Godina koja je na izmaku je godina u kojoj se nije desilo ništa i desilo se sve. Kakva će biti sljedeća, tek će se vidjeti, ali se svi nadamo da nas neće učiti lekcijama na isti način na koji je radila njena prethodnica.
Dok manje-više svi nestrpljivo čekaju kraj ove, nadasve, neobične godine i nadaju se da će sljedeća biti makar malo bolja i manje izazovnija, 2020. će sigurno dugo ostati u sjećanju i biti tema za prepričavanje još dugi niz godina. Kada se okrene unazad i pogleda u 2020. uglavnom se većina sjeti pandemije koronavirusa, promjena preko noći i obaveznih maski. Prvu godinu nove decenije većina opisuje kao nepredvidivu, lošu i tužnu, no je li zaista tako?
Godina 2020. je potresla, promijenila i uvukla se u skoro svaku sferu života. Preko noći se promijenila svakodnevnica i život kakav smo do tada poznavali. Distance, maske, respiratori, gubici voljenih, protesti, požari, zemljotresi pa i treći svjetski rat. Sve je to stalo u prošlih 300-tinjak dana. Svaki dan novi brojevi, panika, šokovi, bombastični naslovi, teorije zavjere, vjerovanja i nevjerovanja.
Kao nikada prije, sve kolektivne vrline i mane jednog društva su isplivale i bile jasnije. Od negiranja, lažnih informacija, dijeljenja (ne)stručnih mišljenja, viralnih videozapisa i tekstova koji su imale hiljade dijeljenja. Sve to se pripisalo obrambenom mehanizmu, ali i činjenici da je naše društvo i dalje daleko od kritičkog razmišljanja, objektivnih stavova i pogleda na svakodnevne pojave.
Prva godina novog desetljeća je donijela i velikih broj preminulih. Više od milion ljudi je izgubilo život u borbi sa virusom. Možda je baš ova godina bila dobar podsjetnik i spoznaja da je život nepredvidiva igra, da nema pisane garancije i nekog posebnog reda.
Krajem prošle i početkom ove godine, naša planeta je, doslovno, gorjela. Rekordni požari u Amazonskoj prašumi i Australiji značili su uništene živote hiljadama ljudi i nestanak hiljada životinjskih i biljnih vrsta. 2020. je, također, vrlo vjerovatno najtoplija godina ikada, ili makar u posljednjih 200-tinjak godina kada su počela relevantna mjerenja i praćenja temperature na globalnom nivou.
Još jednom, uvidjelo se da je čovjek najveći naprijatelj vlastitoj planeti i da su ekologija i ekološka svijest izrazito bitne. Ne treba zaboraviti ni da sve promjene počinju od pojedinca i da još uvijek imamo vremena da spasimo jedini planet na kojem je moguć život.
Međutim, pokazala je i da se cijeli svijet može promijeniti preko noći. Poslovi, obrazovanje, usluge, obilasci i posjete, međuljudski odnosi, sve je odjednom postalo i prešlo na online način. Svijet se promijenio, ali i dosta naučio. Naučio da koliko god neke stvari bile pristupačne, ipak se ne podrazumijevaju. Naučio da sve što je do sad bilo uzeto zdravo za gotovo, može jednako brzo biti i oduzeto ili makar manje dostupno.
Možda se ove godine, više nego ijedne prethodne, nauka i tehnologija pokazala kao ključan faktor napretka i da se ulaganjem u iste mogu roditi nevjerovatne stvari i doći do zapanjujuće brzih rezultata i opet se jasno vidjela razlika između onih kojima je znanje na prvom mjestu i onih koji znanje ipak ne stavljaju u prvi plan.
Na kraju, koliko god da je distanca bila jedna od glavih mjera svih kriznih štabova, ljudi su se ipak ujedinili i aplaudirali za sve one koji su bili na prvoj liniji odbrane od ovog strašnog virusa. Sakupljao se novac za bolesnu djecu i one slabijeg imovinskog stanja. Komšije možda rijeđe obilazile, ali ipak su svuda bili natpisi sa imenima i brojevima telefona koji su se mogli pozvati ukoliko bi zafalilo bilo čega. Nova 2021. godina je za nekoliko dana. O čemu ćemo pisati i čega se prisjećati, niko ne zna. Nadamo se da ćemo propušteno nadoknaditi.
Autor: Enesa Bošnjo
Bilješka o autoru: Enesa Bošnjo rođena je 17. januara 1998. u Tešnju. Trenutno je studentica treće godine Fakulteta društvenih i humanih nauka, smjer mediji i komunikacija, Izmir Katip Celebi Univerziteta, u turskom Izmiru.
