Hana Džananović, studentica je treće godine Farmaceutskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu i predsjednica ISPE Bosnia and Herzegivna Student Chaptera na istom fakultetu.
Pored studija aktivno je uključena u projekte i inicijative koje povezuju farmaciju, aktivizam i lični razvoj mladih.
Odakle interes za aktivizam?
Kroz svoje formalno obrazovanje nikada nisam željela da se fokusiram isključivo na gradivo i lekcije koje su nam ponuđene kroz nastavu. Uvijek sam sebi tražila dodatne prilike za razvoj i rast i izvan učionice. Upravo zbog toga sam se uključivala u različite radionice, projekte i aktivnosti, često ulažući i ono malo slobodnog vremena koje sam imala. Ipak, svaki put sam na kraju tih aktivnosti osjećala da sam iz njih izašla bogatija za nova znanja, iskustva i lični napredak koji se može postići samo kroz rad s ljudima, razmjenu ideja i zajedničko djelovanje. Posebno bih izdvojila saradnju sa Institutom za razvoj mladih KULT kroz UMiD trening za omladinske lidere, u okviru kojeg sam imala priliku realizovati vlastiti projekat usmjeren na edukaciju mladih glasača. Također, značajno iskustvo za mene bila je i praksa u Fondaciji Konrad Adenauer u Sarajevu, gdje sam kroz rad na različitim projektima i aktivnostima imala priliku upoznati se sa novim idejama, ljudima i perspektivama. Sva ta iskustva su me u velikoj mjeri oblikovala kao osobu i pomogla mi da razvijem vještine koje danas koristim svakodnevno, a za koje smatram da su izuzetno važne i za lični razvoj i za budući profesionalni put.
Kolika je važnost neformalnog obrazovanja?
Formalno obrazovanje pruža temelj znanja i jasnu strukturu učenja, dok neformalno obrazovanje omogućava širenje perspektiva, razvijanje kreativnog razmišljanja i sagledavanje problema iz novih uglova. Upravo kroz takve aktivnosti često dolazimo u situaciju da aktivno doprinosimo zajednici, jer aktivizam podrazumijeva inicijativu, odgovornost i spremnost da vlastitim angažmanom učestvujemo u rješavanju problema i unapređenju društva. Na taj način pokreću se društvene promjene, jača razvoj zajednice i otvara prostor za nove ideje, inicijative i perspektive. Osim doprinosa zajednici, neformalno obrazovanje ima i veliku ličnu vrijednost jer kroz njega razvijamo brojne vještine koje često nisu u fokusu formalnog obrazovnog sistema. To su, između ostalog, vještine javnog govora, kritičkog razmišljanja, rada s ljudima, organizacije, pregovaranja i umrežavanja. Upravo takve kompetencije često čine veliku razliku prilikom prelaska iz obrazovanja u profesionalni svijet. Za mene je možda najvažnije to što kroz svaki novi projekat stičem sve više hrabrosti, sigurnosti u sebe i motivacije da nastavim dalje, svjesna da vlastitim angažmanom mogu doprinijeti pozitivnim promjenama
Na šta ste najviše ponosni u dosadašnjem radu?
Najviše sam ponosna na to što sam tokom svog dosadašnjeg angažmana uspjela spojiti dvije oblasti u kojima sam se istinski pronašla – farmaciju kao nauku i aktivizam. Još od početka studija na Farmaceutskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu razvila sam snažno interesovanje za farmaceutsku industriju i širu ulogu farmacije u unapređenju zdravlja i kvaliteta života. Istovremeno sam kroz različite oblike aktivizma nastojala pronaći načine da svoje znanje i interesovanja povežem sa konkretnim inicijativama i projektima. Upravo kroz organizaciju radionica, edukativnih događaja i studentskih projekata uspjela sam spojiti ta dva aspekta svog rada. To me je dovelo i do angažmana u ISPE-u (International Society for Pharmaceutical Engineering), međunarodnoj organizaciji koja okuplja stručnjake iz farmaceutske industrije s ciljem razmjene znanja, razvoja profesionalnih standarda i unapređenja kvaliteta u farmaceutskoj proizvodnji. Na Farmaceutskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu djeluje i ISPE Student Chapter, odnosno studentsko društvo koje studentima omogućava da se kroz radionice, predavanja i projekte upoznaju sa savremenim temama iz farmaceutske industrije. Kroz rad u ovom studentskom društvu zajedno sa kolegama sam radila na ličnom i profesionalnom razvoju, ali i na otvaranju prostora za razgovor o relevantnim temama iz farmaceutske industrije. Posebno sam ponosna na to što danas obnašam funkciju predsjednice našeg Student Chaptera, jer mi je ta uloga omogućila da dodatno razvijem organizacijske i liderske vještine, ali i da ostvarim vrijedne kontakte sa kolegama iz različitih zemalja svijeta koji dijele sličan entuzijazam i proaktivnost, kao i sa profesionalcima iz farmaceutske industrije. Upravo ta razmjena iskustava, ideja i perspektiva smatram jednim od najvrijednijih aspekata svog dosadašnjeg angažmana. Sigurna sam da će mi sva ta iskustva, poznanstva i prilike za učenje koje sam stekla kroz ovakve aktivnosti imati veliku vrijednost i u budućnosti. Ona mi ne donose samo nova znanja, nego i širu perspektivu, motivaciju i osjećaj da kroz svoj rad mogu aktivno doprinositi razvoju farmacije i zajednice kojoj pripadam.
Jesu li mladi svjesni svoje moći u društvu?
Smatram da su mladi danas sve više svjesni svoje uloge i potencijala u društvu. U posljednjih nekoliko godina vidljiv je veći prostor za uključivanje mladih u različite društvene procese – od aktivizma i građanskih inicijativa do učešća u izbornim procesima i donošenju odluka. Kroz različite projekte, organizacije i inicijative mladi danas imaju više prilika nego ranije da iznesu svoje ideje i doprinesu promjenama u zajednici. Ipak, da bi se taj potencijal zaista ostvario, ključna je motivacija mladih da se uključe i aktivno djeluju. Upravo zato me uvijek posebno raduje kada vidim veliki broj motivisanih i proaktivnih mladih ljudi koji vjeruju da svojim znanjem, radom i inicijativom mogu doprinijeti pozitivnim promjenama, jer upravo od njihove energije, ideja i angažmana u velikoj mjeri zavisi kakvo će društvo graditi u budućnosti
Ima li naše društvo predrasude prema mladim, obrazovanim i lijepim djevojkama?
Iskreno, kroz svoje dosadašnje iskustvo nisam se susretala s takvim predrasudama i to mi je zaista drago, jer smatram da je upravo takvo okruženje ključno za razvoj mladih ljudi. U krugovima u kojima se ja krećem – bilo kroz studij, studentske organizacije ili saradnju sa farmaceutskom industrijom – mnogo više se cijene znanje, rad i inicijativa nego bilo kakvi stereotipi. Iako se neke oblasti još uvijek ponekad percipiraju kao „muške“ ili „ženske“, moje iskustvo pokazuje da to u praksi sve manje ima stvarni značaj. Farmacija je danas profesija u kojoj ima veliki broj žena, ali ono što na kraju zaista pravi razliku jeste koliko smo posvećeni svom radu, koliko učimo i koliko smo spremni razvijati se. Zato vjerujem da je najvažnije da mladi ljudi imaju prostor da pokažu svoje znanje i potencijal, jer na kraju upravo trud, znanje i posvećenost uvijek pronađu svoj put i budu prepoznati.
Koja su Vaša očekivanja i planovi za budućnost?
Farmacija je danas izuzetno dinamična i moderna naučna oblast koja se konstantno razvija i otvara brojne mogućnosti za profesionalni razvoj. Upravo zbog te širine i raznovrsnosti područja kojima se farmacija bavi, smatram da je to profesija u kojoj svako može pronaći svoj put i oblast u kojoj će se najbolje ostvariti. Iako u ovom trenutku još uvijek nemam potpuno definisano čime bih se tačno željela baviti u budućnosti, sigurna sam da će se kroz dalji rad, iskustvo i učenje iskristalisati ono što mi najviše odgovara. Ono što mi je najvažnije jeste da nastavim učiti, razvijati se i koristiti svaku priliku za nova iskustva. Vjerujem da kada postoji iskrena motivacija, trud i želja za napretkom, pravi put se s vremenom uvijek pronađe.
