Hana Alić iz Zenice studentica je master studija na Fakultetu društvenih nauka, na odsjeku Digitalni mediji u Evropi, na Vrije Universiteit Brussel (VUB) u Briselu.
Ova 24-godišnja djevojka interesovanje za istraživanje digitalnih tehnologija gaji još tokom dodiplomskih studija, posebno za vrijeme Erasmus razmjene u Francuskoj.
“Tamo sam pohađala predmet koji se bavio odnosom između digitalnih tehnologija, društvenih mreža i privatnosti podataka, što mi je omogućilo da prvi put uočim koliko su ovi fenomeni međusobno povezani. U tom kontekstu sam se upoznala sa interdisciplinarnim poljem Science and Technology Studies (STS), koje proučava međusobni uticaj tehnologije i društva. Upravo kroz STS pristup postalo mi je jasno da digitalne tehnologije nisu neutralni alati, već aktivno oblikuju društvene odnose, ponašanja i strukture moći, posebno kada je riječ o prikupljanju i obradi ličnih podataka”, priča Hana Alić.
Dodaje da je privatnost vrlo širok i subjektivan pojam, ali da se iz naučne perspektive ona može razumjeti kroz društvene norme i pravne okvire koji definišu šta se smatra legitimnim korištenjem ličnih podataka.
“Jedna od klasičnih definicija privatnosti, s kojom se često započinje akademsko izučavanje ove teme, jeste da je privatnost pravo pojedinca da bude ostavljen na miru, odnosno pravo na „samostalni prostor“ bez nadzora drugih. Danas je ovo pravo od izuzetne važnosti jer predstavlja temelj regulative o zaštiti ličnih podataka u Evropskoj uniji, posebno kroz Opću uredbu o zaštiti podataka (GDPR). Ova regulativa omogućava pojedincima da štite svoja prava kako u offline, tako i u online okruženju, a naročito na društvenim mrežama gdje je obrada podataka najintenzivnija”, navodi naša sagovornica.
Prema njenim riječima, ono što se često pogrešno shvata jeste činjenica da su lični podaci postali oblik nematerijalnog rada (immaterial labour).
“Na društvenim mrežama korisnici ne proizvode samo sadržaj, već i podatke koji se koriste za ostvarivanje profita. Kroz procese profiliranja, digitalne platforme analiziraju ponašanje korisnika kako bi im plasirale ciljane oglase. Jedan od ranih primjera ovakvih praksi jeste razvoj Google Ads sistema, koji se počeo intenzivno razvijati od sredine 2000-ih godina, što je kasnije dovelo i do uvođenja tzv. cookie bannera. Dodatno, slučaj Cambridge Analytica iz 2017. godine pokazao je kako se lični podaci mogu koristiti u političke svrhe. Tokom američkih predsjedničkih izbora, podaci korisnika Facebooka su prikupljani i korišteni kroz tzv. dark patterns, s ciljem psihološkog profiliranja birača i potencijalnog uticaja na njihove političke odluke. Svi ovi primjeri ukazuju na važnost zaštite privatnosti podataka, posebno u kontekstu društvenih mreža, jer danas živimo u tehnološki posredovanom društvu koje je u velikoj mjeri oblikovano digitalnim platformama”, ukazuje Hana Alić.
Nastavlja da je svaki pojedinac u određenom trenutku izložen riziku u digitalnom okruženju. Ipak, posebnu pažnju je neophodno posvetiti maloljetnicima.
“Djeca i mladi su danas vrlo aktivni korisnici digitalnih tehnologija i društvenih mreža, često bez dovoljno razvijene svijesti o posljedicama dijeljenja ličnih podataka. Zbog toga pristup zaštiti njihove privatnosti mora biti posebno prilagođen njihovom uzrastu, potrebama i razvojnim fazama. Ovo predstavlja veliki izazov koji zahtijeva sistemsku pažnju, regulatorne mjere i edukaciju, kako bi se maloljetnici zaštitili od pretjeranog nadzora, manipulacije i komercijalne eksploatacije u digitalnom prostoru”, kaže naša sagovornica.
Nadalje tvrdi da još uvijek ne postoji potpuna svijest o moći digitalnih tehnologija.
“Može se reći da smo donekle u povoljnijoj poziciji jer sistemi socijalne zaštite, obrazovanja i zdravstva kod nas još uvijek nisu u potpunosti digitalizirani. U društvima s visokim stepenom digitalizacije postoje brojne prednosti, poput lakšeg pristupa uslugama, administraciji, računima i zdravstvenim ili obrazovnim sistemima, što značajno povećava efikasnost. Međutim, s druge strane, građani koji koriste ove sisteme nalaze se pod stalnim nadzorom, jer se njihovi podaci kontinuirano prikupljaju, pohranjuju i povezuju s identitetom, lokacijom, godinama i drugim ličnim karakteristikama”, objašnjava Hana Alić.
Mišljenja je da problem dodatno nastaje kada su državni sistemi zavisni od privatnih tehnoloških kompanija koje pružaju digitalne usluge.
“Sigurnost tih sistema uvijek nosi rizik od hakerskih napada ili zloupotrebe podataka u komercijalne svrhe. Jedan od primjera koji je izazvao veliku pažnju javnosti u Ujedinjenom Kraljevstvu tokom pandemije COVID-19 jeste korištenje digitalnih platformi za online nastavu, gdje su se pojavile ozbiljne zabrinutosti u vezi sa zaštitom podataka djece, što je rezultiralo zahtjevima za strožom regulacijom i većom odgovornošću platformi”, jasna je naša sagovornica.
Smatra da umjetna inteligencija ima sve značajniju i kompleksniju ulogu u savremenom društvu.
“Iako prema njoj imam kritički stav, posebno kada je riječ o njenoj netransparentnosti, neosporno je da ona snažno utiče i na oblast digitalne privatnosti. U Evropskoj uniji je usvojen EU AI Act, koji ima za cilj regulaciju upotrebe umjetne inteligencije u različitim sektorima, uključujući i obradu ličnih podataka. Ovaj regulatorni okvir je izuzetno važan jer pokušava uspostaviti ravnotežu između tehnoloških inovacija i zaštite osnovnih prava građana, uključujući pravo na privatnost”, obrazlaže Hana Alić.
Na kraju poručuje da najveći rizik u narednim godinama vidi u ubrzanom razvoju digitalnih inovacija i sveprisutnoj integraciji umjetne inteligencije u gotovo sve sfere života.
“Poseban izazov za Evropu predstavlja relativno spor tempo prilagođavanja regulatornih okvira u odnosu na brzinu tehnoloških promjena. Ukoliko odgovor institucija na ove promjene ne bude pravovremen i adekvatan, postoji opasnost od društvenih poremećaja i produbljivanja nejednakosti, što može imati dugoročne i ozbiljne posljedice po društvo u cjelini”, zaključuje naša sagovornica.
