Odlazak majke mijenja temeljnu sliku o sebi i svijetu. Ta rana može oblikovati odnose, izbore i granice cijeli život. Ali osvješćivanjem obrazaca, prepoznavanjem svojih potreba i učenjem kako graditi sigurnost iznutra, moguće je živjeti bez stalnog straha od napuštanja. Iscjeljenje ne briše prošlost, ali mijenja način na koji je nosimo.
Razgovori između terapeuta i onoga koji je ostao.
Prvi trenutak: šok napuštanja
Terapeut: Sjećaš li se trenutka kada si shvatio da tvoja majka odlazi?
Klijent: Sjećam se da sam u početku mislio da je to samo običan odlazak. Vrata su se zatvorila sporije nego inače i taj zvuk mi je nekako ostao u tijelu. Tada nisam znao da zvuk može imati težinu, ali taj je imao. Vjerovao sam da je otišla po hljeb. Kako su dani prolazili, počeo sam pratiti svaki zvuk iz dvorišta, svako otvaranje kapije, nadajući se da je ona. Prvih nekoliko noći nijesam mogao da zaspim dok ne bih potrošio sve scenarije u glavi o tome kada će se vratiti. Kada sam shvatio da je stvarno nema, prvi osjećaj nije bila tuga nego neka praznina koja me tjerala da se pitam, ako se ne vrati, znači li to da sam učinio nešto što ju je otjeralo?
Introspektivni zadatak: Prisjeti se prvog trenutka u životu kada si osjetio da neko važan odlazi. Zapiši što si tada pomislio o sebi i kako si objašnjavao taj odlazak.
Emocionalna lavina
Terapeut: Koje si emocije osjetio u prvim danima nakon njenog odlaska?
Klijent: Najprije zbunjenost, jer sam pokušavao shvatiti što se promijenilo i zašto. Onda ljutnja, ne samo na nju, nego i na sebe jer sam možda nešto skrivio. Tuga je došla kada sam vidio kako drugi idu kući majkama nakon škole, a ja nijesam imao gdje sa tim osjećajem. Držao sam njenu šoljicu i mirisao je jer me podsjećala na sigurnost, ali taj isti miris mi je govorio da je ta sigurnost sada negdje drugo. U meni su istovremeno postojala dva glasa: jedan koji ju je želio vidjeti odmah i drugi koji ju je krivio što me ostavila.
Introspektivni zadatak: Napiši listu emocija koje osjećaš kada se sjetiš tog događaja. Pored svake emocije zapiši što ti donosi, a što ti oduzima.
Ranjena slika o sebi
Terapeut: Kako je njen odlazak uticao na tvoje mišljenje o sebi?
Klijent: Počeo sam gledati na sebe kao na nekoga koga je lako ostaviti. Iz toga sam razvio ideju da ću, ako budem besprijekoran, izbjeći da me drugi napuste. Postao sam tih, bez zahtjeva, uvijek spreman da se prilagodim. Mislio sam da ću tako “zaslužiti” ostajanje. Tek kasnije sam shvatio da sam time učio da ignorišem svoje potrebe. Perfekcija mi je davala lažan osjećaj kontrole, ali me istovremeno i odvajala od onoga što stvarno jesam.
Introspektivni zadatak: Zapiši tri situacije iz prošlosti kada si se ponašao “savršeno” iz straha da te neko ne napusti. Uz svaku situaciju napiši što si tada potisnuo kod sebe.
Tišina u porodici
Terapeut: Jeste li razgovarali o njenom odlasku?
Klijent: Ne. Osjećao sam da bi samo spominjanje njenog imena bilo previše za druge. Pitanja su mi se sakupljala, ali nijesam ih postavljao. Umjesto toga, slagao sam priče da radi negdje daleko, da će se vratiti kada zaradi dovoljno, da ima neki plan u kojem sam i ja dio. Te priče su mi kratkoročno pomagale, ali su dugoročno stvorile zbunjenost jer nijesam znao što je istina. Naučio sam da ćutim i u drugim situacijama, čak i kada sam imao pravo da pitam.
Introspektivni zadatak: Zapiši sve verzije priče koje si nekada ispričao sebi ili drugima o njenom odlasku. Označi što znaš da je činjenica, a što pretpostavka.
Majka u fantaziji
Terapeut: Kako si je zamišljao nakon što je otišla?
Klijent: Imao sam tri slike. Prva je ona iz vremena kada je sve bilo u redu, smije se dok mi reže jabuku. Druga je trenutak odlaska i leđa koja se udaljavaju. Treća je iz mašte, dolazi nazad, objašnjava zašto je otišla, kaže da sam joj nedostajao. U toj verziji ja sam bio vrijedan njenog povratka. Ta fantazija mi je pomogla da izdržim dane kada mi je bilo teško, ali me držala i u mjestu jer nijesam htio da pustim ideju da će jednog dana sve biti kao prije.
Introspektivni zadatak: Nacrtaj ili napiši te tri slike. Pored svake napiši kakvu ti nadu daje i što ti otežava da je pustiš.
Uloga oca
Terapeut: Ko je preuzeo brigu o tebi?
Klijent: Otac. Radio je dva posla i dolazio kući kasno. Kuhinja je mirisala na grašak i cigarete. Nije bio od riječi, ali je bio tu svaki dan. Nijesam od njega čuo objašnjenja, ali sam kroz njega vidio što znači ostati. Od njega sam naučio da se ljubav može pokazati bez velikih gestova, samo time što si prisutan.
Introspektivni zadatak: Prisjeti se osobe koja je ostala uz tebe u teškom periodu. Napiši tri konkretne stvari koje je ta osoba činila da bi ti znao da možeš da se osloniš na nju.
Adolescencija
Terapeut: Kako se rana napuštanja odrazila na tvoje tinejdžerske godine?
Klijent: Osjećao sam se izdvojeno. Kada bi vršnjaci pričali o svojim majkama, nijesam znao kako da se uključim. U prvoj vezi bio sam stalno na oprezu, bojao sam se da će svaka svađa završiti odlaskom. Zbog toga sam postajao pretjerano privržen, što je znalo da uguši drugu osobu. I tada bih sebi govorio da sam opet ja kriv.
Introspektivni zadatak: Prisjeti se svoje prve bliske veze. Zapiši što si radio da bi spriječio odlazak druge osobe. Označi što je bila potreba za bliskošću, a što strah od gubitka.
Odraslo dijete napuštanja
Terapeut: Jesi li primijetio da biraš određeni tip partnera?
Klijent: Da, nesvjesno sam tražio ljude koji su bili emotivno distancirani. Osjećao sam da, ako uspijem s njima stvoriti bliskost, popraviću ono što se dogodilo sa njom. Ali svaki takav pokušaj je završio istim ishodom , ostao bih sam, sa osjećajem da sam opet ponovio staru priču.
Introspektivni zadatak: Napravi listu svojih prošlih odnosa. Uz svako ime napiši da li je osoba bila emocionalno dostupna ili distancirana. Zatim zapiši što te privuklo kod onih distanciranih.
Razbijanje mita
Terapeut: Kada si shvatio da rečenica “svaka majka voli svoje dijete” nije uvijek istinita?
Klijent: Trebalo mi je puno godina i razgovora sa drugima koji su prošli slično. Shvatio sam da postoje majke koje vole, ali ne mogu da ostanu, bilo zbog svojih rana, strahova ili nemogućnosti da se nose sa odgovornošću. To ne govori ništa o vrijednosti djeteta, iako dijete to rijetko može tako da vidi.
Introspektivni zadatak: Napiši što za tebe danas znači “ljubav” i što znači “ostati”. Uporedi ta dva pojma i razmisli jesu li za tebe ranije značila isto.
Oprost
Terapeut: Jesi li joj oprostio?
Klijent: Pisao sam joj pisma koja nikada nijesam poslao. U njima je bilo i ljutnje i zahvalnosti. S vremenom sam shvatio da oprost nije “puštanje nje”, nego puštanje ideje da će mi dati objašnjenje koje sve rešava.
Introspektivni zadatak: Napiši pismo osobi koja te napustila, bez namjere da ga pošalješ. U tom pismu iznesi sve što osjećaš danas.
Iscjeljenje
Terapeut: Što ti je pomoglo da se počneš iscjeljivati?
Klijent: Kada sam prestao da tražim razloge počeo sam da gradim život u kojem moja sigurnost ne zavisi od toga ko će ostati. Naučio sam da postavljam granice i da biram odnose u kojima se osjećam stabilno. To mi je donijelo mir koji nikada nisam imao kao dijete.
Introspektivni zadatak: Napravi listu stvari koje ti danas daju osjećaj sigurnosti. Označi one koje ne zavise od drugih ljudi.
Postati roditelj
Terapeut: Kako te tvoje iskustvo oblikovalo kao roditelja?
Klijent: Kada sam postao roditelj, znao sam da moj zadatak nije da budem savršen, nego da budem tu. Svaki put kada zagrlim svoje dijete, osjećam da se stari strah smanjuje. To je moj način da prekinem ono što je počelo prije mene.
Introspektivni zadatak: Ako si roditelj, napiši tri načina na koja svom djetetu pokazuješ da ostaješ. Ako nijesi, napiši tri načina na koja sebi pokazuješ da možeš da se osloniš na sebe.
Autor: Mayya Ushioko
