Sada se već zna da redovno trčanje čini dobro ljudskom zdravlju, smanjuje količinu šećera u krvi, pomaže cirkulaciji, pomaže u gubljenju suvišnih kilograma, jača imunološki sistem, pomaže u borbi protiv alergija te vraća dobro raspoloženje.
Jedino pravilo kojega se treba pridržavati jest: ne pretjerivati. Stres, anksioznost i neraspoloženje također se gube prilikom trčanja, jer tijelo luči hormon dopamin koji veoma dobro djeluje na organizam, i mi nakon bilo kakvog odrađenog treninga osjećamo dobru energiju i veliku količinu sreće.
U svemu se tome trčanje pokazalo vrlo korisnim jer može kontrolirati stres i neutralizirati fizičke simptome, možda zahvaljujući tome što se za vrijeme trčanja u tijelu proizvodi više endorfina, tvari koja ima djelovanje slično morfiju od kojeg je najvažnija veća sposobnost podnošenja boli. Svi znamo ko rano rani dvije sreće grabi, tako i naše vrijeme izdvojeno za trčanje.
“Priznajem najteže se nakaniti ujutro te posegnuti za promjenom životnog standarda na koji smo navikli ali ko ne pokuša ne može ni znati. Iz iskustva govorim da je to najteže, ali treba nekad pobijediti svoju psihu i reći idem probati kud puklo da puklo. Jednom kad čovjek osjeti kako je dobar osjećaj poželjet će opet, tako da treba probiti led. Nevjerovatno je kako se javlja dobar osjećaj nakon fižičke aktivnosti u ovom slučaju nakon trčanj. Tijelo u toku dana ima više elana i energije, poboljšano je disanje, zatim san je jači i čvršći, ima mnogo prednosti. S toga nikad ne treba odustati od svojih snova u treba pobjediti svoje strasti, jer najvažnije je početi pa makar nazor”, kaže Safija Muran za dobarportal.net.
Njeno iskustvo je bilo veoma teško, jer je u ranoj mladosti tačnije u periodu puberteta neprestano jela i utjehu nalazila u hrani. Ističe kako nikada nije birala šta jede, a veliki uzrok tome je vršnjačko nasilje
“Kada sam imala 13 godina osjetila sam velilko odbacivanje od svojih vršnjaka u osnovnoj školi. Bila je to verbalna, fizička te socijalna agresija koja je veoma utjecala na moje mentalno zdravlje”, priča Safija Muran.
Tipične posljedice ovakvih stresnih iskustava u djetinjstvu su: problemi u učenju, fizičke bolesti, tjeskoba i hroničan stres, pretjerana osjetljivost zbog koje se javlja bijes, osjećaj očajanja i depresivnost te osjećaj beznađa.
“Hrana je bila moja utjeha, moja jedina ljubav, i tako godinama sve do kraja svog srednjeg obrazovanja počele su da se javljaju zdravstveni problemi te velike osude od drugih ljudi. Podrška moje majke i dobra volja i želja za promjenom me definitivno promjenila iz korijena”, ističe Safija Muran.
Ukoliko želite smršati, njena je preporuka da svako jutro prije jela popijete čašu mlake vode na prazan stomak sa par kapi limuna, ne previše, a zatim napravite pauzu. Jedan dan pijte, drugi dan ne i rezultati su zagarantovani.
“Štreberski sam se pridržavala uputa i odrađivala treninge kako su dolazili, jedan za drugim. Ono što me najviše iznenadilo jest to koliko mi nije bilo teško. Podrška moje majke i sestara su bili nevjerovatni za mene i nešto bez čega bi mi mršavljenje bila naučna fantastika – moguće, ali zapravo vrlo nevjerovatno. Svaki je trening bio složen upravo tako da me uvijek gurne još malo naprijed, ali da me ne ubije”, riječi su naše sagovornice.
Naglašava kako su joj sve poruke podrške ili savjeti došli tačno u onom trenutku u kojem je trebalo.
“Kad god bih osjetila da padam i gubim volju, pogledala bi fotografiju s moje mature i tako bi me svi ponovno motivirali, svojim opuštenim, ali ozbiljnim pristupom, svojim pozitivnim i energičnim duhom, tako da uopće nije bilo teško ne odustati”, dodaje Safija Muran.
Ova mlada djevojka svoju tjelesnu težinu smanjila je za čak 35 kilograma.
“Od tada, otrčala sam nekoliko utrka na 5 i 10 kilometara te nekoliko kraćih i dužih trail utrka, kao i dva polumaratona. Nisam baš brza, ali uopće nije važno. Ono što jest važno je da sam aktivna,i zadovoljna. Prebrodila sam prvu ozbiljnu krizu bez značajnijeg povratka kilograma i sada se osjećam super”, potcrtava ova 25-godišnja Sarajka koja je nakon mršavljenja pobijedila gojaznost i popravila svoj život te se zauvijek vratila zdravom načinu života.
Kaže kako je dugo unutar sebe slušala sama svoj glas koji joj govorio: “promjena, promjena, promjena”, ali ga je ipak ignorirala. Dodaje i da se nakon stresnog radnog dana najlakše baciti na fotelju, upaliti TV, otvoriti čokoladu i čips i tako provesti ostatak dana.
Također, priznaje kako je i kod nje sve to išlo tako mjesecima, a vagu je izbjegavala iako kaže da su joj već koljena i odjeća jasno dali do znanja da je prešla svaku granicu. Dobivala je kilograme godinama i neaktivnošću. Navodi kako joj je nažalost otvaranje frižidera bilo terapija i strategija za utaživanje emocionalne gladi, nastale stresom i dugotrajnim nezadovoljstvom same sebe.
Lahko je upasti u začarani krug inertnosti, fotelje i loše prehrane. Ipak stigao je trenutak kad joj unutarnji glas postao toliko jak da dalje više nije mogla na isti način. Na kraju je naglasila da je odrastanje i skidanje kilograma bilo veoma dobro za nju i njen životni stil te je pobijedila vršnjačko nasilje i pokazala svijetu da se sve može kad se hoće.
