Ideja o otvaranju psihološkog savjetovališta “Iskre nade” nastala je iz stvarne potrebe da djeca, adolescenti, njihove porodice ali i nastavnici i odgajatelji imaju siguran, stručan i topao prostor u kojem mogu dobiti podršku, razumijevanje i pomoć.
Tim u psihološkom savjetovalištu “Iskre nade” čine stručnjaci posvećeni podršci djeci, adolescentima i roditeljima: Amela Hasanović, profesorica razredne nastave i doktorantica na Pedagoškom fakultetu u Sarajevu, Doc. dr. Nihada Čolić, diplomirani integrativni savjetnik za djecu i adolescente, Aida Jerlagić, profesor razredne nastave i diplomirani integrativni psihoterapeut za djecu i adolescente te Edinalda Jakubović, defektolog–oligofrenolog.
“Kroz dugogodišnji rad u obrazovanju i radu s djecom uočili smo koliko su emocionalni izazovi, teškoće u učenju, pritisci savremenog života i porodični stresovi sve češći – a mjesta gdje se o tim problemima može razgovarati na empatičan i stručan način premalo. Upravo zato smo odlučili stvoriti savjetovalište koje će biti pristupačno i profesionalno, a u kojem će svaki pojedinac biti saslušan i vođen korak po korak ka boljem razumijevanju sebe i svojih potreba. Glavni cilj Iskri nade je pružiti profesionalnu pomoć – od procjene razvojnih sposobnosti, savjetodavnog i psihoterapijskog rada, do podrške u učenju i vođenja roditelja, nastavnika i odgajatelja. Naša misija je da zajedno gradimo stabilnost, samopouzdanje i ono najvažnije: iskru nade koja pokreće pozitivnu promjenu”, kaže Amela Hasanović u razgovoru za dobarportal.net.
S kojim se problemima najčešće suočavaju djeca i adolescenti danas?
– Djeca i adolescenti danas se suočavaju s nizom izazova koji utiču na njihovo emocionalno, socijalno i obrazovno funkcioniranje. Najčešći među njima su: anksioznost i strahovi, posebno školska anksioznost, socijalna anksioznost i opći osjećaj napetosti, poteškoće sa samopouzdanjem, karakteristično za period adolescencije, uz pojačan pritisak da ispune očekivanja okoline. Tu su i problemi u koncentraciji i učenja, teškoće pažnje, poremećaji ponašanja i emocionalna nesigurnost, impulsivnost, agresivno ponašanje ili povlačenje. Također, utjecaj tehnologije i društvenih mreža, poremećena slika o sebi, preopterećenost digitalnim sadržajima kao i porodični konflikti i stres, razvod roditelja, napetosti u porodici, visoka očekivanja roditelja. Pored toga, prisutni su i simptomi depresivnosti, povlačenje, gubitak interesa, osjećaj bespomoćnosti. Sve češće se javljaju i djeca koja izgledaju „dobro“ izvana, ali nose značajne unutrašnje teškoće, koje se bez stručne podrške teško prepoznaju.
Na koji način roditelji mogu prepoznati da njihovo dijete treba stručnu pomoć?
– Roditelji mogu obratiti pažnju na promjene u ponašanju koje traju duže od nekoliko sedmica i utiču na svakodnevni život djeteta. Najvažniji znakovi su promjena raspoloženja, pretjerana razdražljivost, povlačenje, plačljivost ili apatija. Također, poteškoće u školi, pad motivacije, izbjegavanje škole, slabe ocjene, problemi s koncentracijom. Roditelj može uočiti i problemi sa spavanjem, apetitom, povlačenje iz aktivnosti koje je dijete ranije voljelo. Socijalne poteškoće je malo teže prepoznati, a to au izolacija, izbjegavanje vršnjaka, konflikti, strahovi. Somatske tegobe bez medicinskog objašnjenja, učestale glavobolje, bolovi u stomaku, mučnina, često su prepoznatljive kao simptom. Ako se roditelj pita „Da li je ovo normalna faza?“, već to može biti dovoljno da potraži konsultacije i ranu procjenu, što često sprječava razvoj ozbiljnijih problema.
Kako izgleda proces procjene i individualni plan podrške za dijete?
– U našem savjetovalištu proces procjene je jasno strukturiran i sastoji se od nekoliko koraka. Prvi je inicijalni razgovor s roditeljima gdje prikupljamo informacije o razvoju, školovanju, navikama i trenutnim poteškoćama. Zatim slijedi psihološka procjena djeteta, odnosno razgovor s djetetom, standardizirani psihološki testovi i upitnici, te procjena emocionalnog stanja, pažnje, ponašanja, socijalnih vještina ili školskih vještina. Nakon toga, naš stručni tim zajednički razmatra rezultate i kreira jasnu sliku o snagama i teškoćama djeteta. Konačno, na kraju se pristupa izradi individualnog plana podrške što uključuje: konkretne ciljeve rada (npr. razvoj samoregulacije, unapređenje pažnje, smanjenje anksioznosti), terapijske metode koje ćemo koristiti, preporuke za školu i porodicu i izradu plana. Plan se redovno prati i po potrebi prilagođava, a roditelji dobijaju jasne smjernice kako da podrže dijete u svakodnevnom okruženju.
Kakvu podršku nudite roditeljima, odgajateljima i nastavnicima u radu s djecom s teškoćama u ponašanju?
– U psihološkom savjetovalištu Iskre nade pružamo sveobuhvatnu podršku djeci, roditeljima i nastavnicima koji se susreću s teškoćama u ponašanju. Djeci i adolescentima nudimo: stručnu podršku u regulaciji emocija i ponašanja, psihoterapijska savjetovanja i psihoterapiju, razvoj pozitivnih obrazovnih navika i vještina učenja te procjenu razvojnih sposobnosti i izradu individualnog plana podrške. Također, roditeljima pružamo: savjetodavni rad za razumijevanje djetetovog ponašanja, smjernice za postavljanje granica i razvoj zdravih porodičnih odnosa kao i kontinuiranu podršku u praćenju napretka djeteta. S druge strane, nastavnicima i odgajateljima nudimo: stručnu podršku za rad s djecom s teškoćama u ponašanju, smjernice za stvaranje pozitivne i podržavajuće učionice te konsultacije i pomoć u izradi individualiziranih pristupa učenicima.
Da li primjećujete da u našem društvu još uvijek postoji stigma kada se potraži psihološka pomoć?
– Sigurno da stigma još uvijek postoji, ali je važno naglasiti da se posljednjih godina vidno smanjuje. Ljudi sve više razumiju da traženje psihološke pomoći nije znak slabosti, već znak snage, brige o sebi i želje za napretkom. U našem društvu i dalje se ponekad javlja strah od osude, pogrešnog uvjerenja da “probleme treba rješavati sam” ili da je psihološka podrška potrebna samo u teškim krizama. Međutim, sve više roditelja, nastavnika i mladih ljudi shvata da je razgovor sa stručnjakom normalan, zdrav i koristan korak ka boljem mentalnom i emocionalnom stanju. Važno je govoriti, osvještavati i pokazivati primjerom — jer mentalno zdravlje je jednako važno kao fizičko, i svako zaslužuje prostor podrške bez osjećaja srama.
Koji su Vaši planovi za budućnost?
– Naši planovi usmjereni su na širenje dostupnosti psihološke podrške u zajednici. U narednom periodu planiramo pokrenuti preventivne programe u vrtićima i školama, radionice za razvoj emocionalnih vještina, prevenciju nasilja i digitalne ovisnosti. Također nam je cilj otvoriti grupne programe za adolescente i roditelje (grupe podrške, psihoedukativne grupe). Neophodno je razvijati saradnju sa školama, pedijatrima i institucijama radi brže identifikacije i adekvatne podrške. Naš cilj je da psihološka podrška postane dostupna, destigmatizirana i svakodnevni dio brige o mentalnom zdravlju djece i mladih.
Koja je Vaša poruka mladima?
– Mladim ljudima želim poručiti da nisu sami. Svaki osjećaj koji imaju – i lijep i težak – vrijedan je pažnje, a traženje pomoći nije slabost, nego hrabrost. U svijetu u kojem se često traži da budemo savršeni, najvažnije je ostati iskren prema sebi i potražiti podršku onda kada je potrebna. Emocije su važne. Vaši izazovi su rješivi. I uvijek postoji neko ko će vas saslušati, razumjeti i stati uz vas. Neka vaša najveća snaga bude to što ćete prepoznati kada vam treba oslonac i imati hrabrosti da ga potražite. Jer upravo tu počinje rast.
