Kada me pitaju odakle si? Kažem im “ja sam dijete opkoljenog Sarajeva”. Da moj grad je bio opkoljen, a ja sam rođena poslije rata. Moji roditelji itekako znaju šta je rat, moja porodica i mnogi.
Ne znam kako je kad puca, ne znam kako je stajati u redu za vodu, trčati pod granatama ali znam kako je danas. Nezaposlenost i glad na to nas tjeraju da se naviknemo. Ljudi koji su obrazovani ne odgovaraju više, nemaš pravo glasa, šuti tako ti je kako ti je. I mi živimo u demokratiji. Djecu nam ubijaju, ubice čuvaju. Bolesnu djecu nam ne liječe, je li i to neki trošak?
Hoćeš bolje sebi sutra? Nema te na mapi. Pogodi vas virus, pokradi narod-šta fali navikao je?! I tako sve u krug. Stigne pomoć, je li to za Federaciju BiH ili Republiku Srpsku? A u biti svi smo ljudi. Je li stvarno bitno koje si vjere? Da izgleda, kod nas je to odlučujuće. Hoćeš li u crkvu, džamiju ili sinagogu?! A na zapadu je bitna boja kože kažu… Zbog čega? Zbog čega je bitna vjera, boja kože? Šta nam to govori? Odakle ovoliko mržnje kada smo od djetinjstva vjerovali u čuda?! Odakle ovoliko zla? Zašto nam se djeca ubijaju, gaze? I da li na ovakvom dunjaluku postoji život? Jesmo li zaboravili djecu iz Afrike?
Sada smo svi opkoljeni. Čitav svijet. Opkoljeni smo vještačkim virusima još gore od virusa je ljudska zloba, mržnja, podjela ljudi na boju kože i vjere. Zapitaj se malo svijete šta će biti sutra? Tamo gdje su ratovi sa puškama i gdje se gine niko ne vodi računa, a mi ratujemo itekako. Nama puške ne trebaju, kud ćeš gore od ovoga? A kako ćemo sutra?
Doći će izbori, čut ćemo mnogo laži “za bolje sutra”. Nemojte se političari trošiti na marketing, ne postoji vam nijedan više efikasan. Dajte nam djela. Ne mještajte vjeru i politiku, od te kombinacije nema ništa gore. Budite jednom ljudi.
Svijete zaustaviti ratove, zbog čijih hirova ljudi da ginu? Prekinite nerede u Americi, ne mogu podnijeti nasilje nad ljudima, djecom, ne mogu da podnesem podjele: na boju kože, na vjeru. Mene su roditelji učili na samo jednu podjelu: na dobro i loše. Ja ne znam za drugu…
Imam prijatelje i pravoslavne i katoličke vjeroisposvjesti. S radošću dočekujem i njihove praznike. Imam prijatelje širom svijeta koji su tamnijeg tena od mene i svi su dobri ljudi prije svega. I mi možemo sutra graditi bolje sigurna sam.
Ovo vam sve pišem dok gledam fotografije iz Amerike, dok gledam intervjue od roditelja bolesne djevojčice Nadin, apele za drugu djecu kojima su potrebna sredstva za liječenje. Dok se apsolutno ništa nije riješilo u vezi sa ubistvima Memića, Dragićevića, Škrijelja… Gledam nepravdu, slušam laži.
Zamisli se svijete dobro. Zamisli se šta će biti kad ovo sve jednom stane, hoće li više biti života? Svijete probudi se. Zaustavi vladare čije je vrijeme isteklo, koji se iživljaju nad narodom, zaustavi rasizam, vjersku podjelu, zaustavi ljudske gluposti. Krenimo dalje, krenimo bolje.
Autor: Selma Melez
Bilješka o autoru: Selma Melez rođena je 13.08.1999. godine u Sarajevu. Trenutno je studentica II godine odsjeka za komunikologiju na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu.
Bavi se PR poslovima te ima svoj YouTube kanal.
Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove dobarportal.net.
