Sa svojih 26 godina, Banjalučanka Milica Gavrilović model je unikatnog izgleda. Ova mlada i svestrana djevojka ujedno je i kostimografkinja, glumica te plesačica tanga.
Zbog svojih šarolikih odjevnih kombinacija nigdje ne prolazi nezapaženo. Za sebe kaže da je odlučna, jasna i vizionarka koja svoje misli pretvara u stvarnost.
Odakle interes za modeling?
Modelingom sam se počela zanimati možda još od malih nogu, kada sam bila lice izložbe u banjalučkom Domu omladine. Roditelji tada nisu prepoznali to u meni. Priča se nastavlja 12 godina kasnije, kada kroz pravljenje kostima na razne tematike bivam primijećena od strane banjalučkih fotografa. Dvije godine kasnije, igrom slučaja, ulazim u prvu modeling agenciju. Poslije toga počinjem rasti u svijetu mode. Najveću inspiraciju bilježi jedan emotivni pad koji se desio prije dvije godine. Tada sam shvatila da teške odluke prvo promijene čovjeka, a onda ga izgrade kao modela.
Šta za tebe predstavlja moda?
Moda za mene predstavlja transformaciju. Koliko i kako se osoba može izraziti kroz priliku u kojoj se nalazi i koliko je pismena u tom svijetu pokazuje izlazak iz zone komfora. Naprimjer, nešto što neko nikada ne bi obukao jer se plaši kako će mu stajati. Onda skupi svu svoju hrabrost da to obuče i ispostavi se da mu stoji perfektno.
Koji stil preferiraš i koja ti omiljena odjevna kombinacija?
U modi je potrebno stalno istraživanje kako se ne bi griješilo. Moj stil varira od dana do dana ili od raspoloženja. Smatram da mi odlično stoji gothic stil ili njegov potpuni opozit – ekspresivno oblačenje u vidu mojih crvenih haljina. Njih imam najviše. Crvena je moja omiljena boja. Boja života i takva sam osoba – živa i ekspresivna. Ali znam u određenim situacijama sve stilove prilagoditi događaju kojem prisustvujem.
Na šta si najviše ponosna u dosadašnjem radu?
Na šta nisam? Bilo bi bolje pitanje. Prvo na svoj unikatan izgled i moju veliku vilicu. Ona me je odvela na Milansku sedmicu mode. Moj akt predstavljen je u Kući Milanovića, zahvaljujući predivnoj Jeleni Medić, koja je od toga napravila izložbu na platnu. To je prije svega, datumski gledano, bio i jedan sentimentalan trenutak za mene.
Ima li naše društvo predrasude prema mladim, uspješnim i lijepim djevojkama?
Naše društvo jeste podložno predrasudama, ali najbitnije je kakav stav imaš prema sebi. Ako ti sebe prihvataš, i oni koji te ne prihvataju padaju ti manje tragično. Moraš raditi na tome da budeš vječno zadovoljan slikom koju predstavljaš i zastupaš. Neko će to sigurno prepoznati. Prepoznat će onaj ko ima kapacitet za novo.
Šta te čini sretnom i koja su tvoja očekivanja i planovi za budućnost?
Mene čine sretnom krem-bananice, naprimjer. To najviše volim jesti, a generalno volim jesti. Ovako, u životu me usreći miran dan uz Vrbas ili na Banj brdu, gdje mogu zapisivati svoj prezanimljivi dnevnik, slušati muziku i gdje mi razne kreativne ideje padaju na pamet iz minute u minutu. Kada um najviše miruje, tada može i stvarati.
