Nadina Mujagić, rođena 2. jula 2004. godine, dolazi iz Živinica i trenutno je studentica Medicinskog fakulteta u Tuzli. U slobodno vrijeme bavi se fotografijom kao hobijem, a njeni radovi dostupni su na Instagram stranici PARPADEA | PHOTOGRAPHY.
Šta za Vas predstavlja fotografija?
Fotografija za mene predstavlja umjetnost koja stvara doživljaj. Ako zatvorite oči na trenutak, a potom ih otvorite, to je zapravo fotografija – trenutak koji se stvara i ostaje s vama. Na tom principu funkcioniše fotoaparat. Objektiv je kao naše oko, a zatvarač objektiva poput kapka na oku. Fotografija je oblik primijenjene umjetnosti, neiscrpan motiv, jer u njoj možeš pronaći mnogo različitih grana – od portretne, tehničke i reporterske, do makrofotografije i mikrofilmovanja, tako da svako ima afinitet da ovjekovjeci neke ljepote. Ljudi su nekada u pećinama crtali jer nisu imali fotografiju, a danas bi nam bilo nezamislivo živjeti bez nje. Fotografija je, u suštini, „crtanje svjetlom“. Dobar fotograf je onaj koji vlada svjetlom, jer fotografija nije samo tehnika. Mnogi koji drže fotoaparat u rukama zaboravljaju da je on samo sredstvo za zabilježiti „vječnost“. Za mene, fotografija je most između umjetnosti i stvarnosti, i ključ je u tome da prenesem ono što osjećam kroz objektiv.
S kojim se sve izazovima suočavate u radu?
Govoreći u tehničkom smislu, svaki put kada fotografišem, izazov je jedinstven. Gotovo da ne postoje dvije identične situacije, zbog čega je neophodna potpuna koncentracija prije nego što pritisnem okidač. Dobar fotograf mora imati jasnu viziju onoga što želi da postigne. Kada radim sa ljudima, sve postaje još složenije – kao što frizer mora znati kakvu frizuru želite, tako i fotograf mora da osjeti potrebe modela. Prilagoditi se svjetlosnim i okolinskim uslovima ključno je za postizanje željenog rezultata. Na primjer, fotografisanje mladenačkog portreta nije isto kao fotografisanje manekenki u specifičnoj garderobi za modni butik. Ljudi imaju sve veće i neobičnije zahtjeve, što je izazov, ali i motivacija za napredak.
Na šta ste najviše ponosni u dosadašnjem radu?
Ponosna sam kada vidim iskren osmijeh zadovoljstva na licima ljudi koje sam fotografisala. To je trenutak koji mi daje snagu da nastavim da se bavim ovim hobijem.
Šta je ključno za kvalitetnu fotografiju?
Fotografija je najrelativniji pojam. Kvalitetna fotografija se može posmatrati i iz tehničkog aspekta, ali i kroz emocije koje izaziva. Čak i ako je fotografija stara, oštećena ili sa svih sedam grešaka na objektivu, ona može imati neprocjenjivu vrijednost za jednog posmatrača, dok je za nekog drugog potpuno bezvrijedna. Za jednog je važna oštrina, a za drugog mekoća. Ako uzmemo u obzir ratnu ili katastrofalnu fotografiju, ona nam govori više od hiljadu riječi. Milion puta je ponovljena ta istina i dokazana. Neopisivo je koliko može da napravi jedna fotka i promijeni i svijest i svijet.
Koje lokacije preporučujete za fotografisanje?
Ovo je usko pitanje. Neko želi moderni ambijent, neko prirodu dok neko etno a neko crno bijelo. Tipično za kolor fotografju je da je poznato 16 miliona boja, tako da suštinski govoreći, sa svakom gotovom fotkom u boji, mi se mirimo sa bojama jer postoji milionita nijansa svake boje u smislu da je to plava zelena crvena. Fotografija se razlikuje od kupovine gotovog proizvoda. To je umjetnost u kojoj postoji mnogo faktora, a najljepše fotografije često nastaju u savršenom trenutku, kao što su zalasci sunca, priroda, jezera, mora, ali i ambijentalne fotografije, čak i pri lošim vremenskim uslovima, poput kiše. Postoji šest uglova sa kojih možemo pristupiti fotografiji. Fotografija nije nešto što možete jednostavno odabrati kao proizvod, ona je u velikoj mjeri pitanje „X faktora“, i to je upravo njena čar. Posebno je fascinantno čekati da vidite gotov proizvod, kao što je to bilo u doba fotografije na filmu. Fotografija je kao pjesma – na nju se naviknete i ona postaje dio vas.
Koji su Vaš planovi za budućnost kada je riječ o fotografisanju?
Moji planovi u vezi sa fotografijom vjerovatno će ostati na nivou hobija, iako često dobijam preporuke da započnem vlastiti biznis. Ako se odlučim za to, voljela bih da se bavim fotografijama za studijske potrebe, makrofotografijom, ili čak savršenim fotografijama za bilborde (10×20 m). To bi svakako bio izazov. Također, ako se odlučim za biznis, vjerovatno bi to bila industrijska reklamna fotografija, jer tu nema ograničenja u radu sa ljudima. S druge strane, možda će ostati kao hobij, jer nemam puno vremena, pa planiram da se bavim stock fotografijom, što smatram odličnim načinom da ostvarim uspjeh u ovom umjetničkom polju.
