Amina Bašić ima 22 godine i dolazi iz Hadžića. Studentica je prve godine drugog ciklusa studija na Odsjeku za bosanski, hrvatski i srpski jezik i na Odsjeku za književnosti naroda BiH Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Dobitnica je i Zlatne značke Univerziteta u Sarajevu. Urednica je i lektorica biltena Fondacije Hastor. Također, bavi se naukom, aktivizmom u nevladinom sektoru i politikom. Najmlađa je vijećnica u Općinskom vijeću Hadžići.
Odakle Vaš interes za bavljenje politikom?
Interes za bavljenje politikom pojavio se sasvim slučajno, zahvaljujući nagovorima mojih bliskih saradnika i prijatelja. Da mi je neko rekao prije godinu dana da ću danas obnašati funkciju vijećnice, ne bih mu povjerovala. Najvažniji mi je cilj ipak bilo okončanje dodiplomskog studija i Zlatna značka, dok sam se aktivizmom u nevladinom sektoru bavila paralelno sa studiranjem. Pored toga, nekoliko sam puta bila i diplomatski angažirana te sam sarađivala s Ambasadom Narodne Republike Kine u BiH. U oktobru 2023. godine Bosnu i Hercegovinu sam predstavljala na kampu održivog razvoja u pokrajini Fujian u NR Kini. Politička karijera mi uopće nije bila u planu, sve do jula prošle godine. Tada su se kreirale liste za predstojeće lokalne izbore te sam dobila poziv Općinskog savjeta Stranke za BiH Hadžići da im se pridružim kao kandidatkinja na njihovoj listi za OV, što sam i prihvatila. Tako je sve počelo.
Koji su najveći izazovi za uključivanje mladih u bh. politiku?
Često ističem da su mladi nezainteresirani za bavljenje politikom. Naravno, to nije slučajno. Prouzrokovano je lošom političkom scenom u Bosni i Hercegovini, lošim političkim kadrom i pružanjem medijskog prostora nepodobnim osobama. Nažalost, veliki broj izabranih vijećnika ili zastupnika nije ni pročitao Ustav BiH, a kamoli statute, poslovnike ili neke druge relevantne dokumente koji se, npr., tiču lokalne samouprave i sl. Isto tako, mnogi se danas nazivaju političkim analitičarima kojima se daje medijski prostor da diskutiraju o aktuelnim političkim temama te je pitanje koliko mladi zapravo imaju razvijeno kritičko mišljenje da prepoznaju kvalitetu iznesenih tvrdnji i da se odupru mogućoj medijskoj indoktrinaciji. Dakle, mladi gotovo da se nemaju na koga ugledati na bh. političkoj sceni. Vrlo je malo političarki i političara koji se mogu nazvati adekvatnim uzorima za mlade.
Kako gledate na položaj mladih u BiH i kakav je odnos vlasti prema mladima?
U Bosni i Hercegovini mladi se moraju sami izboriti za svoj status. To je potpuno na individualnoj bazi pojedinca koji jeste ili nije društveno angažiran. Ovo je država u kojoj se sami morate probiti na površinu i u kojoj vlast zasigurno ne radi za dobrobit mladih ni u kojem smislu. Aktuelna vlast KS pogotovo nije na strani mladih, što je i pokazao nedavni prijem Vlade KS za najbolje studentice i studente Univerziteta u Sarajevu, koji je održan samo bi se pojedini predstavnici vlasti fotografirali i na koji je, izgleda, pozvano najmanje Zlatnih znački.
Jesu li mladi svjesni svoje moći u društvu?
Kako vrijeme prolazi sve sam više uvjerena da mladi polako odustaju od bilo kakvog društvenog angažmana. Moramo biti svjesni da živimo u svijetu kapitalizma i da svi očekuju neku korist ukoliko ulože svoj trud i energiju u određenu aktivnost. Međutim, politika je, naprimjer, često monopol u kojem se stvari ne raspoređuju uvijek prema zaslugama. Zato mladima trebaju prilike, što u politici podrazumijeva i visok broj na izbornoj listi, materijalna podrška, medijska reklama i sl. Vrlo je važno da mladi pri odabiru političkih opcija biraju one koji će prepoznati njihove kvalitete i koji će im pružiti određene mogućnosti. “Šefovi” stranaka će ubrzo shvatiti da bh. politici preostaju jedino mladi jer je na političkoj sceni sve manje kvalitetnog kadra, što je opet svojevrsna prilika za nadarene mlade ljude.
Kako mladima olakšati prelazak iz obrazovanja na tržište rada i kakva je tu uloga neformalnog obrazovanja?
Uvijek naglašavam da formalno obrazovanje nije dovoljno za kvalitetno zaposlenje. Da biste postali konkurentni na tržištu rada, nužno morate ponuditi nešto više od fakultetske diplome. Tržište rada danas je toliko zasićeno da se moraju tražiti i dodatne kompetencije koje se zasigurno mogu steći u nevladinom sektoru kroz akademije, seminare i radionice. Takvih je prilika danas mnogo.
Na šta ste najviše ponosni u dosadašnjem radu?
Najviše sam ponosna na svoje fakultetsko obrazovanje i Zlatnu značku te na godine neformalnog obrazovanja u nevladinom sektoru. Uvijek će mi znanje i obrazovanje biti na prvom mjestu jer je ono izbor pobjednika. U drugom redu je, naravno, politička karijera i mandat općinske vijećnice.
Ima li naše društvo predrasuda prema mladim, obrazovanim i lijepim djevojkama?
Predrasude su uvijek prisutne i nikada ih se nećemo potpuno osloboditi. Žene nikada nisu bile osnaženije, a nikada nije bilo teže biti žena. Posebno je teško biti žena u politici, kandidatkinja, a ne samo ispunjena kvota na izbornoj listi. Također, obrazovanje kod mnogih izaziva revolt, ljepotu smatraju garantom, a samo snažne žene znaju da se moraju osloniti isključivo na svoj intelekt.
Koji su Vaši planovi za budućnost?
Planove gotovo nikome ne otkrivam, vrijeme će pokazati. Jedino ono što istinski želim jednog dana jeste upis doktorskog studija iz lingvistike. S druge strane, politička je karijera često nepredvidiva. Potrebno je samo intenzivno raditi na sebi i svojim djelima nastojati inspirirati što veći broj ljudi.
