Emina Cerić iz Sarajeva članica je Kluba za praktično streljaštvo “Bullet”. Ova 34-godišnja ekonomistkinja iz glavnog grada Bosne i Hercegovine vjerovatno je jedina žena s maramom u regionu koja se profesionalno bavi ovim sportom.
Oružje nije simpatizirala sve do 2012. godine kada je na nagovor prijatelja otišla na termin kako bi se okušala u gađanju. To je bilo njeno prvo iskustvo sa oružjem i municijom.
“Već na prvom gađanju sam pokazala smirenost i talenat i na nagovor ekipe koja je trenirala tada sam ponovila dolazak. Vrijeme je pokazalo da su mi treninzi prijali i da sam bivala sve bolja i bolja. Na prvom takmičenju je legla i prva zlatna medalja i ja sam lično počela da nalazim satisfakciju u bavljenju ovim sportom”, kaže Emina Cerić.
Za sebe kaže i da je ovisnik o adrenalinu te da veliku motivaciju nalazi u izazovima.
“Praktično streljaštvo je adrenalinski sport koji nije nimalo rutinski. Prije ljubavi prema sportu kod mene se razvila ljubav prema klubu i ekipi koja je prepozitivna, koja je uticala na pozitivne promjene u mom životu i koja je danas kao moja porodica”, ističe naša sagovornica.
Treninzi kluba “Bullet” se odvijaju svake subote u Visokom na otvorenom strelištu, a otvoreni su i za sve koji žele da se okušaju u gađanju ili da se rekreativno bave ovim sportom.
“Naš trening se sastoji od zagrijavanja, tzv.suhog treninga i na koncu kreiranja poligona po uzoru na one koje imamo na takmičenjima. Treninzi traju nekoliko sati, ovisno o raspoloženju ekipe, opušteni smo i družimo se, a tokom izvođenja vježbi smo maksimalno posvećeni poligonu i skoncentrisani na ispravno i sigurno rukovanje oružjem. Poligoni se kreiraju tako da strijelca postavljaju u simuliranu situaciju koja zahtijeva da se poligon riješi u što kraćem vremenskom roku koristeći oružje u dozvoljenom kalibru, uz naravno, što bolje pogotke na metama”, objašnjava Emina Cerić koja se trudi biti na treningu svake sedmice.
U svojoj dosadašnjoj sportskoj karijeri najponosnija je na svoju prvu zlatnu medalju. Radilo se o međunarodnom, Level III takmičenju gdje je bilo prisutno preko 100 strijelaca.
“Moram naznačiti da se medalje dodjeljuju prema kategorijama-posebno za muškarce, a posebno za žene. Nažalost, žene su u manjini na takmičenjima, no kao strijelci svi smo konkurencija. Imala sam ogromnu tremu i lični pritisak da sve izvedem besprijekorno. Osim što sam takmičenje završila uspješno i uzela svoju prvu medalju, ujedno sam i iza sebe ostavila iskusnije strijelce od sebe. To je bio pokazatelj mog truda i truda mojih trenera koji su bili ponosni kao i ja”, riječi su naše sagovornice koja dodaje da je praktično streljaštvo vrlo dinamičan sport sa mnogo pravila te da jedan nepromišljen i nekontrolisan pokret može dovesti do diskfalifikacije.
Naglašava kako je praktično streljaštvo relativno mlada sportska disciplina te da nije olimpijski sport pa samim time nema pažnju i otvorenu podršku kroz sporstke budžete institucija, no i te kako ima pažnju sportskih aktivista koji vole ovaj sport.
“Za profesionalno bavljenje, praktično streljaštvo je jako skup sport jer svaki strijelac mora investirati u opremu za takmičenje i treniranje. Klubovi prave vlastita kola, lige pa tako u BiH imamo bh. ligu sa pet kola, odnosno pet takmičenja na koja dolaze strijelci iz BiH i regije. Klubovi su ti koji organiziraju takmičenja i da nije toga, ovaj sport ovdje ne bi opstao”, tvrdi Emina Cerić.
Mišljenja je da smo se poprilično zasitili etiketiranja i stavljanja u fokus nečijeg uspjeha i vrednovanjem tog uspjeha još većim ukoliko ga je napravila žena.
“Vjerujem da svaka osoba posjeduje određene kapacitete za neke stvari i samo je bitno definisati svoje potencijale i raditi na njima. Uspjeh je zagarantovan svakome ko god se bori i trudi i u tome apsolutno ne postoji muško-ženska podjela, predrasuda niti diskriminacija”, potcrtava ova ambiciozna streljačica koja nikada nije doživjela neugodnosti zbog toga što nosi maramu već samo poštovanje i uvažavanje.
Ističe kako je kroz ovaj sport sklopila ogromna prijateljstva u regiji i upoznala divne ljude te da nam je situacija s pandemijom korona virusa pokazala da ne trebamo previše planirati.
“Mislim da 2020. godina nikome nije bila kao planirana, no grubo rečeno, ukoliko ako Bog da sve bude u redu slijedeće godine bih se trebala malo više posvetiti treninzima jer će mi tada aktivnosti na drugim poljima biti manje. Opet planirano, ali ko zna”, kaže naša sagovornica koja u sportu nema neostvarenih želja.
Poručuje da svako treba pronaći ono što ga usrećuje i čvrsto se toga držati.
“Čovjek crpi pozitivnu energiju baveći se stvarima i ulažući u stvari koje ga čine sretnim i koje ga ispunjavaju, te se zbog toga lakše nose sa ostatkom obaveza u životu. Tako i na taj način dobivamo novu energiju i spremni smo još više raditi na sebi i ulagati u sebe, a mi smo zapravo sebi najbitniji projekat koji krije ogromne potencijale i kapacitete i svako može biti veliki u nečemu”, zaključuje Emina Cerić.
