Hanni Bečiragič rođena je u Njemačkoj, u Heidelbergu, pod teškim okolnostima poroda, kao kćerka majke iz Bosne i Hercegovine te oca kosovsko-albanskog porijekla. Odrasla je između različitih zemalja, kultura i identiteta.
U razgovoru za dobarportal.net priča da njeni, gastarbajteri, nikada nisu bili u braku, a zbog načina života i rada, vrlo rano je naučila šta znači samostalnost, ali i unutrašnja usamljenost.
“Djetinjstvo sam provela bez braće i sestara, često prepuštena sebi, odgajana u strogo kontrolisanim uslovima. Pendlujući između Njemačke i bivše Jugoslavije, Sarajevo i njegova okolina su za mene uvijek bili mjesto unutrašnje topline i osjećaja pripadnosti. Ipak, jezik, identitet i kultura ostali su fragmentirani – govorila sam mnogo jezika, ali sam dugo tražila gdje zaista pripadam”, govori Hanni Bečiragič.
Dodaje da je odmalena bila izrazito kreativna, ali i buntovna.
“Umjetnost, posebno muzika, bila je moja tiha konstanta, iako nikada nije bila istinski podržana. Roditelji su insistirali na sigurnim profesijama, dok su snovi o pjevanju i sceni ostajali potisnuti. Paralelno sam se od sedme godine bavila vrhunskim sportom, gdje sam pronalazila priznanje, disciplinu i osjećaj vrijednosti u trenucima kada sam vjerovala da ljubav moram zaslužiti”, kaže naša sagovornica.
Nastavlja da je rano postala majka, osamostalila se i završila obrazovanje u zdravstvu.
“Po struci sam medicinska sestra, što mi je godinama omogućavalo finansijsku stabilnost. Iza te spoljašnje snage, međutim, nosila sam duboke porodične i emotivne rane, uključujući ozbiljne psihičke krize u porodici, gubitke i razočaranja”, kazuje Hanni Bečiragič.
Napominje da je muzika nikada nije napustila, a da joj se aktivno vratila tek u odrasloj dobi, kada je ušla u profesionalni muzički svijet – najprije kao basistica i prateći vokal.
“Godinama sam bila dio uspješnih projekata na njemačkoj sceni, sarađivala s brojnim bendovima, organizatorima i medijima, uključujući televiziju i radio. Ipak, često sam davala drugima, stavljala njihove projekte ispred svojih, dok je moj istinski san – pjevanje – ostajao u drugom planu. Teške emotivne i profesionalne razdvojenosti, konflikti, borbe za moć i gubitak mjesta u projektima koje sam sama gradila, doveli su do dubokog ličnog loma. Kroz bolest, prekide i unutrašnju transformaciju, shvatila sam da više ne mogu živjeti protiv sebe. Moj put se morao promijeniti”, iskrena je naša sagovornica.
Danas je njen muzički izraz jasno definisan: soul i jazz, sa snažnom emotivnom dubinom, u spoju senzibiliteta kakav nose Nina Badrić, Hanka Paldum, Madonna i Aretha Franklin.
“Posebno sam se vratila svom maternjem jeziku, jer upravo kroz njega moj glas nosi najviše istine. Svaka pjesma koju pjevam i pišem nosi dio mog života – bola, ljubavi, gubitaka i iscjeljenja. Rođena sam kao Hanni Bečiragič, kasnije sam nosila prezime Osmanaj, a u Njemačkoj sam bila poznata i kao Hanni GO (Gauler-Osmanaj). Danas sam u procesu povratka svom rođenom imenu, kao dijelu ličnog i umjetničkog identiteta”, izjavljujuje Hanni Bečiragič.
Naglašava da posljednjih godina redovno boravi u Sarajevu, gdje obnavlja porodičnu kuću i gradi novu egzistenciju.
“Moja majka je teško bolesna i živi u Njemačkoj, moji sinovi su danas odrasli, a ja stojim na mjestu svjesnog novog početka. Bosna i Hercegovina za mene nije povratak unazad, već povratak sebi. Bosna i Hercegovina za mene predstavlja dom i duboku unutrašnju pripadnost. To je moja ukorijenjenost, moja osnova. U sebi nosim duh svoje bake, koja je bila sevdah pjevačica, i kroz tu tradiciju sam naučila osjećati, slušati i voljeti”, navodi naša sagovornica.
Priznaje da u Bosni i Hercegovini danas osjeća ljubav, otvorenost, toplinu i srdačnost ljudi.
“Postoji ta posebna kultura da se prvo sjedne, popije kafa, pogleda čovjek u oči i razgovara. Ljubav prema porodici, briga jednih za druge i potreba da se uvijek traži rješenje, a da se niko ne ostavi sam – to je nešto što duboko poštujem. Bosna i Hercegovina je i njena priroda, snažna i surova, ali istovremeno nježna. Masivni pejzaži, planine, rijeke i ta osjećajna povezanost sa praistorijom i korijenima čine da se ovdje osjećam živo i istinito. Za mene, Bosna i Hercegovina nije samo mjesto – to je osjećaj, sjećanje, ljubav i istina koju nosim u sebi”, podvlači Hanni Bečiragič.
Poručuje da je njena vizija stvarati i izvoditi autorsku muziku s profesionalnim muzičarima koji su spremni na nove puteve, iskrenost i dubinu.
“Muzika za mene nije bijeg, već iscjeljenje. Vjerujem u ljubav bez drame, u slobodu, u autentičnost – i u to da je smisao života dijeliti ono što nosimo u sebi: glas, emociju i istinu. Tokom godina bila sam aktivna u brojnim muzičkim projektima i saradnjama, među kojima su: ‘die Oigeborne’, ‘the Sheratones’, ‘Mainrockerduo’, ‘Double Tap to Type’, ‘80/20 Rule’ i ‘Ehfoi’. Pored toga, sarađivala sam sa muzičkim organizatorima i produkcijama poput ‘fun Music’, kao i na televizijskim i medijskim projektima, uključujući saradnju sa Haraldom Walzom (SWR TV). Ova raznolikost projekata i muzičkih izraza oblikovala je moj današnji stil i iskustvo, koje sada svjesno usmjeravam ka autorskom radu, pjevanju i stvaranju vlastitog muzičkog identiteta”, zaključuje naša sagovornica.
