Imamo zemlju Bosnu i Hercegovinu u kojoj se nalazi jedna krška planina Bjelašnica, a na kojoj se smjestilo i jedno od najvišočije naseljenih mjesta u Bosni i Hercegovini, selo Lukomir na 1450 m nadmorske visine. Lukomir je zabjelašničko selo sa vrlo oskudnom istorijskom literaturom, kao i ostala sela sa ovog područja, ali vjerujem da su sa naših prostora rijetki oni koji za ovo selo nisu čuli. Prema tome, ostaju nam ona narodna predavanja sa koljena na koljeno, a te priče su vjerujem svima najdraže.
Život u Lukomiru od davnina bio je ispunjen tradicijom, zajedništvom i poštovanjem prema prirodi. Ova tradicija i dalje opstaje čineći Lukomir mjestom posebne kulturne vrijednosti.
Mjesec oktobar 2024. godina, ozbirom da se približavala hladna bjelašnička zima, a sa njom i odlazak stanovnika Lukomira u niže predjele, oktobarski dan bio je savršen za obilazak Lukomira prije nego utone u zimski san. Februar je, počela je 2025. i zima lagano prolazi, vrijeme je za nova uživanja u suncem okupanim prirodnim ljepotama Lukomira.
Travel blogerica Zorana Kerleta, te fotografi Enhad Goralija i Jasmin Džebo imali su želju da tradiciju življenja u Lukomiru ovjekovječe fantastičnim fotografijama sa autentične lokacije u narodnoj nošnji ovog podneblja. U cilju im je očuvanje simbola identiteta sa ruralnih područja kroz korištenje svojih društvenih mreža čime privlače pažnju šire javnosti, a žele i okupiti zainteresovane za očuvanje ruralne kulture. Jer kako ono kažu, jedna slika hiljadu riječi!
Ruralni turizam je nešto što obogaćuje turističku ponudu Bosne i Hercegovine, a Lukomir kao nacionalni spomenik zaslužuje promociju na ovaj način. Lijepo je što imamo i dalje ovakva mjesta gdje možemo doći i vidjeti kako se živjelo u prošlosti, daleko od svjetla gradova. Mnogo ljudi više nema priliku vidjeti domaće životinje uživo, a stočarstvo u onom nekadašnjem izvornom obliku danas skoro više i ne postoji. Kolibe (katuni i stanovi) su davno nekad podizali ljudi radi ispaše stada u toku ljeta, ali su vidjeli ljepotu i mogućnost življenja i tako su nam ostala ova divna sela širom BiH.
„Narodne nošnje sa Bjelašnice su dragocjeni dio kulturne baštine koji zahtijeva pažnju i očuvanje. Kroz edukaciju, zajedničke aktivnosti i upotrebu modernih medija, moguće je očuvati tradiciju i prenijeti je budućim generacijama. Čast i ponos mi je što mogla isprobati ručni rad i vlasništvo gospođe Diše Čomor, jedne od starosjedioca ovog sela koja i dalje njeguje duh tradicije. Putujući po Bosni i Hercegovini vidim veliki potencijal svih naših ruralnih područja i predivnih planina, ako želite i vi učestvovati u digitalnoj promociji budite slobodni da dijelite naš sadržaj.“ navodi Zorana.
Lukomir je proglašen nacionalnim spomenikom 2009. godine od strane Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika i kao takav spomenik u selu nije dozvoljena dodatna gradnja osim one u svrhe konzervacije- restauracije izvornih objekata. Selo je mjesto ne samo regionalnih posjetitelja, nego i posjetitelja iz čitavog svijeta koji su zainteresovani za lokalnu kulturu, običaje i način života te kako bi doživjeli autentično seosko okruženje.
Lukomir je selo na južnim obroncima planine Bjelašnice. Ovo najviše naseljeno mjesto u Bosni i Hercegovini i jedino naselje iznad 1.300 metara nalazi se na 1.495 metara nadmorske visine. (IZVOR SARAJEVO DESTINATION)
U Lukomiru se već nekoliko godina živi sezonski. Od maja do oktobra seljani se bave zemljoradnjom i stočarstvom, a zimi se spuštaju sa planine, jer se tada selu ne može pristupiti zbog višemetarskih nanosa snijega. (IZVOR SARAJEVO DESTINATION)
