Ajla Karahmet je diplomirana politologinja, a trenutno pohađa master studij sociologije na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu.
Tokom studija imala je priliku obaviti studentsku praksu u Predstavničkom domu Parlamenta Bosne i Hercegovine, gdje se upoznala s institucionalnim procesima donošenja odluka, zakonodavnom procedurom i radom javnih institucija. Pored formalnog obrazovanja, kontinuiran radi na unapređenju svojih kompetencija, uključujući znanje stranih jezika.
Kako biste opisali stanje društva u Bosni i Hercegovini?
Bosnu i Hercegovinu vidim kao društvo koje se još uvijek nalazi u složenom procesu političke, ekonomske i vrijednosne tranzicije. Iako je formalni demokratski okvir uspostavljen, u praksi su i dalje prisutne snažne društvene podjele, izraženo nepovjerenje u institucije te dominacija kolektivnih identiteta nad građanskim principom. Koncept građanskog identiteta i političke odgovornosti još uvijek nije dovoljno razvijen, što doprinosi političkoj polarizaciji i sporoj institucionalnoj konsolidaciji. Ekonomska nesigurnost i percepcija nejednakih prilika dodatno produbljuju osjećaj stagnacije, posebno među mladima. Ipak, smatram da društvo posjeduje značajan potencijal za transformaciju. Ključna promjena mora se desiti na nivou kolektivne svijesti, kroz jačanje kulture dijaloga, društvene solidarnosti i aktivnog građanstva. Bez razvoja kritičkog mišljenja i odgovornosti pojedinca prema zajednici, teško je očekivati dublje strukturne promjene.
Jesu li mladi svjesni svoje moći u društvu?
U posljednje vrijeme primjetni su određeni pomaci u društvenoj svjesnosti mladih. Iako još uvijek nije razvijena potpuna svijest o njihovoj stvarnoj društvenoj i političkoj moći, postepeno kroz različite oblike angažmana uključujući proteste, javne inicijative i društvene akcije, mladi počinju spoznavati uticaj koji mogu imati na društvo. Odlazak mladih i dalje pokazuje osjećaj nemoći i nepovjerenja u mogućnost sistemske promjene. Ipak, važno je naglasiti da politička moć u demokratskom društvu formalno pripada građanima, a institucije vlasti postoje kako bi služile javnom interesu, a ne obrnuto. Mladi, kao značajan dio biračkog tijela, kroz svoje odluke, zahtjeve i angažman imaju kapacitet da utiču na smjer društvenog razvoja. Vjerujem da će nove generacije, uz postepeno osvještavanje svoje moći i jačanje kritičkog mišljenja, moći inicirati dublje i trajne promjene.
Koliko društvene mreže oblikuju identitet mladih danas?
Društvene mreže u savremenom društvu imaju izuzetno snažan uticaj na formiranje identiteta mladih, pri čemu puni razmjeri tog uticaja vjerovatno još uvijek nisu u potpunosti osviješteni. Mladi su svakodnevno izloženi sadržajima koji promovišu često nerealne standarde uspjeha, ljepote i životnog stila, što može dovesti do internalizacije nametnutih obrazaca ponašanja i vrijednosti. U takvom okruženju javlja se tendencija imitacije viđenog, što nerijetko rezultira gubitkom autentičnosti i potiskivanjem individualnosti. Pored toga, algoritamski oblikovan sadržaj kreira svojevrsne informacione “mjehure” u kojima se reproduciraju dominantna mišljenja i obrasci, čime se suptilno utiče na način razmišljanja i donošenja odluka. Problem ne leži samo u samom postojanju društvenih mreža, već u nedostatku razvijenog kritičkog odmaka prema sadržaju koji se konzumira. Stoga je ključno jačati medijsku pismenost i svijest o važnosti očuvanja ličnog identiteta u digitalnom prostoru.
Koliko je važan građanski aktivizam?
Građanski aktivizam predstavlja jedan od temeljnih mehanizama očuvanja i razvoja demokratskog društva. Moć političkih i društvenih promjena u konačnici proizlazi iz angažmana građana, a ne isključivo iz institucionalnih struktura. Društvo koje aktivno propituje, kritikuje i zahtijeva odgovornost vlasti pokazuje znakove političke zrelosti i vitalnosti. Pasivnost i kolektivna šutnja mogu dovesti do stagnacije i normalizacije nepravilnosti. Suprotno tome, društvo u kojem se građani organizuju, iznose zahtjeve i bore se za svoja prava, kao i prava marginalizovanih skupina, stvara prostor za progres i pravednije društvene odnose. Posebno je podsticati političku i društvenu participaciju mladih, kako bi se prevazišla apolitičnost i razvilo kritičko mišljenje. Edukacija i razumijevanje društvenih problema predstavljaju prvi korak ka njihovom konstruktivnom rješavanju. Aktivizam, u tom smislu, nije samo oblik protesta, već i proces kontinuiranog društvenog učenja i razvoja.
Koliko je opasan pritisak da se bude “uspješan” prema društvenim standardima?
Pritisak da se uspjeh dostigne u skladu s unaprijed definisanim društvenim standardima može imati ozbiljne psihološke i socijalne posljedice po mlade ljude. U vremenu intenzivne međusobne usporedbe, naročito putem društvenih mreža, uspjeh pojedinaca u određenoj životnoj dobi često se pogrešno postavlja kao univerzalno mjerilo vrijednosti. Takav pristup zanemaruje individualne razlike, životne okolnosti i različite razvojne puteve. Važno je naglasiti da profesionalni i lični razvoj nisu linearni procesi, niti se odvijaju istim tempom kod svih. Odsustvo određenih postignuća u ranim dvadesetim godinama ne predstavlja neuspjeh, već prirodan dio individualnog sazrijevanja. Dugoročno gledano, mnogo je značajnije izgraditi stabilan identitet, razvijati vlastite interese i graditi karijeru u skladu sa sopstvenim vrijednostima i tempom napredovanja. Također, neophodno je normalizovati promjene profesionalnih i životnih pravaca. Fleksibilnost, spremnost na istraživanje novih mogućnosti i prihvatanje neizvjesnosti sastavni su dio ličnog razvoja. Strah od odstupanja od društvenih očekivanja može spriječiti mlade da prepoznaju i razviju vlastite potencijale. Upravo zato je važno afirmisati ideju da uspjeh nije jedinstvena i univerzalna kategorija, već individualno definisan proces rasta i samorealizacije.
Koja su Vaša očekivanja i planovi za budućnost?
Moji planovi za budućnost usmjereni su prvenstveno ka kontinuiranom učenju, profesionalnom usavršavanju i ličnom razvoju. Smatram da je obrazovanje proces koji ne prestaje završetkom formalnog školovanja, već podrazumijeva trajnu intelektualnu radoznalost i spremnost na preispitivanje vlastitih stavova i znanja. Voljela bih se ostvariti u edukativnom i akademskom polju, jer vjerujem da rad u oblasti obrazovanja pruža mogućnost dugoročnog i suštinskog doprinosa društvu. Prenošenje znanja, podsticanje kritičkog mišljenja i ohrabrivanje mladih da aktivno promišljaju društvene procese smatram izuzetno važnim segmentima društvenog razvoja. Ipak, ne isključujem ni druge profesionalne pravce, jer smatram da je fleksibilnost i otvorenost prema različitim iskustvima važna za lični i profesionalni rast. Također, i u budućnosti želim ostati dosljedna vrijednostima građanskog angažmana i podrške društvenom aktivizmu. Smatram da je odgovornost obrazovanih pojedinaca da aktivno učestvuju u javnom prostoru, zagovaraju društvene promjene i doprinose razvoju kritički osviještene zajednice. U konačnici, moj cilj nije samo profesionalna afirmacija, već izgradnja kompetentnog, odgovornog i društveno angažovanog identiteta koji će imati dugoročan i pozitivan uticaj na zajednicu.
