Prema Evropskom institutu za rodnu jednakost, jednakost među ženama i muškarcima jedan je od temeljnih principa Evropske unije.
Evropska komisija je u Ženevskoj povelji, kao i u Strategiji za jednakost žena i muškaraca 2010-2015, izrazila svoju predanost adresiranju i eliminiranju rodnog jaza u donošenju odluka u sportu. Prijedlog Strateškog djelovanja za rodnu jednakost u sportu 2014-2020. odobren je nakon održavanja EU konferencije o rodnoj jednakosti u sportu, 2013. godine.
Skupština UN-a je 2003. godine naglasila važnost sporta i tjelesnog vježbanja kao načina promocije razvoja i mira. U akcijskom planu “Agenda 2030 za održivi razvoj” iz 2015. godine, čiji je cilj ostvarivanje rodne ravnopravnosti, navodi se kako je sport neophodan alat kojim se pomaže ženski razvoj i potiče osnaživanje žena.
Uprkos postepenom povećanju participacije žena u sportu, one su i dalje nedovoljno zastupljene u tijelima odlučivanja sportskih institucija, ali i medijima.
Iako sportašice iz Bosne i Hercegovine kontinuirano ostvaruju zavidne rezultate na međunarodnim takmičenjima kako u kolektivnim tako i u individualnim sportovima, nejednaki tretman medija u prikazu žena u sportskim vijestima i na TV programima predstavlja još jedan stvaran i značajan problem.
U sportskim rubrikama, rijetke su priče o uspjesima žena i ženskih sportskih klubova.
Generalno, medijska izvještavanja u našoj državi sklonija su forsiranju oblikovane stereotipne slike, tako da je skoro kompletan dio medijskog prostora fokusiran isključivo na izvještavanje o muškom sportu i njihovim rezultatima.
Da je to tako pokazuje i nedavni slučaj kada je reprezentativka Bosne i Hercegovine u taekwondou, Naila Krupić iz Bužima, osvojila prvu svjetsku srebrenu medalju za Bosnu i Hercegovinu.
Naila Krupić
E upravo taj ostvareni rezultat i drugi slični i dobri rezultati prolaze nezapaženo kod nadležnih institucija, ali i medija, što je Nailu iritiralo da 4. oktobra 2019. napiše Otvoreno pismo zvaničnicima naše države. Sadržaj prenosimo u cijelosti:
– Vladi Federacije BiH; Federalnom ministarstvu obrazovanja i nauke, na čelu sa ministricom Elvirom Dilberović; Federalnom ministarstvu kulture i sporta na čelu sa ministricom Zorom Dujmović;
Poštovani,
Zovem se Naila Krupić, dolazim iz općine Bužim (Unsko-sanski kanton, za one koji ne znaju), sportom se bavim već 14 godina, tačnije taekwon-do-om i kick-boxom.
Jučer, na većini portala glavna vijest je odluka koju ste donijeli o isplati nagrade našem najboljem atletičaru Amelu Tuki, zbog ostvarenja najboljeg rezultata u atletici od osamostaljenja naše nam Bosne i Hercegovine.
Kako sam i sama sportista, podržavam vašu odluku; sportiste treba nagraditi za njihove uspjehe, treba im priznati njihov trud i zalaganje, ali sa druge strane, ne mogu da ne priznam da sam jako znatiželjna na osnovu čega ste odlučili da baš njemu i da baš ovu medalju trebate da nagradite sportistu sa datim iznosom. Amel Tuka nije jedini sportista koji je ove godine napravio historijski rezultat u sportu za Bosnu i Hercegovinu, a opet, vidite čuda, on jedini kojeg ste odlučili nagraditi. Na koji način ste odlučili da baš njega i baš njegov historijski rezultat treba nagraditi? Ukoliko je odgovor na ovo pitanje to što je on najpoznatiji atletičar (pa će vam to automtski donijeti političke poene, jer ćete se prikazati ljudima kao osoba koje njeguju sport i uspjehe sportista u BiH), ili možda zato što je iz grada koji se nalazi u blizini prijestolnice naše države, e onda nemam riječi kao čovjek.
Ali… Ako je izabran zato što je ovo historijski rezultat za BiH, onda kao sportista moram da iskažem veliko razočarenje i u Vas ministrice, u Vaš rad kao ministrice i u institucije koje predstavljate. Ako nagrađujete historijske uspjehe BiH u sportu, moram Vas podsjetiti na još jedan historijski rezultat napravljen u borilačkom sportu, individualnoj disciplini, u taekwon-do-u, kada je prva medalja sa svjetskog prvenstva donesena u BiH, u aprilu ove godine, od strane mene kao reprezentativca BiH, također srebrena medalja i u konkurenciji od 40 najboljih sportista u svijetu.
Vidite čuda, kao nagradu za historijski uspjeh dobila sam doček koji je napravljen u mojoj općini (meni srcu najdraži gest koji sam doživjela), 200,00 KM od Općine Bužim i poklon od premijera Kantona, na čemu im se ovim putem zahvaljujem (a troškovi Svjetskog prvenstva iznosili su 1.000,00 EUR, bez troškova priprema i ostalih troškova mene kao sportiste).
Kao ministrica sporta treba da znate za ostvarenje ovog rezultata, ali ako niste tu informaciju dobili u kancelariji u toku radnog vremena, saznali ste za ovaj rezultat putem medija, s obzirom na to da je istu vijest prenijela svaka televizijska kuća i portal u našoj zemlji. U svojoj dosadašnjoj karijeri odradila sam više od 300 mečeva, a upisala svega 10 poraza, te sam prvi sudija u taekwon-do-u iz Bosne i Hercegovine koji ima certifikat za suđenje na Evropskom prvenstvu, još jedan historijski uspjeh u sportu Bosne i Hercegovine.
I sljedeće sedmice, uz Božiju pomoć, pokušat ću napraviti još bolji rezultat na Evropskom prvenstvu koji se održava tu, u vašem komšiluku u dvorani Mirze Delibašića, (ako vam ta informacija išta znači, a kao ministrica treba da već imate ulaznicu da podržite nas reprezentativce), što je najveći događaj u Bosni i Hercegovini kada je sport u pitanju, u posljednjih 25 godina, i opet smo lično morali da tražimo i “prosimo” ko će biti sponzor da nam finansijski bude lakše učestvovati na istom.
Vi kao ministrica sporta, treba da pratite i podržavate sport i sportiste koji dolaze iz svih krajeva BiH, jer Bosna i Hercegovina nije samo Kanton Sarajevo, i mjesta koja su do 100 km udaljena od KS, Bosna i Hercegovina je i Bužim, Bihać, Brčko, Banja Luka, Srebrenica i Trebinje. Ukoliko ne možete pratiti dešavanja koja se dešavaju u sportu i ostvarenja ovakvih rezultata, onda molim vas da tu poziciju prepustite nekom ko živi sport i ko se razumije u isti. Sport nije samo ono što se objavljuje u medijima, sport čine i oni malo manje poznati sportisti, i donose mnogo veće rezultate nego neka zvučnija imena.
Zora Dujmović
Kao sportista razočarana sam u vas lično, ministrice Dujmović, ali i instituciju koja treba da njeguje i pomaže sportiste jer samo priznavanjem njihovog uspjeha, i truda, dajete razlog sportisti da otrči još 1.000m, da odradi jos 12 rundi, i da ode na još jedan trening koji traje 3 sata, i na kraju krajeva treba da date razlog sportisti da ostane u BiH, i te rezultate pravi pod plavo-žutom zastavom..
Ovakvim (ne)radom samo tjerate sportiste iz države, a kasnije kada naprave najbolje rezultate pod okriljem druge zastave, hvalite se (što bi naš stari narod rekao na sva usta) da “vuku korijene” iz naše nam jedine BiH.
Napominjem, podržavam vašu odluku da se nagradi Amel Tuka za njegov uspjeh jer je to sigurno zaslužio, ali vas u istom momentu osuđujem jer “zaboravljate” na sportiste koji nisu u istoj mjeri poznati javnosti, kao naprimjer naš najbolji atletičar – navodi se u pismu.
Pismo Naile Krupić prošlo je nezapažano i kod većine medija u BiH, a samo su neki lokalni portali objavili njenu reakciju. Stoga je zaista važno da mediji, koji imaju veliku moć i snagu, predstavljaju različite vijesti iz područja i ženskog i muškog sporta podjednako, a sve s ciljem da se izbjegnu stereotipi koji mogu dovesti do predrasuda prema ženskom sportu.
Sama činjenica da nam je teško nabrojati uspješne žene u sportu vodi do zaključka da je ženski sport u BiH bez sumnje marginaliziran i da rezultati koje žene u gotovo svim sportovima postižu teško nalaze svoje mjesto u bh. medijima. Nedostatak sistemske podrške, kao i činjenica da se i sponzori rijetko odlučuju podržati ženske sportske timove, jedan je od razloga zbog čega i javnost o njima vrlo malo zna.
Uzroci nedostatka pažnje prema ženskom sportu su različiti, ali zasigurno imaju utemeljenje u patrijarhalnom društvu koje po automatizmu smatra da ženama nije mjesto u određenim javnim sferama u koje, između ostalog, spada i sport.
Međutim, tradicionalni društveni stavovi nikako nisu opravdanje za nepostojanje žena sportistkinja. One su tu, oko nas i postižu nevjerovatne uspjehe. Fenomenalne, fantastične i uspješne, super žene.
Regulatorna tijela koja su ovlaštena za nadzor audiovizualnih komunikacija odgovorna su djelovati pro-aktivno čime mogu doprinijeti iskorijenjivanju neravnopravnosti, neravnoteže i stereotipa koji se prenose audiovizualnim sadržajima, posebno u onim područjima koja, poput sporta, imaju snažan medijski i društveni utjecaj.
U tom smislu kontakirali smo Regulatornu agenciju za komunikacije BiH, kao i Agenciju za ravnopravnost spolova BiH, međutim iz ovih nadležnih institucija nisu imali konkretne podatke za ovu problemetiku.
Veća vidljivost u medijima zasigurno bi predstavljala snažan poticaj razvoju ženskog sporta i uključivanju većeg broja žena u sportske aktivnosti.
(Autor Jasmin Alibegović student je Odsjeka za komunikologiju Fakulteta političkih nauka, a tekst je istraživački rad u okviru predmeta Istraživačko novinarstvo)