Hena Mehičević studentica je Pravnog fakulteta u Sarajevu koja teži balansu između discipline koju zahtijeva pravo i slobode koju pruža umjetnost.
Velika je zaljubljenica u fotografiju i slikanje, ali i aktivna volonterka koja kroz istraživanje različitih hobija ili takmičenja nastoji doprinijeti zajednici. Njen cilj je pokazati da mladi ljudi mogu biti uspješni u akademskom svijetu, a istovremeno njegovati svoju kreativnu stranu kao ključni dio ličnog identiteta.
Odakle interes za fotografiju i slikanje?
Interes za umjetnost u mom slučaju nije bio slučajan izbor, već prirodno okruženje u kojem sam odrasla. Moji roditelji su akademski obrazovani umjetnici, pa su miris boja i oko za detalje bili sastavni dio mog djetinjstva. Od njih sam naslijedila tu potrebu da svijet posmatram kroz vizuelnu estetiku i da emocije pretačem u radove. Iako sam odabrala pravo kao svoj životni poziv, ta umjetnička podloga mi daje jedinstvenu perspektivu. Fotografija i slikanje su za mene način da nastavim porodičnu tradiciju kreativnosti, ali na svoj autentičan način, spajajući naslijeđeni talenat sa modernim pristupom.
Šta za Vas predstavlja umjetnost i kako Vam pomaže da izbalansirate svakodnevicu?
Umjetnost je za mene mnogo više od pukog hobija; to je moj unutrašnji prostor slobode i mira. Studij prava je po svojoj prirodi izuzetno precizan, uokviren strogim normama, pravilima i logikom, što može postati iscrpljujuće. Umjetnost mi služi kao neophodan balans tom ozbiljnom svijetu.Taj balans mi omogućava da ostanem fokusirana na fakultetu, jer znam da uvijek imam svoj “sigurni kutak” u koji se mogu povući kako bih napunila baterije i izbalansirala stresnu svakodnevicu.
Koliko je važno da studenti imaju svoj ispušni ventil, i šta se desi kada ga nemaju?
Smatram da je ispušni ventil apsolutna nužnost za svakog studenta u današnjem društvu koje forsira toksičnu produktivnost. Studenti su pod ogromnim pritiskom da postignu savršene rezultate u rekordnom roku, što često vodi do gubitka motivacije i “burnouta”. Bez kreativnog ili sportskog ispušnog ventila, mentalno zdravlje biva direktno ugroženo. Kada nemamo prostor za opuštanje, gubimo kreativnost i postajemo preopterećeni obavezama. Hobiji su ti koji nas čuvaju od sagorijevanja, podsjećajući nas da smo ljudska bića s emocijama, a ne samo mašine za polaganje ispita i učenje teorije.
Na šta ste najviše ponosni u dosadašnjem radu?
Najponosnija sam na to što sam uspjela izgraditi čvrst sistem vrijednosti koji mi omogućava da slušam sebe, uprkos pritiscima da se uklopim u samo jedan kalup. Veliku zahvalnost dugujem roditeljima koji su me naučili da obrazovanje i kreativnost ne isključuju jedno drugo. Upravo mi je taj unutrašnji balans dao hrabrost da se odvažim na nove izazove, što je rezultiralo npr.pobjedom na fakultetskom takmičenju i uspješnim stručnim praksama kroz koje sam sticala dragocjena iskustva. Drago mi je što sam se odvažila na te korake, jer mi je svako to iskustvo pokazalo da su i znanje i kreativnost podjednako važni za moj lični razvoj i put kojim želim ići.
Ima li naše društvo predrasude prema mladim i obrazovanim djevojkama?
Nažalost, naše društvo još uvijek pati od određenih stereotipa. Često se smatra da mlada djevojka koja se bavi umjetnošću ne može biti shvaćena ozbiljno u pravnom ili poslovnom svijetu. Postoji ta neka tiha predrasuda da svestranost zapravo znači površnost, što je potpuno pogrešno. Ja se trudim rušiti te barijere svakim svojim radom i uspjehom. Obrazovanje nam daje znanje, ali nam umjetnost i kreativnost daju empatiju i širinu razmišljanja. Vrijeme je da društvo počne cijeniti žene koje su kompleksne i koje se ne uklapaju u unaprijed definisane društvene kalupe.
Koja su Vaša očekivanja i planovi za budućnost?
Moji planovi za budućnost su prvenstveno usmjereni na kontinuirani rad na sebi, kako na akademskom, tako i na kreativnom polju. Ne želim se ograničavati strogim rokovima, već mi je cilj da uživam u procesu učenja i stvaranja, dopuštajući da se stvari odvijaju svojim prirodnim tokom. Vidim se kao osobu koja će, bez obzira na životni poziv i izazove koje nosi, uvijek zadržati ovaj balans koji sam sada pronašla i nastaviti inspirisati druge da ne odustaju od svojih istinskih interesovanja. Vjerujem da, kada radimo ono što volimo i slušamo svoj unutrašnji glas, pravi putevi i prilike se sami otvore u najboljem mogućem trenutku.
