Alin* je destogodišnjakinja, koja je uspješno završila četvrti razred osnovne škole u jednoj od pet škola u Unsko-sanskom kantonu u kojima nastavu pohađaju djeca migranata i izbjeglica.
Odlasci u školu za nju su najljepši trenuci koje proživljava posljednih godinu dana u Bihaću, gdje je pod krovom privremenog prihvatnog centra „Sedra“ našla privremeni dom. U školskoj klupi, sa svojim vršnjacima, proslavila je i rođendan. Bila je to, kaže Alin*, najljepša proslava rođendana koju je imala posljednjih godina.
„Volim da idem u školu jer tamo učim nove stvari, upoznajem nove ljude i to mi se jako sviđa. Jako je dobar osjećaj tamo, a drugari iz razreda, i oni su dobri. U školi sam našla dosta prijatelja, imam dobru učiteljicu. Imala sam rođendan. Donijeli su mi tortu, mnogo poklona i balona. Iznenadili su me, nisam znala da će tako biti“, priča Alin*, dok u ruci radosno, prvi put, drži diplomu o završenom četvrtom razredu. Dugo je to priželjkivala, a sada joj se i ostvarilo.
„To mi je bila jedna od većih želja, da dobijem diplomu za školu i stigla sam napokon do svoje želje“, kaže ona.
Drugih želja Alin* i nema. Tri godine iz rodnog Irana, sa majkom, ocem i bratom, korača u drugačiju budućnost. Proputovala je mnoge države, prepješačila hiljade kilometara a u Bosni i Hercegovini, tačnije Bihaću, u PPC „Sedra“ zadržala se posljednih godinu dana.
Dodjela diplome o završenom razredu, korak je dalje na tom putu. Prvi put u regionu djeca migranata i izbjeglica dobili su oficijelni dokument od strane države koji svjedoči o njihovom obrazovanju. Sada, konačno, kada odu u neku od evropskih zemalja, imaju dokaz da su išli u školu i da su završili određeni razred. U privremenom prihvatnom centru „Sedra“ 90 djece dočekalo je završetak školske godine, i za njih su pripremljene i dodijeljene diplome.
“Obrazovanje za djecu u pokretu ne pruža im samo priliku da nastave da uče i da razvijaju nove kapacitete i vještine, već im omogućava da dobiju psihosocijalne podrške od strane učitelja, odgajatelja i prijatelja vršnjaka. Obrazovanje u školama je način da se djeci pruži osjećaj rutine i normalnosti svakodnevnog života, i djetinjstva koje svako dijete zaslužuje i na koje ima pravo”, rekla je Rownak Khan, predstavnica UNICEF-a u Bosni i Hercegovini.
„Ove diplome, odnosno, taj završni školski izvještaj kreiran je po međupredmetnim kompetencijama po kojima je pravljen nastavni plan i program u Unsko-sanskom kantonu i u skladu je sa evropskim kompetencijskim okvirom tako da će ovajj dokumet koji imaju biti priznat i van granica BiH“, kaže Amila Madžak, službenica za obrazovanje iz UNICEF-a, dodajući da je u školskoj 2019/2020.godini, u Unsko-sanskom kantonu, kroz pripremne i redovne razrede, u pet osnovnih škola, dvije u Cazinu i tri u Bihaću, prošlo 402 djece raznih uzrasta iz privremenih prihvatnih centara u kojima trenutno boravi 517 djece, od kojih 217 djece bez pratnje.
Uloga kulturoloških medijatora je praćenje djece u obrazovnom sistemu u Unsko-sanskom kantonu. Sa djecom u privremenim prihvatnim centrima i u školama radio je tim od 7 kulturoloških medijatora i šest učiteljica koje su radile u pripremnim razredima u OŠ „ Ostrožac“ i OŠ „Prekounje“ .
Djecu prate na putu do škole i nazad, pomažu oko zadaća i u prevazilaženju jezičkih barijera. Tina Rashadatjou sa osnovcima u privremenom prihvatnom centru Sedra, radi godinu dana. Medijator je za farsi jezik, i s njima je u školskim klupama.
„Djeca uživaju u tome samo što idu u školu. Vraća ih u normalne živote, one koje su imali prije pokreta, prije migrancija i svega što trentuno prolaze. Svako ovo iskustvo je pomalo traumatično za njih, za svako dijete. Ali, kad su oni u školskim klupama, sa bosanskom djecom, među vršnjaci, za njih je to već drugi osjećaj – tu su oni djeca i oni su tu zapravo najsretniji, oni nama to uvijek ponavljaju”, kazala je Tima dijeleći iskustva koja nosi u rada s djecom.
Iako tek na putu odrastanja i obrazovanja, govore i po nekoliko jezika. Nevjerotvatno je, otkrivaju nam medijatori, koliko brzo savladaju jezik kada su u okruženju sa djecom. Oduševljavaju i svakog dana napreduju. Pokazuju to svojim znanjem, ali i radošću pri svakom odlasku u školu.
„Oni su imali jednu liniju ispred kampa gdje piše bus- bus line. I svako jutro se u isto vrijeme sami poredaju i čekaju autobus na toj liniji, nestrpljivo čekajući još jedan odlazak u školske klupe. I tako vidimo da uživaju ići u školu i da jedva čekaju da dođu u školske klupe. Osjećaju se divno u školi, sretni su, potpuno druga lica, posebno ona koja idu u razrede sa bosanskom djecom, gdje se počinju družiti, socijalizirati sa malisanima. Počinju učiti bosanski jezik bolje nego što mi kampu mi možemo prenijeti. Naravno, mi smo tu uvijek. Prevodimo im materijale koje ne mogu razumijeti – Težak je za njih bosanski jezik. Međutim, djeca to brzo savladaju i nauče. Bosanski jezik najviše vole“, kazala je prilikom dodjela diploma Emina Omerčević, kulturološki medijator za turski jezik.
Ni u ovim uslovima djeca migranata i izbjeglica ne zaostaju. Mogu se pohvaliti trudom, upornošću za znanjem kojeg postižu kao i bh. djeca. Okončali su još jednu školsku godinu, a zahvaljujući diplomama, njihovim licima preletio je osmijeh, zaboravili su na sve životne nedaće i otvorili vrata ljetnoj školi. Pored osnove učenja jezika, računanja i pisanja, kreativnih radionica za njih i njihove roditelje, tu ih čeka ono što najviše vole, nezaobilazne sportske aktivnosti. Onima, kojima će kampovi u USK biti dom i u narednoj godini, slijedi novi, drugačiji projekat učenja engleskog jezika uz tablete.
Autor: Melita Mujadžić za UNICEF
Projekat uključivanja djece izbjeglica i migranata u formalni obrazovni sistem u BiH podržava Evropska Unija, a implementira UNICEF u saradnji sa Ministarstvima obrazovanja i partnerskim organizacijama Save the Children i World Vision.
*Ime je promijenjeno radi zaštite identiteta maloljetnika
