Nejla Baždar završila je Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, a ova 24-godišnja djevojka je od početka studija bila usmjerena na ostvarivanje što boljih akademskih rezultata. S obzirom na to, dvostruka je dobitnica najvišeg priznanja Univerziteta u Sarajevu – Zlatna značka za I i II ciklus studija, a ovo priznanje se dodjeljuje za studente kojima je prosječna ocjena iz svih položenih ispita u toku I i II ciklusa studija veća od 9,50.
Dobitak jednog ovakvog priznanja na oba ciklusa studija smatra velikom nagradom za lični trud i posvećenost prema akademskom obrazovanju. Trenutno je usmjerena ka obavljanju pripravničkog staža, kako bi stekla iskustvo koje je nužno za dalji profesionalni razvoj u navedenoj oblasti.
Odakle Vaš interes za pravo?
Moj interes za pravo nije nešto što je došlo odjednom, već je to bio osjećaj koji me pratio od malih nogu. Dok sam bila manja uvijek sam željela biti osoba koja može pomoći drugima, zaštititi njihova prava i osigurati da budu saslušani i shvaćeni u situacijama u kojima se osjećaju nemoćno. Ovakav unutrašnji osjećaj me vodio ka pravnoj profesiji jer sam vjerovala da ću kroz pravo i ovu oblast moći konkretno uticati na život ljudi, posebno u trenucima kada ne mogu sami braniti svoje interese. Osim toga, ljudi su često u zabuni da se pravo odnosi samo na formalne zakone i na njihovu interpretaciju, međutim pravo je dosta kompleksnija oblast koja utiče na naš svakodnevni život, a ja sam upravo željela biti ona koja će pomagati ljudima da se snađu u svim pravnim/životnim situacijama. S vremenom pa do danas, budući da smo svjesni brojnih problema s kojima se susreće naša država, moj interes za pravo je samo rastao jer sam shvatila koliko je pravo ne samo važan okvir za društvo, već i moćan alat za izgradnju pravičnijeg sistema.
Na šta ste najviše ponosni u dosadašnjem radu?
Prije svega ponosna sam na svoju istrajnost, bez obzira na izazove i prepreke koje su se javljale tokom mog akademskog puta. Bilo je trenutaka kada su se pojavljivale situacije koje su izgledale kao nesavladive, ali nisam dopustila da me te prepreke zaustave. Također, ono na šta sam možda i najviše ponosna jeste što je moj akademski uspjeh rezultat mog poštenog truda, rada i dosljednosti u radu. Bez obzira na sve okolnosti, uvijek sam tražila motivaciju da budem najbolja verzija sebe. Postizanje najviših priznanja Univerziteta u Sarajevu i svih drugih nagrada dobijenih od različitih nivoa vlasti vezanih za ovakav akademski uspjeh je kruna i najbolja lična satisfakcija koju sam sebi mogla priuštiti. Ovakav uspjeh mi je otvorio vrata za nastavak puta i još me više motivisao, što je samo početak mog profesionalnog razvoja. Ponosna sam što sam uspjela postići ovakav uspjeh u okviru akademskog obrazovanja koji me zanimao od samog početka i što se na samom kraju isplatilo biti istrajan i pošten.
Kako gledate na položaj mladih u Bosni i Hercegovini?
Položaj mladih u Bosni i Hercegovini, nažalost, nije na nivou na kojem bi trebao biti. Znamo da veliki broj mladih ljudi u našoj zemlji posjeduju ogroman potencijal koji nije u potpunosti iskorišten. S obzirom na mnoge probleme ekonomske, društvene ili političke prirode koji su stalni problemi u našoj zemlji, mladi ljudi se često suočavaju s poteškoćama u pronalaženju posla, pogotovo u okviru svoje profesije. Problemi s kojima smo suočeni u našoj zemlji dodatno potiču mlade na odlazak iz BiH, čime naša zemlja gubi ogromne potencijale u različitim oblastima. Isto tako zbog navedenih problema, mladi koji ostaju u našoj zemlji su često demotivisani da ostvare bilo šta u ovakvim uslovima. Također, čest dodatni problem je što se uspješnim mladim osobama ne daje dovoljno medijskog prostora i općenito prostora za napredovanje budući da se medijski akcenat stavlja na sasvim nebitne stvari za razvoj i prosperitet naše zemlje. Ipak, mislim da postoji potencijal za promjene. Mnogi mladi imaju želju da nešto promijene, da unaprijede svoje životne okolnosti i da doprinesu društvu u cijelini. Opet, naša zemlja ima nevjerojatan potencijal kroz svoje mlade ljude koji mogu donijeti promjene, ako im se za to pruže odgovarajući uslovi. Ponekad se mladima čini da su sami, te da kao pojedinci ne mogu ništa uraditi, ali kroz zajedničko zalaganje mislim da možemo doći do željenih rezultata. Osim toga, mladi ljudi često nisu dovoljno svjesni svojih mogućnosti, a ta svijest može biti ključ za pokretanje stvarnih promjena.
Kolika je važnost neformalnog obrazovanja?
Neformalno obrazovanje je izuzetno važno jer proširuje naše horizonte izvan okvira formalnog obrazovanja. Iako formalno obrazovanje daje osnovne kvalifikacije, neformalno obrazovanje omogućava da se razvijamo kao kompletne ličnosti i da usvajamo vještine koje nisu uvijek prisutne u školama ili na fakultetima. Kroz neformalne oblike obrazovanja stičemo znanja koja nas čine konkurentnijim na tržištu rada. To nas također osposobljava za bolje snalaženje u stvarnom životu. Na kraju, neformalno obrazovanje nas također uči različitim socijalnim vještinama, što je važno za svakodnevne životne izazove. Mislim da ovaj vid obrazovanja može biti ključ za uspješan profesionalni život, jer nas priprema za izazove koji nisu nužno dio formalnog obrazovnog sistema, ali su jednako važni kao i formalno obrazovanje.
Jesu li mladi svjesni svoje moći u društvu?
Iako smatram da mladi ljudi posjeduju izuzetnu moć, nažalost, mislim da nisu uvijek svjesni svoje moći. U BiH, kao i u mnogim drugim zemljama, postoji uvjerenje da se velike promjene mogu postići samo uz velike resurse ili uz pomoć starijih i iskusnijih ljudi. Međutim, mladi ljudi imaju potencijal za velike promjene, naročito ako djeluju zajedno. Nažalost, mnogi mladi ljudi misle da sami ne mogu ništa postići, pa se često povuku i ne pokušavaju dovoljno ili u najgorem slučaju ne pokušaju nikako. Kroz inicijative koje dolaze od mladih, na bilo kojem nivou vlasti, može se postići mnogo više nego što mnogi misle. Kada bi mladi ljudi shvatili svoju snagu i vjerovali da mogu donijeti promjene, bez obzira na probleme koje vučemo od starijih generacija, mogli bismo vidjeti velike promijene u našoj zemlji.
Ima li naše društvo predrasuda prema mladim, obrazovanim i lijepim djevojkama?
Nažalost, da. Iako na prvi pogled možda izgledaju kao prednosti, ljepota i obrazovanje zajedno često mogu biti i prepreke, jer društvo često stvara pogrešnu sliku o tome šta znači biti uspješan ili postignuti nešto. Zbog društvenih mreža i površnog prikaza stvarnosti preko istih, ljudi često formiraju mišljenja bez stvarnog poznavanja osobe. Nažalost, lično sam se suočila s predrasudama i komentarima ljudi koji me nisu poznavali, ali su zbog svog ličnog mišljenja o tome kako „lijepa djevojka“ ne može postići akademski uspjeh svojim radom, trudom i poštenim zalaganjem, stvorili pogrešnu sliku o meni. To pokazuje koliko društvo može biti zaslijepljeno površnim stvarima, poput izgleda ili stereotipa u društvu. Iako se uvijek trudim ostati fokusirana na svoje ciljeve, smatram da ovakvi stavovi dolaze iz lične nesigurnosti upravo tih osoba, a ne iz stvarne procjene nečijeg rada i truda, pa me iz tog razloga i ne dotiču.
Koji su Vaši planovi za budućnost?
Za sada bih voljela zadržati dio svojih planova za budućnost za sebe, jer mislim da je važno imati jasno zacrtane ciljeve, ali i biti otvoren za mogućnosti koje život može donijeti. U svakom slučaju, moj primarni cilj je dalji razvoj u pravnoj profesiji i usmjerenje ka sticanju dodatnih stručnih kvalifikacija. Naravno, iako imam zacrtane ciljeve kojim težim u životu, ne volim se ograničavati budući da život nosi mnogo nepredvidivih prilika. Osim toga, želim da kroz svoj rad doprinosim zajednici i da budem uzor mladima koji žele ostvariti svoje ciljeve barem kada govorimo o akademskom obrazovanju.
Koja bi bila Vaša poruka mladima?
Poruka mladima je da nikad ne odustaju od onog što zaista žele. U životu će biti mnogo prepreka i trenutaka kada će se činiti da se ne možete pomaknuti naprijed, ali strpljenje, rad i upornost se uvijek isplate. Na putu ka uspjehu, važno je slušati svoj instinkt i vjerovati da ćete uz naporan rad doći do svojih ciljeva. Bez obzira na to koliko teški bili trenuci, uvijek trebate imati povjerenja u sebe, jer ne treba zaboraviti da uspjeh nije trenutni rezultat, već put koji traje i do kojeg nije tako lako doći.
