Indira Habibović, rođena 23. januara 2000. godine u Tuzli, studentica je Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta u Tuzli, čiji put od radoznale djevojčice do uspješne mlade žene inspiriše mnoge.
Još od malih nogu, Indira je sanjala o radu u laboratoriji, fascinirana prirodnim naukama, analizama i istraživanjima. Njezin put ka ostvarenju tih snova počeo je u srednjoj hemijskoj školi u Tuzli, gdje je specijalizirala mikrobiologiju.
Tokom srednjoškolskih dana, osim što je briljirala na različitim takmičenjima iz hemije, razvila je i strast prema pisanju proze.
“Moj profesor bosanskog jezika i književnosti, Arif, prepoznao je moj talent za pisanje već na prvoj pismenoj zadaći”, prisjeća se Indira Habibović.
Zahvaljujući njegovom ohrabrenju, Indira je počela da učestvuje na raznim literarnim konkursima i manifestacijama, što je dovelo do objavljivanja preko trideset njenih tekstova u proteklih deset godina. Nakon uspješnog završetka srednje škole, Indira je nastavila obrazovanje na PMF-u u Tuzli. Tokom studija, iskoristila je slobodno vrijeme za razvijanje profila na društvenim mrežama, radeći kao influenserka i promovišući svoje radove.
“Jedno vrijeme sam radila standardan posao influensera, različite reklame, dijeljenje mojih tekstova, promocije i slično”, kaže ova mlada Tuzlanka.
Na drugoj godini studija, dobila je priliku za saradnju sa svjetskim brendom iz Rusije. Oduševljena njihovim sistemom rada, prihvatila je ponudu i ubrzo postala stručna konsultantica, a danas vodi međunarodno poslovanje te kompanije na Balkanu. Također, aktivna je kao predavačica i edukatorica na raznim seminarima.
“Lazar, moj mentor, bio je ključan za moj razvoj u poslovnom svijetu. Taj čovjek je ostavio posebno mjesto u mojoj karijeri, naučio me kako da budem detaljna u svemu, i da sve što radim, radim maksimalno dobro. Govorio bi mi ‘Budi toliko dobra da te ne mogu ignorisati’. Jednostavno, naučio me da pažljivije slušam, budem temeljita i držim ga se kad nisam sigurna šta radim jer je prije mene prošao istim putem“, ističe naša sagovornica.
Pored akademskih i poslovnih uspjeh, bila je i međunarodna prvakinja u karateu, a tim se sportom bavi od svoje šeste godine.
“Kroz karate sam stekla disciplinu koja je ključna za svaki uspjeh. Disciplinu je najteže postići a još teže održati”, govori Indira Habibović, dodajući da je njen otac često kroz šalu govorio: “Ma hljeb joj uzmi, ali nemoj trening.”
Njezina radoznalost i želja za dokazivanjem odvela ju je i u svijet modelinga, gdje je, uprkos skepticima koji su smatrali da nije dovoljno visoka, uspjela da se pojavi na jednoj reviji svečanih haljina, dokazujući da se sve može postići uz dovoljno volje i truda.
Danas, kao članica MonetizeAd kolektiva, najbrže rastuće firme za digitalni marketing na Balkanu, Indira nastavlja svoj profesionalni rast.
“Vrijeme provedeno u MonetizeAd uvijek je kvalitetno. Tu nema padova i oscilacija, čak i kada su dani teški”, naglašava ova svestrana Tuzlanka.
Priznaje da njezin život nije bio bez prepreka.
“Imala sam ozbiljne padove, mnogo pogrešnih ljudi oko sebe i često sam tapkala u mjestu. Kao i kod većine koji vole da rastu, vidljiv rast je tek nakon padova, tereta, iskušenja, testova… Nije uvijek jednostavno ustati i krenuti kao da se ništa nije ni desilo. Prosto se čovjek u tim momentima čeliči, uči nove lekcije i raste”, izjavljuje naša sagovornica.
Danas, njen dan počinje u pet ujutro, ispunjen detaljnim planiranjem i multitaskingom, a najvažniji zadatak svakog dana joj je nekome pomoći i obradovati ga.
„Ne zaboravljam kako sam ja odrasla, stavim se u svačiju kožu. Jednostavno sam najispunjenija kad pomognem bilo kome u bilo čemu, bilo da ga nasmijem ili pomognem ponijeti kese iz marketa pa nadalje. Sretna sam kad znam da neko iz zahvalnosti dovi za mene. Najzahvalniji čovjek je čovjek koji vidi blagodat na svakom iskušenju, a iz njega izađe pametniji i iskusniji“, kazuje Indira Habibović.
Na kraju razgovora dijeli njen omiljeni citat autora Robina Sharme:
“Pravo bogatstvo dolazi u skladu s plemenitim vrlinama, produktivnosti, samodiscipline, hrabrosti, suosjećanja, iskrenosti i integriteta, kao i iz sposobnosti da živiš svoje dane prema vlastitim uslovima, umjesto da slijepo pratiš kao ovca u koju su mnogi u našem bolesnom društvu naučeni da se pretvore. Stado, to je ono što je sada previše ljudi postalo.”
