Matija Grdur dolazi iz Zagrebačke Dubrave i odlučio je krenuti na put oko svijeta u svom 26 godina starom Land Rover Defenderu.
U razgovoru za dobarportal.net ističe da će mu se na ovom nezaboravnom putovanju pridružiti i njegov pas Mišo, kojeg je pronašao i udomio.
Kako je nastala ideja da krenete na put oko svijeta i zašto baš u 26 godina starom Defenderu?
Oduvijek volim putovati i bio sam već u puno zemalja, napravio sam davno iz kombija kamper i najvise volim putovati cestom takozvane roadtripove, tako da je ideja da idem sa starim Defenderom nastala zato što s njim mogu na sve terene koji nisu dostupni s običnim autom, znači mogu ići offroad po planinama a i dovoljno je velik da mogu u njemu prespavati, plan mi je buditi se na jako lijepim mjestima gdje običnim načinom putovanja nikada ne bi imao priliku.
Kako izgleda proces pripreme vozila i logistike za višegodišnje putovanje od 80.000 kilometara?
Radimo auto već godinu dana i tek je u fazi prvih kilometara i testiranja, još nas čekaju neki radovi i još detalji iznutra što se tiče mjesta za spavanje, struje i vode. Logistika za putovanje teće lagano, zato jer si ne želim nabijati presing i unaprijed planirati previše stvari. Idem kako me put odvede. Za sada sam samo prvu etapu do Singapura organizirao što se tiče logistike, u jugoistočnoj aziji ću početi planirati prijevoz s kontenjerom u kojem šaljem auto na zapadnu obalu Sjedinjenih Američkih Država, nakon sjeverne i južne amerike iz Argentine šaljem opet auto brodom u Južnu Afriku i tamo putujem istočnom obalom Afrike natrag sve do Europe. To je putovanje u tri etape Azija-Amerika-Afrika i trajat će od tri do pet godina. Logistički ću rješavati etapu po etapu. Sigurno da neće ići sve po nekom unaprijed smišljenom planu tako da se trenutno ne zamaram uopće oko logistike za ostale dvije etape.
Vaš vjerni suputnik na ovom putovanju je pas Mišo – kako ste se povezali i kako se on snalazi na putovanjima?
Mišo je mješanac kojeg sam našao na ulici prije tri godine, bio je mršav i pun buha i krpelja. Otišli smo odmah kod veterinara i tamo su procjenili da ima oko godinu dana. Od tada Mišo ide svuda sa mnom i za mnom hoda bez lajne. Voli se voziti i putovati i već smo mi proputovali dosta kilometara sa kamperom. Biti će super na ovom putovanju, ali ako vidim da je njemu naporno putovanje i on pati spreman sam sjest s njim na avion i vratiti ga natrag u Zagreb na čuvanje dok ja ne završim sve etape.
Koji dio puta smatrate najizazovnijim i zašto – tehnički, fizički ili emotivno?
Mislim da će najizazvoniji i najteži dio putovanja biti putovati autom kroz Afriku. Tamo nema asflatiranih cesta i ako npr. padne kiša možes biti u ozbiljnom problemu, uz to još ima puno stvari na koje treba paziti. Želim da mi se još jedno vozilo pridruži u Africi. Znači na cijelom ovom putovanju ja baš želim sam putovati, tj. s Mišom ali jedino tamo ne bi volio putovati samostalno i biti sam na cesti. Pomalo, vidjet ćemo još do tada što će se sve desiti zato jer ima do toga još bar tri godine hehe.
Šta za Vas znači “živjeti punim plućima” i šta biste voljeli da ljudi osjete prateći Vaše putovanje?
Živjeti punim plućima za mene znači upravo ovo što ja radim, da putuješ bez nekog velikog plana ili očekivanja i sve što se desi će biti samo jedan jako dobar doživljaj i veliko iskustvo. Želim da se ljudi koji me budu pratili isto odvaže na nešto isto takvo ili bar slično kao i ja, zato jer šteta je ne vidjeti svijeta i dobrih ljudi koji su na svakom koraku. Isto tako želim se spojiti s ljudima koji imaju slično razmišljanje kao i ja, zato jer tko zna kakvi nas možda zajedniči podhvati još čekaju u budućnosti
Koja su Vaša očekivanja i planovi za budućnost?
U daljoj budućnosti se vidim na lijepim mjestima i bez previše životnoga stresa i nadam se da će mi tako život i ići. A kada se vratim s ovog putovanja imam u glavi još jedan jako veliki projekt gdje bi turistički obišao čitavu Hrvatsku, baš svaku lokaciju na mapi, ali to je baš veliki projekt i o tome ćemo kada dođe vrijeme za to hehe.
