voli. Generalno ne prihvatam takva mišljenja ljudi gdje su predrasude, jer, smatram da i djevojke mogu biti isto sposobne kao i muškarci. Kroz rukomet sam upoznala dosta sportista i da se opet rodim isto bi trenirala”, naglašava naša sagovornica koja je van terena mnogo druželjubljiva, komunikativna, radna, humana, muzikalna osoba.
Ova studentica treće godine na Fakultetu za tjelesni odgoj i sport u Tuzli osvajala je i mnogo medalja.
“Jedna od dražih medalja jeste vicešampionska medalja državnog prvenstva u bacanju kugle i plasman na Balkansko prvenstvo na koje nisam otišla, jer je djevojka koja je bila 4ta otišla umjesto mene. U našoj državi je sve itekako moguće, ali šta ćemo, idemo dalje. Izdvojila bih medalju koju sam osvojila istrčavši polumaraton 21km i 100m u Beogradu za Patrijarha Pavla”, ponosno ističe Damljana Bošnjak koju najviše odmaraju životinje i priroda kao i druženje sa prijateljima i porodicom.
Svojom ljepotom privlači pažnju mnogih muškaraca.
“Pa mnogo dobro se nosim sa pozitivnim komentarima. Svakoj djevojci prijaju komplimenti i lijepi komentari pa tako i meni. Drago mi je da ima još toga. Kod muškaraca me najviše privlači dobra komunikacija, bistar i zdrav pogled , osmijeh i visina”, otkriva zanosna rukometašica.
Generalno ne dopušta svakome da joj bude u blizini.
“Što se tiče privatnosti, pa iskreno svakako da je danas u 21. vijeku mnogo teže imati svoju privatnost nego što su je imali prije ljudi. Danas je sve skoro dostupno ljudima jer su društvene mreže mnogo napredovale, ali ipak moguće je imati koliko toliko privatnosti. Sigurno ne kao prije ali makar malo da”, dodaje ova svestrana djevojka.
Govorila nam je i o svojim željama i planovima za budućnost.
“Trenutno neostvarena želja jeste da vratim roditeljima sve što su uložili u mene i sve što što su zaslužili u životu. Nadam se da ću uskoro to moći ostvariti. Moji planovi za budućnost su da završim fakultet, da napredujem u sudijskom kadru kao i u rukometu i naravno da upišem akademiju i postanem policajka”, zaključuje Damljana Bošnjak.
