Valentina Stojanović iz Doboja ima 19 godina i već sa svojih 13-14 godina ova djevojka znala je čime se želi baviti te je 2020. godine upisala Građevinsku školu u Doboju, a ove godine je stekla zvanje građevinskog tehničara. Nakon završetka srednjoškolskog obrazovanja, odlučila je svoje školovanje nastaviti na Univerzitetu u Banjoj Luci, smjer Arhitektura.
U razgovoru za dobarportal.net ističe da je od malih nogu pokazivala sklonost ka umjetnosti, a njen talenat prepoznala je njena učiteljica.
“Naravno, uz podršku roditelja, počela sam se intenzivnije baviti slikanjem. To je nešto što se mora voljeti srcem, a moja prva ljubav upravo je bila prema kistovima i bojama. Kao vrlo stidljiva i povučena osoba, moram priznati da je bio veliki izazov predstaviti svoje radove ili stati pred kamere, ali sve te prepreke prevaziđene su uz veliki trud, rad i ljubav”, kaže Valentina Stojanović.
Dodaje da je slikanje zaista jedan složen proces te da voli raditi u svom idealnom prostoru, dobro osvijetljenom, uz laganu muziku i sama.
“Grupne radionice i kolonije nisu nešto gdje se mogu maksimalno posvetiti slici. Volim da svaka slika ima svoju priču i dušu, a to se ne može postići ako joj se ne posvetimo u potpunosti. Tehnike koje već dugo koristim su ulje i akril na platnu. Pored boja, prije nekoliko godina sam počela raditi portrete suvom olovkom. Oni su vrlo izazovni jer moramo u potpunosti dočarati lik i karakter svake osobe ponaosob, ali veliko je zadovoljstvo na kraju vidjeti završen portret, a još veće zadovoljstvo su osmijesi na licima, pa čak i suze onih koji ih dobiju”, govori ova mlada Dobojka.
Nastavlja da inspiraciju često pronalazi u prirodi i životnim situacijama.
“Mnoge slike su nastale kao odraz emocija, iako se to možda ne vidi na prvi pogled, ja tačno znam šta svaka slika nosi sa sobom. Jedan od gradova iz kojeg bih mogla crpiti inspiraciju je Trebinje, kao i svi pejzaži Hercegovine”, priča naša sagovornica.
Prema njenim riječima, ponosna je što je veoma mlada uspjela prepoznati prave vrijednosti i krenuti putem koji joj donosi samo lijepe uspomene.
“Kao učesnica na mnogobrojnim izložbama, svaka je bila posebna, međutim, jedna na koju sam najponosnija jeste moja prva samostalna izložba ‘Fenestra‘. Nju sam posvetila svojoj prvoj slici, slici prozora, što na latinskom znači ‘fenestra‘. To je bio dan kada sam ostvarila svoj san, nešto što sam priželjkivala kao mala djevojčica, i tada sam zaista shvatila da se trud, rad i upornost isplate”, izjavljuje Valentina Stojanović.
Napominje da je bez dosta samopouzdanja teško opstati i istrajati u onome što radimo.
“I sama sam se susretala s raznim predrasudama svog društva, ali uvijek sam imala jasan cilj – da budem ono što jesam, da budem svoja i da se ne stapam u jednoličnu većinu našeg društva. Nažalost, uspješne djevojke i generalno svi oni koji su uspješni podvrgnuti su raznim kritikama i sputavanjima. Izuzetno cijenim i radujem se uspjehu svakog svog kolege, druga ili drugarice, ali nažalost, svjesna sam činjenice da je sve više ljubomore i mržnje. Trudit ću se da radim sve ono što me čini sretnom, i dok imam podršku svojih roditelja i osmijeh na licu, znam da sam na pravom putu i da ne griješim”, navodi ova harizmatična djevojka.
Na kraju razgovora iznijela je i svoje planove za budućnost.
“Što se tiče planova za budućnost, jedan od njih je svakako da ulažem u svoje obrazovanje i da jednog dana postanem uspješna arhitektica. Ljubav prema umjetnosti ću svakako njegovati i razvijati – to neće biti moj posao niti moje zvanje, ali će uvijek biti moja ljubav”, zaključuje naša sagovornica.
