Edita Marić (30) iz Mostara diplomirala je u oblasti međunarodnog prava i diplomatije na Američkom Univerzitetu u Bosni i Hercegovini (AUBIH) te magistrirala u oblasti prava na University College Londonu (UCL) kao dobitnica prestižne Chevening stipendije.
Sada ova Mostarka radi kao saradnik za pravne poslove i istraživanje u konsultantskoj firmi.
“Svaki radni dan je drugačiji i nepredvidiv, i ono što bih posebno istakla jeste što pored pravnih poslova, također imam priliku usavršiti neke nove vještine i znanja, konkretno u poduzetništvu te smatram da je takav spoj potreban na današnjem tržištu. Biti pravnik je postao širok pojam i on podrazumijeva stjecanje brojnih drugih vještina, te naročito cijenim što je trenutni posao raznovrstan u tom smislu”, kaže Edita Marić u razgovoru za dobarportal.net.
Svojevremeno je radila i u Komisiji za sigurnost i saradnju u Evropi, poznatijoj kao Helsinški Komitet za ljudska prava pri američkom Kongresu.
“To je bilo neprocjenjivo iskustvo, od rada sa supervizorima koji su neka od najvećih imena na Capitol Hillu, samih radnih zadataka te prisustvovanja brojnim eventima i organizacije istih, te u konačnici do razumijevanja samog načina funkcionisanja jednog takvog zakonodavnog tijela. Ono što sam primjetila jesu potpuna posvećenost i profesionalnost u radu te uvažavanje mišljenja i podsticanje na diskusiju sa mladjim kolegama/stažistima, što bih voljela da vidim i u našem bh. administrativnom aparatu i društvu generalno”, priča naša sagovornica.
Također, volontirala je i na predsjedničkoj inauguraciji Baracka Obame, a u Washington D.C.-u boravila je šest mjeseci te se trudila biti dijelom svih dešavanja.
“Inauguracija je bila poseban doživljaj, i bila sam fascinirana ponosom na licima hiljadama ljudi koji su prisustvovali i osjećaja pripadnosti i jedinstva koje su dijelili. Dok sam radila u D.C.-u, a i poslije dok sam živjela u Londonu i nešto kratko u Istanbulu, često sam pravila paralele sa našom zemljom. Možda jesam idealist, ali bih voljela da našu zemlju osjećaju svojom svi njeni građani (ne želim da zvuči kao kliše jer nije i ne želim da zvučim kao političar jer to nisam) i da se na svakom njenom pedlju slavi npr. Dan državnosti, jer iskustvima poput ovog sam postajala svjesnija koliko su nam nužne reforme u BiH i suočavanje sa prošlošću i historijskim činjenicama”, ističe ova Mostarka.
U Bosnu i Hercegovinu se vratila zbog privatnih i profesionalnih razloga.
“Jedan od razloga je bio svakako pokušaj da doprinesem bh.društvu stečenim znanjem. Kako ste i sami svjesni, čini se bh. društvo i nije baš spremno ili voljno da mu se pomogne pa vrlo često, ako ne i svakodnevno zanemaruje svoj kvalitetni kadar. Ipak, sretna sam što pripadam onoj grupi mladih ljudi koja ne očekuje ništa od sistema, i koja će samo svojim radom i zalaganjem ostvariti svoje ciljeve i nadam se biti dijelom dobrih i neophodnih procesa u ovoj državi”, govori Edita Marić.
Dodaje kako je najviše ponosna na bezuslovnu podršku koju je uvijek imala od najbližih ljudi.
“Ponosna sam i na uloženi trud kako u obrazovanju tako i tokom svih volontiranja, praksi i poslova te na ljude koje sam upoznavala tokom svih tih iskustava i na projekte koje smo radili zajedno, kao i na neke od njih koje još pokušavamo realizirati i na kojima aktivno radimo”, naglašava naša sagovornica.
Kako kaže, u Bosni i Hercegovini primjećuje jedan dosta pasivan položaj mladih.
“Sve dok većina mladih ljudi razmišlja o nepotizmu u bilo kojoj sferi kao prirodnoj i normalnoj pojavi jer im taj posao/pozicija/kvota u obrazovanju pripada i da je zaslužuju a ne jer su se potrudili i zaradili je, o politici kao sredstvu za stjecanje primarno individualne koristi a ne sveopće društvene odgovornosti, o poduzetništvu i bijegu iz komfor zone kao nepopularnom i nepoželjnom koraku, o zapošljavanju u državni sektor kao sigurnoj opciji, a ne da bi bili dijelom reforme tog istog sistema i jedna nova energija koja može pružiti drugu perspektivu, smatram da dugoročno kao društvo ne možemo napredovati i da njegujemo potpuno pogrešne vrijednosti”, mišljenja je Edita Marić.
Potcrtava kako i među mladima ima izuzetaka i odličnih primjera.
“Moram navesti i da je naše društvo bogato izuzetnim mladim ljudima, poput Aide Hadžić, Ismaila Šehića, Ismaila Ćidića, Kemala Keme Nedžibovića, Igora Nikolića, Emine Zahirović-Pintarić i brojnih drugih a ovdje izdvajam samo neke, koje imam čast da poznajem, odnosno njihov konstantan rad i rast i zbog kojih još uvijek vjerujem da ćemo se kao društvo moći promijeniti i sazreti. Nadam se da ćemo kolektivno početi cijeniti i ono što imamo prije nego o njihovim uspjesima budemo čitali u stranim medijima. Pitam se i u kojoj mjeri će i kada mladi Bosne i Hercegovine spoznati svoju ulogu i odgovornost prema društvu, jer će oni morati biti nosioci promjena koje su neminovne kao rezultat evidentno loših trenutnih politika”, ističe naša sagovornica.
Dodaje kako pandemija koronavirusa nije poremetila njene planove te da je maksimalno iskoristila vrijeme koje je imala.
“Pored rada od kuće u trajanju od okvirno dva mjeseca, trudila sam se biti maksimalno produktivna, iako je u neizvjesnosti koja je vladala i sve nas na neki način držala pod kontrolom, bilo teško u pojedinim trenucima. Vrijeme koje sam imala na raspolaganju sam iskoristila kvalitetno, usavršavajući se čitanjem literature koja mi je bila na to ‘to-do’ listi, pripremi jednog od ispita u struci i naravno, kvalitetno provodeći vrijeme se porodicom”, govori ova ambiciozna Mostarka.
Otkrila nam je i šta je ono što je najviše motiviše u radu.
“I trenutni posao i obrazovanje te generalno svi poslovi koje radim za mene moraju imati svrhu, odnosno motiviše me dugoročna vizija posla/projekta te doprinos i lični pečat svakog od pojedinaca u timu. Također, važan mi je moj vlastiti trag koji ću ostaviti u svemu što radim. Ljudi oko mene su mi vječita inspiracija, kako u poslu tako i u projektima/incijativama na kojima radim pored posla”, riječi su naše sagovornice.
Kako kaže, i u budućnosti želi nastaviti sa stručnim usavršavanjem.
“Želim sarađivati sa proaktivnim mladim ljudima na projektima na kojima već radimo ali i tražiti prilike za nove društveno korisne projekte te se aktivnije posvetiti mentorstvu mladih ljudi, naročito onih koji planiraju studij ili rad u inostranstvu obzirom da mogu podijeliti svoja iskustva u toj oblasti”, zaključuje Edita Marić koja mladima poručuje da aktivno rade na usavršavanju, da se okruže aktivnim ljudima, da volontiraju što više, da borave/studiraju/volontiraju u inostranstvu i da pokušaju primijeniti stečeno znanje i vještine po povratku u Bosnu i Hercegovinu te da se ne boje izazova i da hrabro koračaju u njih.
