NERMINA MEMIĆ: Umjetnost ima snagu pokrenuti pitanja koja se ne smiju prešutjeti

Nermina Memić rođena je 2. januara 1992. godine u Sarajevu. Po struci je magistrica arhitekture i diplomirana inženjerka arhitekture. Tokom dosadašnjeg profesionalnog puta radila je u projektantskom birou, zatim u obrazovanju kao profesorica, a danas je angažirana kao projektantica u arhitektonskom sektoru građevinske firme. Položila je i stručni ispit iz oblasti arhitekture.

Različiti profesionalni angažmani omogućili su joj da svoju struku upozna iz više perspektiva, od procesa projektovanja i prenošenja stručnog znanja učenicima do neposrednog susreta s gradilištem i realizacijom projekata. Raznovrsnost iskustava značajno je doprinijela njenom profesionalnom i ličnom razvoju te joj pružila širu sliku arhitektonske struke. Dosadašnji umjetnički rad predstavila je na ukupno 19 izložbi, od kojih je deset bilo samostalnih, kroz jedan umjetnički ciklus, a devet kolektivnih.

U razgovoru za dobarportal.net govorila je o svom profesionalnom i umjetničkom putu, spoju arhitekture i umjetnosti, značaju kulture i očuvanja kulturne baštine, kao i projektima koji su obilježili njen dosadašnji rad te planovima za budućnost.

Kako biste opisali svoj dosadašnji put i ono što Vas danas najviše zaokuplja u umjetničkom i profesionalnom radu?

Svoj dosadašnji životni i profesionalni put opisala bih kao put prožet naukom, vjerom, umjetnošću, kulturom i arhitekturom, oblastima koje su u velikoj mjeri oblikovale moje interesovanje, način razmišljanja i pogled na svijet. Po prirodi sam kreativna, radoznala, istraživačkog duha i uvijek usmjerena ka novim idejama. Volim učiti, kreirati, čitati i otkrivati nove sadržaje, zbog čega mi ne nedostaje inspiracije niti novih interesovanja. Smatram se vrijednom i predanom osobom koja svakom projektu pristupa s posebnim interesovanjem i odgovornošću.

Danas me najviše zaokuplja upravo mogućnost daljeg stvaranja i istraživanja. Često razmišljam o novim projektima, idejama i načinima na koje bih svoje stvaralaštvo mogla dodatno razvijati. Umjetnost i kultura za mene nisu samo područja interesovanja već i trajna potreba za učenjem i ličnim usavršavanjem.

Foto: Šahin Šišić

Šta za Vas predstavlja umjetnost? Je li ona prvenstveno način izražavanja, prostor slobode, sredstvo prenošenja poruka ili način na koji razumijete svijet oko sebe?

Umjetnost doživljavam kao izuzetno kompleksnu i složenu ljudsku djelatnost čije je puno značenje teško jednoznačno odrediti. Ona je za mene istovremeno način izražavanja, prostor slobode, sredstvo komunikacije i način razumijevanja svijeta oko sebe. Kroz umjetnost čovjek istražuje i izražava ono što nosi u sebi, svoje misli, osjećanja, htijenja i unutrašnje doživljaje.

Međutim, posebno važnim smatram odnos koji se uspostavlja između umjetnika i posmatrača, a koji se ostvaruje upravo kroz umjetničko djelo. Ono postaje svojevrsno mjesto njihovog susreta, prostor u kojem se prepliću dva ili više unutrašnjih svjetova. Posmatrač u djelu može prepoznati vlastite misli, osjećanja i iskustva, istovremeno naslućujući umjetnikov unutrašnji svijet.

Smatram da umjetnost ne mora uvijek ponuditi konkretan odgovor niti imati samo jedno tumačenje. Njena posebna vrijednost upravo je u mogućnosti da kod svakog pojedinca probudi drugačije emocije, misli i pitanja.

Vaš umjetnički put obuhvata ilustraciju, arhitekturu, izložbe i različite kulturne projekte. Šta najčešće predstavlja polazište za Vaše stvaralaštvo i koliko se Vaša lična iskustva odražavaju u radovima koje predstavljate publici?

Polazište za moju inventivnost nije uvijek isto, ali je najčešće emocija koju u meni probudi određeno iskustvo, susret ili događaj. Inspiracija dolazi iz različitih izvora, a često je riječ o nekom ranijem doživljaju urezanom u mom pamćenju, koji u određenom trenutku ispliva na površinu, poprimajući umjetnički oblik. Smatram da je inspiracija spoj onoga što čovjek nosi u sebi i onoga što mu život donosi.

Lična iskustva neodvojiv su dio mojih djela jer sve što proživimo, čemu svjedočimo, što nas raduje ili boli, zajedno s našim vrijednostima i senzibilitetom, svjesno ili nesvjesno postaje dio stvaralačkog procesa.

Foto: Šahin Šišić

Posebno se izdvaja Vaš ciklus ilustracija „Opomena“, za koji ste dobili zahvalnicu Muzeja hrabrosti Vogošća, kao i Vaše učešće u projektu „Vezane ruke“. Koje poruke želite prenijeti ovim radovima i koliko Vam je važno da umjetnost pokreće društveni dijalog?

Ciklus ilustracija „Opomena“ jedan je od značajnijih segmenata mog dosadašnjeg umjetničkog rada. Do sada je predstavljen deset puta u Bosni i Hercegovini i inostranstvu.

Kroz „Opomenu“ nastojim izraziti saosjećanje, poštovanje i podršku žrtvama genocida u Srebrenici i drugim mjestima. Želim poslati poruku da nisu zaboravljeni niti sami, da osjećam bol zbog patnje nedužnih ljudi, saosjećam s preživjelima i da sam uz njih kroz kulturu sjećanja. Smatram da imamo moralnu odgovornost čuvati istinu o onome što se dogodilo i prenositi je mlađim generacijama, posebno onima koje nisu bile rođene u tom periodu. Sjećanje ne bi smjelo ostati samo obaveza onih koji su tragediju preživjeli nego i odgovornost cijelog društva.

Drugi važan segment moje kreativnosti jeste učešće u Interdisciplinarnom umjetničkom projektu „Vezane ruke – Tied Hands“. Autor projekta je gospodin Šahin Šišić, istaknuti bosanskohercegovački reditelj i direktor fotografije, koji kroz pažljivo koncipiran i selektivan pristup okuplja različite umjetničke izraze iz naše države i cijelog svijeta.

Poseban značaj njegovog projekta jeste širina njegove simbolike. „Vezane ruke“ ne predstavljaju isključivo iskustvo agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu već simboliziraju i različite oblike ograničavanja čovjekove slobode u svakodnevnom životu. Ruke mogu biti vezane različitim okolnostima, u porodičnim i bračnim odnosima, na radnom mjestu, u društvu i drugim životnim situacijama u kojima se pojedincu uskraćuju sloboda izbora, dostojanstvo i pravo na vlastiti put.

Zato ovu temu doživljavam i kao poziv na oslobađanje od svih oblika sputavanja, kao poruku da čovjek ne bi smio pristajati na život u kojem su mu oduzeti sloboda, glas i mogućnost vlastitog izbora.

Smatram da umjetnost ima izuzetno važnu ulogu u pokretanju društvenog dijaloga. Ona ne mora uvijek ponuditi rješenja, ali može otvoriti pitanja koja se ne smiju prešutjeti, podsjetiti na ono što ne smijemo zaboraviti, potaknuti ljude da određene pojave sagledaju iz drugačije perspektive, preduprijediti nastanak novih nepovoljnih situacija, ali i utjecati na mogućnost izbavljenja iz neprirodnog konteksta. Upravo u tome vidim društvenu odgovornost i snagu umjetnosti.

Nedavno ste obišli sve sarajevske muzeje, izlagali u Londonu i dostavili materijal o Olimpijadi Olimpijskom muzeju. Koliko su Vas ova iskustva obogatila i šta ste kroz njih otkrili o značaju kulture, umjetnosti i očuvanja naše baštine?

Sva ova iskustva za mene su predstavljala značajno lično, umjetničko i intelektualno sazrijevanje i oplemenjivanje.

Obilazak sarajevskih muzeja bio je jedan od posebno važnih poduhvata u mom životu. Željela sam temeljito istražiti vlastiti grad, upoznati njegove historijske slojeve, kulturne vrijednosti i priče koje čuva, a znala sam da je jedan od boljih i sadržajnijih načina za to upravo obilazak muzejskih institucija. To je zahtijevalo dosta vremena, organizacije i posvećenosti, ali mi je pružilo priliku da Sarajevo, a time i Bosnu i Hercegovinu, upoznam iz drugačije perspektive.

Tokom navedenog istraživanja postala sam još svjesnija bogatstva historije, priča, eksponata, slojevitosti i multikulturalnosti identiteta. Nastojim pratiti brojne izložbe, muzejske postavke, promocije i kulturne projekte koji se kontinuirano realiziraju u našem gradu. Izlaganje u Londonu predstavljalo je dodatno iskustvo i priliku da svoj umjetnički rad predstavim i izvan granica naše zemlje, u drugačijem kulturnom okruženju.

Posebno bih izdvojila i svoje učešće u dostavljanju značajnog dokumenta o Olimpijadi, koji sam donijela iz Zavičajne zbirke Gradac, Republika Hrvatska, i predala Olimpijskom muzeju Sarajevo. To mi predstavlja izuzetnu čast, posebno zbog činjenice da mi je ukazano povjerenje da budem osoba koja će učestvovati u tom procesu. Očuvanje historijske građe, povezivanje institucija i vraćanje važnih dokumenata u sredine kojima pripadaju od posebnog su značaja za kulturnu baštinu.

Sva ova iskustva dodatno su učvrstila moje uvjerenje da Sarajevo posjeduje izuzetno bogat kulturni identitet i da je očuvanje tog naslijeđa jedan od važnih temelja njegovog budućeg razvoja. Grad ne čine samo njegove ulice, građevine i trgovi nego i sjećanja, predmeti, dokumenti, umjetnička djela i ljudi koji čuvaju njegove priče.

Foto: Šahin Šišić

Osim umjetničkog rada, imali ste priliku raditi i kao profesorica arhitekture u školi u kojoj ste se nekada obrazovali. Koliko su Vas iskustvo u obrazovanju i susreti s mladim ljudima oblikovali kao umjetnicu i šta smatrate najvažnijim što se mladim generacijama može prenijeti kroz umjetnost?

Imala sam priliku kratko raditi kao profesorica arhitekture u Srednjoj građevinsko-geodetskoj školi u Sarajevu, koju sam i sama pohađala četiri godine. Taj povratak u školu u kojoj sam nekada sticala svoje obrazovanje za mene je imao posebnu vrijednost jer sam se na neki način vratila u jedan važan period svog života, ali ovoga puta u sasvim drugačijoj ulozi. Iskustvo u obrazovanju bilo mi je veoma lijepo i značajno. Ispunjavala me mogućnost da svoje dosadašnje znanje i iskustvo prenosim na mlađe generacije.

Nastojala sam potaknuti učenike da bolje upoznaju struku i prepoznaju vlastite mogućnosti. S obzirom na to da sam predavala budućim arhitektonskim, građevinskim i geodetskim tehničarima, kao i učenicima zanatskih usmjerenja, smatrala sam važnim da svakome pristupim s razumijevanjem i da ih ohrabrim, bez obzira na to jesu li se u potpunosti pronašli u izabranom zanimanju.

Uloga profesorice ne podrazumijeva samo prenošenje nastavnog gradiva. Ona podrazumijeva i pedagošku odgovornost, razumijevanje, podršku i sposobnost da mladom čovjeku ulijete vjeru u njegov potencijal. Učenicima je ponekad potrebno mnogo više od same lekcije – potrebno im je ohrabrenje, motivacija i neko ko će im pomoći da lakše sagledaju put koji je pred njima. Posebno mi je bilo važno pružiti im podršku u periodu kada se nalaze pred velikim životnim odlukama jer ih nakon školovanja očekuju novi izazovi, profesionalno usmjeravanje i izgradnja vlastite egzistencije.

Kada je riječ o umjetnosti, smatram da mladim generacijama treba prenositi univerzalne ljudske vrijednosti te razvijati njihovu kreativnost, radoznalost, empatiju i slobodu izražavanja. Iskustvo u nastavi obogatilo me i kao osobu i kao umjetnicu. Mladi ljudi nose posebnu stvaralačku energiju, a njihova radoznalost i način razmišljanja često i sami u nama pokrenu nove ideje.

Kakvi su Vaši planovi za budućnost? Na kojim projektima trenutno radite ili ih pripremate, postoje li nove izložbe ili saradnje kojima se posebno radujete i šta biste još voljeli ostvariti na svom umjetničkom putu?

Kada je riječ o budućnosti, uvijek imam određene planove i ideje, kako na profesionalnom tako i na umjetničkom polju. Trenutno radim na novim projektima, između ostalog i na kaligrafskom stvaralaštvu, a u planu imam i nekoliko novih ideja koje bih trebala realizirati. Među njima je i samostalna izložbena cjelina posvećena tazhibu, a već razmišljam i o narednom predstavljanju radova u znak sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici.

Paralelno s umjetničkim radom kontinuirano nastojim napredovati i usavršavati se u arhitektonskoj struci. Posebno mi je važno očuvati ravnotežu između arhitekture i umjetnosti jer me obje oblasti ispunjavaju podjednako.

Foto: Šahin Šišić

Tagged:

IMAT VIJEST?

Ukoliko imate neku zanimljivu informaciju koja odgovara sadržaju na našem portalu i želite da je objavimo, javite nam se putem maila:

dobarportal@gmail.com