Prvi slučaj širenja pandemije koronavirusa u Bosni i Hercegovini zabilježen je 5. marta 2020. Nedugo zatim, zatvarale su se škole, fakulteti, pozorišta, tržni centri, ugostiteljski objekti, zabranjivala javna okupljanja, a marketi su radili skraćenim radnim vremenom.
Iako pandemija u našoj državi još traje, mjere su ublažene i život se polahko vraća u normalu. Svima je već jasno da svijet nakon pandemije više neće biti isti. Život ljudi znatno se promijenio, kao i njihove navike. Solidarnost, solidarnost, solidarnost, solidarnost… Riječ je koju smo neprestano slušali otkad je “mali zeleni” virus poharao planetu Zemlju.
U rasulu oprečnih informacija na samom početku pandemije, čovjek se samo uzdao u se i u svoje kljuse. Kupovalo je sve odjednom, prvenstveno zalihe toalet-papira. Vidjelo se to pogotovo u prvim danima na društvenim mrežama, gdje su svi bili vrsni poznavaoci svega. Ispražnjavali smo se sedmicama, ali se nismo nešto posebno zauzeli niti za sebe, niti za druge, kao ni za građanske slobode i zaštitu ljudskih prava. Panično nagomilavanje toalet-papira, ispostavit će se, bilo je jedna od prvih stvari koja nam nije bila od neke posebne koristi.
Ljudi su bili prinuđeni na izolaciju pred razarajućom opasnošću, a ujedno pred istom tom opasnošću, morali su biti u svojim kućama zajedno sa svojim najdražima kako bi obznanili to svoje zajedništvo. Iskreno se nadam da će nakon svega ovoga ljudi postati bolji. Kapitalizam, profiterstvo i neoliberalizam moraju ustuknuti, više ne smije biti toliko gladi i nepodnošljivog siromaštva.
Očito je kako je ljudska vrsta napravila veliki nered za život na ovoj planeti. No, kao ljudi vjerovatno ćemo njegovati sjeme dobrote koje je dugo ležalo čekajući da proklija kada uvjeti budu prikladni. Čovjekova znatiželja, njegova izdržljivost, inventivnost i genijalnost vodile su ga u duboke nevolje. Možemo se samo nadati da će mu iste te odlike pomoći da pronađe svoj put iz toga.
Čovječanstvo se i dosad zanosilo iluzijama o sretnijem životu nakon katastrofa, pogotovo poslije ratova koji su donosili smrti, ruševine, patnje, bijedu. Kako je vrijeme prolazilo obnavljale su se ljudske opačine, grabežljivost pojedinaca i država, negativne strasti, obmane, egoizmi, laži, zavisti, ljubomore, slavljenje svojega i mržnja prema tuđemu, zlo je bilo zlo kao i prije. Vrijeme ovakvih kriza izaziva u ljudima sućut, solidarnost, dobrotu i čovjekoljublje drukčije nego u normalnim stanjima, pojačava se briga za bližnjega i za cijeli svijet, vrijeme stradanja je i vrijeme idealizma, zlu se opiremo utjehom i nadom, ubojitoj sadašnjosti idealiziranom budućnošću.
Na početku je sve izgledalo mračno, a onda se predah vidio u oblacima i sve se promijenilo, ponekad i iznenada. Ako globalna solidarnost u svom sadržaju nosi princip da bogati pomažu siromašnijima, da manje ugroženi pomognu više ugroženima, onda je u pandemijskoj krizi i njenim posljedicama normalno očekivati da oni koji će pretrpjeti manji udar pomognu onima koje će ekonomske posljedice borbe s virusom ugušiti. Sada kada su izvozne restrikcije koje su neke države imale ukinute i solidarnost je mogla početi. U Bosnu i Hercegovinu stizala je medicinska oprema iz svih krajeva svijeta.
Solidarnost prema slabijem, potrebitijem, onom koji pati, bez obzira na vjeru, boju kože, imovinsko stanje, na kraju je bila uočljiva gotovo na svakom koraku. Također i kao država pokazali smo našu dobru stranu pa smo uprkos svim problemima i nedaćama koje su nas snašle uspjeli i pomoći drugima. Tada smo vidjeli koliko naizgled mali potezi mogu značiti mnogo i pomoći nam svima da mislimo pozitivnije.
Pandemijska kriza pokazala je i to da nijedna država na svijetu nije toliko snažna da se ovakvom izazovu odupre sama. Produbljivanje bazena nejednakih ne smije i ne može biti dugoročno rješenje za čovječanstvo.
Treba naglasiti da dobrobit jednih ne nastaje tako što se sužavaju ili ugrožavaju potrebe i prava drugih. Borba za opstanak, u kojoj pobjeđuje jači, onaj koji ima mogućnost da nametne svoju dobrobit kao opći princip, nije i ne mora biti jedini način, ni u prirodi ni u društvu.
Ova kriza u našoj državi pokazala je i nedjelotvoran politički sistem u kojem živimo. I u doba pandemije koronavirusa svjedočili smo mnogobrojnim aferama, skandalima i nepravdama. Stoga mislim da i kad se stanje normalizira, kapitalizam će ostati kapitalizam, profiterstvo će ostati profiterstvo. Teško je vjerovati da će se zaustaviti sukobi najrazličitijih vrsta između i unutar država je je čovjek konfliktno, egoistično stvorenje.
Egzistencija mu ovisi o drugim ljudima s kojima je u interesnim odnosima, a kad su posrijedi interesi, do izražaja dolaze lukavstvo, proračunatost, prevara, gramzivost, nezajažljivost. Ako su ljudi u historiji stvorili išta što ih je spasilo od međusobnog istrebljenja, onda su to zakoni koji su ih obuzdavali. Sadašnji zakoni vrijedit će i poslije pandemije, a oni su daleko od savršenih i pravednih te će i dalje najviše pogodovati kapitalizmu.
Kapitalisti sigurno neće postati bolji zbog koronavirusa, dapače, zbrajat će štete koje su imali zbog pandemije i tražiti načine da ih ublaže ili nadoknade. Zbog svega, njihove još veće žrtve će biti radnici i potrošači. Stoga će i u Bosni i Hercegovini biti nužna neka vrsta socijalnog sporazumijevanja.
Iako mnoge stvari tokom pandemije nismo mogli raditi, maštanje nam nije bilo uskraćeno. Zašto, onda, ne bismo maštali o boljem svijetu nakon što koronavirus nestane? Zašto ne bismo takav bolji svijet i ostvarili? Imajmo na umu da su solidarnost i saradnja put kojim se gradi pravedna, sretna i napredna zajednica.
Sigurno je da je u pandemiji svijet obuzela neka nova, dosad nepoznata čovjekoljubiva osjećajnost, ali kako ga je obuzimala tako će uglavnom i nestajati. Ima ljudi na koje će ta osjećajnost imati dugotrajniji utjecaj, svijet će sigurno biti bolji u spoznaji da nam je domovina cijela planeta i da nam svima sudbina može biti ista.
Vrijeme nam je na ovom svijetu ograničeno, do nas je da li ćemo biti sami sa svojim ja ili sa svima ostalima na istoj vremenskoj crti. Počnimo graditi zajednicu kojoj je dobrobit svakog pojedinačno jednaka dobrobiti svih.
Autor: Safija Muran
Bilješka o autoru: Safija Muran rođena je 07.3.1995. godine u Sarajevu i po zanimanju je diplomirani socijalni radnik. Voli komunikaciju s ljudima i upoznavanje novih prijatelja.
Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove dobarportal.net.
