Nađa Hiroš je doktorica, specijalistkinja ginekologije i akušerstva. Diplomirala je na Medicinskom fakultetu u Sarajevu 2013. godine.
Na Klinici za ginekologiju i akušerstvo Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu zaposlena je već 12 godina, najprije kao klinička specijalizantica gdje je obavila specijalizaciju u trajanju od pet godina, a zatim unazad četiri godine, nakon položenog specijalističkog ispita, kao doktorica specijalistkinja na Odjeljenju za patologiju trudnoće.
Odakle interes za medicinom posebno ginekologijom i akušerstvom?
Medicina je oduvijek bila jedini i pravi izbor za mene. Još tokom srednje škole znala sam koji ću fakultet upisati, a najveća želja mi je uvijek bila da postanem doktorica. Moram priznati da je na tu odluku svakako uticao i moj otac, koji je urolog i nesebično posvećen medicini i pacijentima. Mnogo znači kada imate takav uzor i primjer kontinuiranog učenja, akademskog napredovanja, te osobu koja će vam, usljed dugogodišnjeg radnog iskustva, pružiti najbolji savjet, a uz sve to i podršku. Medicina je zaista zahtjevan fakultet, a izbor zanimanja doktora, koliko god lijep, ujedno je i stresan i odgovoran. Radne navike i disciplinu stekla sam još tokom osnovne škole. Uvijek sam bila odličan đak i dobar student, a obrazovanje mi je uvijek bilo prioritet.
Za ginekologiju i akušerstvo odlučila sam se tokom studija. Nakon treće od ukupno šest godina studija, slijede vježbe na svim klinikama. Hirurgija mi je uvijek bila prioritetna u odnosu na ostale grane medicine, a nakon semestra provedenog na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, odluka je bila jasna koju specijalizaciju želim. Nakon diplomiranja, ferijalnu praksu obavila sam na AKH – Univerzitetskoj klinici u Beču, gdje sam imala priliku upoznati se s radom u operacionoj sali, prisustvovati porodima, kao i raditi u ambulantama, što je također uticalo na konačnu odluku. Kao doktorica sekundarac radila sam godinu dana na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, te sam nakon toga nastavila specijalizaciju kao klinički specijalizant.
Koji su najčešći simptomi i komplikacije na početku trudnoće na koje bi trudnice trebale obratiti pažnju?
Svaka trudnoća je posebna i jedinstvena na svoj način, te je ponekad, usljed brojnih promjena koje se događaju, teško razlučiti šta je fiziološko, a koji su to simptomi na koje treba obratiti pažnju i koji mogu upućivati na patološke pojave i promjene. Razdoblje trudnoće možemo podijeliti na tri jednaka trimestra, koja traju oko tri kalendarska mjeseca. Prvi trimestar završava s krajem 14. sedmice gestacije, drugi traje do kraja 28. sedmice gestacije, a treći trimestar uključuje razdoblje od 29. do 42. sedmice gestacije.
Najčešća komplikacija u prvom trimestru, na koju trudnice trebaju obratiti pažnju, je krvarenje. Naročito tokom implantacije oplođene jajne ćelije u maternicu, odnosno oko tri do četiri sedmice nakon posljednje menstruacije, mnoge žene primjećuju oskudno, implantacijsko krvarenje, poznato i kao nidacijsko krvarenje. Drugi uzroci mogu biti spontani pobačaj, insuficijencija žutog tijela, kontaktna mikrokrvarenja posljedično nakon seksualnog odnosa ili vaginalnog pregleda, ektopična trudnoća, molarna trudnoća, također poznata kao gestacijska trofoblastna bolest, kao i patologija vagine i cerviksa (grlića maternice). Svaka trudnica s vaginalnim krvarenjem i bolovima u ranoj trudnoći treba biti pregledana. Primarni cilj je isključiti ektopičnu (vanmateričnu) trudnoću, a serijske, kvantitativne razine nalaza beta HCG u serumu (humani horionski gonadotropin – glikoprotein koji se luči iz posteljice) i transvaginalna sonografija su neophodni za dalju dijagnostiku i evaluaciju. Više od 50 posto svih trudnoća s blagim krvarenjem u prvom trimestru nastavlja se neometano razvijati. Međutim, kod žena s krvarenjem u ranoj trudnoći, prerano prsnuće vodenjaka kao i rizik od prijevremenog porođaja veći su nego u trudnoćama bez ranog krvarenja. Stoga se takva trudnoća intenzivnije kontroliše.
Koliko je važna prenatalna njega i šta sve ona obuhvata?
Termin ‘prenatalno’ sastoji se od latinskih riječi prae za ‘prije’ i natal za ‘rođenje’. Prenatalna dijagnostika uključuje sve prenatalne preglede ploda i trudnica. To su screening testovi (double, triple, NIPT) i dijagnostički testovi (amniocenteza, kordocenteza). Screening testovi nisu dijagnostički; oni mogu pružiti informacije o riziku da plod ima određeni poremećaj ili stanje, dok samo dijagnostički testovi postavljaju konačnu dijagnozu. Skrining u prvom trimestru je kombinacija ultrazvučnog pregleda fetusa (nuchal scan) i analize krvi majke. Oba testa se obično rade zajedno između 10. i 13. sedmice gestacije. Probir majčinog seruma u drugom trimestru koristi krvni test u kombinaciji s majčinom dobi i težinom te gestacijskom dobi kako bi se izračunala procjena rizika za Downov sindrom, trisomiju 18 ili defekte neuralne cijevi. Optimalno vrijeme za izvođenje ovog testa je između 15. i 17. sedmice gestacije. Anomaly/anatomy scan je prenatalni ultrazvuk koji se izvodi između 18. i 22. sedmice trudnoće. Fokusira se na fetalnu morfologiju kako bi se otkrili fetalni strukturni defekti, kao i markeri za hromosomske ili genetske abnormalnosti.
Prenatalni testovi probira ne bi se trebali smatrati rutinskim, već bi se trebali ponuditi trudnicama kao izbor. NIPT (neinvazivni prenatalni test) je metoda za otkrivanje mogućih trisomija ploda nakon 10. sedmice trudnoće. Temelji se na uzimanju venske krvi i analizi slobodne fetalne DNK prisutne u krvi majke kako bi se identificirale potencijalne strukturne i numeričke promjene u hromosomima fetusa. Ovaj test analizira relativni udio fragmenata DNK iz različitih hromosoma. Test ne može otkriti genske mutacije, hromosomski mozaicizam i strukturne hromosomske greške. Prenatalna njega slijedi strukturiranu proceduru koja uključuje različite elemente kako bi se omogućila sveobuhvatna podrška za majku i bebu.
Šta trudnice mogu učiniti da smanje rizik od komplikacija tokom trudnoće?
Trudnoća može biti povezana s određenim bolestima koje su postojale i prije njenog početka. Jako je bitno za sve trudnice, a naročito one koje prema ličnoj anamnezi spadaju u rizičnu skupinu, da obave prekoncepcijsku obradu. Prekoncepcijska obrada predstavlja skup intervencija čiji je cilj identificirati i modificirati biomedicinski, bihevioralni i društveni rizik za zdravlje žene ili ishod trudnoće putem prevencije. Budući da se zdravstveni status i faktori rizika mogu promijeniti tokom vremena, savjetovanje prije trudnoće trebalo bi obaviti nekoliko puta tokom reproduktivnog perioda žene, čime se povećava njena mogućnost za edukaciju i potencijalno maksimizira reproduktivni rezultat i ishod trudnoće. Mnoga hronična medicinska stanja, kao što su dijabetes, hipertenzija, psihijatrijske bolesti i bolesti štitne žlijezde, imaju implikacije na ishod trudnoće i treba ih optimalno liječiti prije trudnoće. Savjetovanje pacijentica o optimalnim intervalima između trudnoća može biti od pomoći u sprečavanju budućih komplikacija.
Koji su najčešći mitovi o trudnoći koje biste željeli razjasniti?
Kulturna vjerovanja i običaji u trudnoći i porođaju i dalje su relevantni u društvu. Međutim, nisu sva uvjerenja kulturološki povezana; neka od njih su posljedica neznanja. Jako je važno odvojiti mitove od naučnih činjenica. Ovaj problem se može prevazići implementacijom dobro sprovedenog zdravstvenog edukativnog programa za trudnice. Mit je da trudnica treba da se hrani „za dvoje“. Potrebe za energijom u posljednjim mjesecima trudnoće su samo oko deset posto veće nego prije trudnoće. Povećanje tjelesne težine tokom trudnoće sastoji se od sljedećih komponenti: zapremine krvi, vode u tkivu, depoa masti, tkiva dojke, materice, placente, plodove vode i težine bebe. Fizološki porast težine za trudnice s normalnim BMI (body mass index) trebao bi biti od 11 do 16 kg.
Ukoliko je trudnica zdrava i tok trudnoće uredan, preporučuje se nastavljanje ili početak fizičke aktivnosti. U idealnom slučaju, trudnice bi trebale imati najmanje 150 minuta aerobne aktivnosti umjerenog intenziteta svake sedmice. Obzirom da tokom fizičke aktivnosti dolazi do povećanja srčane frekvencije kod ploda za 10-30 otkucaja u minuti, majčina srčana frekvencija ne treba prelaziti 140 otkucaja u minuti, a zbog sindroma kompresije v. cave treba izbjegavati vježbe koje zahtijevaju ležanje na leđima.
Jesu li spolni odnosi štetni tokom trudnoće?
Kada je riječ o zdravoj trudnoći i normalnom toku trudnoće, seksualna intimnost je dozvoljena. Kod opterećene medicinske anamneze i prisustva određenih rizikofaktora, ljekar koji vodi trudnoću treba dati konačnu preporuku. Spolni odnosi se ne preporučuju u slučaju prijetećeg prijevremenog poroda, placenta previa (nisko sijelo posteljice), pacijentica s habitualnim pobačajima, apliciranog serklaža kod insuficijencije cerviksa ili vaginalnog krvarenja nepoznate etiologije.
Hipotetički, razmatraju se sljedeći štetni uticaji seksualne aktivnosti: mehanička iritacija, oslobađanje prostaglandina, oslobađanje oksitocina prilikom orgazma. Prostaglandini u ejakulatu nemaju značajnu ulogu u izazivanju prijevremenog porođaja zbog svoje niske koncentracije, ali enzimi slični kolagenazi mogu destabilizirati fetalnu membranu i dovesti do prijevremenog prsnuća membrana. Uzroci mogu biti i amnionitis uzrokovan spolno prenosivim infekcijama ili nastanak kontrakcija usljed oslobađanja kateholamina tokom emocionalnog ili psihičkog stresa.
Kako se nositi sa emocionalnim i psihološkim promjenama tokom trudnoće?
Trudnoća je vrlo specifično i složeno razdoblje u životu žene. Promjene se uočavaju ne samo na biološko-fiziološkom planu već i u psihičkom i socijalnom funkcioniranju. Posljedica su promjene u razinama seksualnih steroida i neurotransmitera monoamina tokom trudnoće, disfunkcija osovine hipotalamus-hipofiza-nadbubrežna žlijezda, stanje štitne žlijezde i promjene u imunološkom odgovoru. Svaka buduća majka u većoj ili manjoj mjeri doživljava psihološku ambivalentnost, česte promjene raspoloženja, emocionalne poremećaje i anksiozno-depresivni poremećaj. Perinatalni majčin stres može dovesti do različitih komplikacija koje mogu imati posljedice na somatsko i psihičko funkcioniranje novorođenčeta. Jako je bitna emocionalna podrška i razumijevanje partnera, kao i empatija socijalne okoline. Međutim, u određenim slučajevima nužna je stručna psihoterapijska podrška u obliku suportivnog tretmana.”
Možete li nam ispričati neku zanimljivu anegdotu koje se rado sjećate?
Puno vremena provodim na poslu, kako u dnevnim, tako i u noćnim smjenama koje su uvijek dinamične i nepredvidive. Vrlo često u porođajnoj sali imamo prisustvo supruga na porodu. Međutim, nerijetko se desi da oni također trebaju našu malu pomoć i intervenciju. Porođaj multiplih trudnoća je svakako poseban izazov, ali i predivno iskustvo.
