Ako danas otvorite komentare ispod bilo koje vijesti, slike ili uspjeha – gotovo je sigurno da ćete naići na omalovažavanje, cinizam i mržnju.
Nije važno da li je tema sport, politika, estrada ili obična svakodnevna priča – nekome će uvijek smetati. Neko je “glup”, neko “ništa ne valja”, neko “sigurno ima neku manu”. Kao da više niko nije vrijedan poštovanja. Pitanje je: šta se to promijenilo u ljudima? Prije svega, promijenio se način na koji se glas čuje.
Vrijedan poštovanja
Nekada je mišljenje imalo težinu samo ako ste nešto znali, postigli ili ste imali razlog da govorite. Danas svi imaju pravo glasa – i to nije loše samo po sebi. Problem nastaje kada glas postane glasniji od znanja, a negativnost dobije više prostora od razuma.
Normalni, stabilni ljudi rijetko imaju potrebu da komentarišu. Oni čitaju, razmisle, slože se ili ne slože – i nastave dalje sa svojim životom. Hejteri, s druge strane, žive u komentarima. Tamo traže potvrdu, pažnju i osjećaj važnosti koji im često nedostaje u stvarnom životu.
Mržnja vrlo često ne dolazi iz snage, nego iz nezadovoljstva. Lakše je pronaći manu drugome nego suočiti se sa vlastitim propuštenim prilikama. Lakše je ismijati uspjeh nego priznati da neko radi više, zna više ili je jednostavno imao hrabrosti da pokuša.
Tu je i još jedan važan razlog: anonimnost. Ljudi danas govore ono što nikada ne bi izgovorili licem u lice. Bez odgovornosti, bez posljedica, bez pogleda u oči. Tastatura je postala štit iza kojeg se kriju frustracije, zavist i bijes.
Ostatak teksta pročitajte na OVOM LINKU
