Kanita Kahrimanović je mlada flautistica i studentica treće godine na Muzičkoj akademiji u Sarajevu, Odsjek za duvačke instrumente i harmoniku, smjer Flauta, u klasi red. prof. mr. Sakiba Lačevića i v. ass. dr. Mirne Mlikote-Dizdarević.
Rođena je 2003. godine u Tuzli, ali od svoje druge godine živi u Sarajevu, gdje je i započela svoje muzičko obrazovanje. U razgovoru za dobarportal.net ističe da je uz muziku odrasla te da je muzika bila je uz nju u svim važnim trenucima kroz život i to je način da govori o stvarima koje riječima ne može opisati.
Odakle interes za sviranje flaute i kada ste počeli svirati?
Interes za flautu se pojavio sponatno, kada sam imala devet godina. Prvi put sam saznala za flautu na času pripremne nastave u osnovnoj muzičkoj školi. Sjećam se trenutka kada sam je prvi put čula, zvuk koji je u isto vrijeme i snažan i nježan. Tada nisam znala ništa o instrumentu, ali sam osjetila neku povezanost, možemo slobodno reći, ljubav na prvi pogled.
Šta za Vas predstavlja muzika i koji žanr najviše volite svirati?
Muzika je univerzalni jezik, ona ne poznaje granice, a razumije se srcem umjesto riječima. Flauta nije samo moj instrument, ona je dio mene. Što se tiče mog repertoara, on je veoma raznovrstan. Na jednoj strani se nalazi umjetnička muzika, kojom se profesionalno bavim i studiram. Svaki kompozitor, period i stil otvaraju novi svijet, novu priču i novi izazov, te je spoj discipline i slobode. Na drugoj strani, u mom srcu, posebno mjesto zauzima sevdah, muzika koja se svira dušom. Sevdah je dio nas, priča koju svi razumijemo.
Koje tehnike i metode smatrate ključnim za napredak na flauti?
Disciplina, posvećenost, strpljenje, rad i ljubav su temelj napretka na flauti. Kod sviranja flaute veoma je bitna pravilna ambažura, kontrola daha, ton, intonacija i tehnički aspekt sviranja. To uključuje razne vježbe za dah, razne tonske i tehničke vježbe, skale i etide koje se rade prije nego što se pristupi samom djelu. Pored svih aspekata važno je raditi na frazi i dinamici, što usavršava interpretaciju. Također, veoma je bitno kombinovati sviranje i slušanje djela, te introspektivno slušanje dok sviramo, jer same note nisu dovoljne.
Koji Vam je bio do sada najdraži nastup i kako se osjećate pred publikom?
Iza sebe imam jako puno nastupa, kroz osnovnu i srednju školu, te sada i na Muzičkoj akademiji. Nastupala sam u orkestru Sarajevske filharmonije, Fondacije Sevdah i RKUD Proletera, gdje sam svirala flautu i piccolo flautu. Pored orkestra, nastupala sam mnogo puta i kao solista, najčešće uz pratnju klavira, ali i solo i uz pratnju orkestra. Moj najdraži nastup koji se veže za umjetničku muziku je bio u oktobru 2022. godine, u Italijanskom gradu Pesaro, gdje sam kao solistica nastupila sa orkestrom Srednje muzičke škole i izvela prvi stav Koncerta za flautu i orkestar u G duru, kompozitora C. Stamitza. Što se tiče drugog aspekta mog stvaralaštva, a to je sevdah, od mnogobrojnih koncerata ne znam koji bih prije izdvojila jer svi imaju nešto posebno. Ipak, koncert koji smo uradili za 4.12. povodom godine dana od upisa sevdalinke na UNESCO-ov popis nematerijalne kulturne baštine mi je posebno ostao u srcu. Pred publikom uvijek osjećam kombinaciju odgovornosti i uzbuđenja jer tada pokazujem sav trud i rad koji sam uložila. Također, to je prilika da se povežem sa publikom i prenesem im ono što sviram. Nakon toliko godina, postoji trema, ali ja to doživljavam kao pozitivnu tremu koja me samo motiviše da odsviram najbolje što mogu. Kada nastup počne, ostajemo samo moja muzika i ja.
Kakav je osjećaj biti dio orkestra Fondacije Sevdah?
Biti dio orkestra Fondacije Sevdah je za mene posebno iskustvo. Tu se njeguje tradicija, ali u isto vrijeme se otvara prostor novim interpretacijama. Orkestar je prava muzička porodica, tim koji se međusobno podržava i motiviše, a zajedno učimo, rastemo i dijelimo ljubav prema sevdahu. Ponosna sam što sam dio Fondacije Sevdah koja radi na očuvanju naše muzičke baštine i što kroz muziku mogu prenositi našu kulturu. Posebno sam zahvalna rukovodiocu orkestra, mr. Damiru Galijaševiću na povjerenju i prilici da budem dio orkestra, da učim i razvijam sebe kroz sevdah.
Koja su Vaša očekivanja i planovi za budućnost?
U budućnosti želim nastaviti razvijati sebe kao flautisticu, usavršavati se kroz nova iskustva, masterklase i saradnju sa drugim umjetnicima, te aktivno učestvovati u koncertnim projektima. Voljela bih jednog dana biti dio profesionalnog simfonijskog orkestra, ali se vidim i kao solista. Pored toga, želim nastaviti biti dio orkestra Fondacije Sevdah i doprinositi očuvanju naše tradicije.
